Hrvatska je izmjenom Ustava otuđila dijasporu

Hrvatski je Sabor donio diskriminirajuće izmjene u Ustavu s kojima je Dijaspori ograničeno glasovanje; otuđena je jedna polovica hrvatskog naroda, stoga dišu tugom svi Hrvati koji žive izvan granica današnje Republike Hrvatske.

Nakon nekoliko mjeseci rasprave u Saboru su (16. 6. 2010.) donesene četvrte izmjene Ustava od 1999. godine, usvojene su promjene sa 131 glasom za, a četiri glasa protiv i 1 glas suzdržan. Izmjene Ustava nisu podržali: Danijel Srb (HSP), Boro Grubišić (HDSSB), Ivica Pančić (nezavisni) i zastupnik hrvatskih laburista Dragutin Lesar, a suzdržao se jedini Ratko Gajica (SDSS).

''Najdulje su se vladajući i oporba dogovarali o tome hoće li se Ustavom regulirati izborno pravo hrvatskih državljana koji žive u inozemstvu i na koji način, što je u konačnici rezultiralo kvalitetnim rješenjem prema kojem je to pravo Ustavom zagarantirano kao i pravo glasa i pravo da ti građani u Sabor biraju svoje zastupnike. Ustav je propisao da će ih biti troje, neovisno o broju izašli birača, kojih će vjerojatno ubuduće biti manje jer će se glasati samo u hrvatskim veleposlanstvima i konzulatima. Ono što je najvažnije je to da je napokon riješeno pitanje koje je godinama opterećivalo odnose vladajućih i oporbenih stranaka i u hrvatskom društvu izazivalo nepotrebne podjele.'' (Vjesnik, 19. 6. 2010.)

Ograničenjem glasovanja hrvatskih državljana, koji žive diljem svijeta, samo u uredima veleposlanstava i konzulata, minimalizirana su građanska prava, jer zbog prostrane udaljenosti od malobrojnih diplomatsko-konzularnih predstavništava, diskreditirana je i diskvalificirana hrvatska dijaspora, najdržavotvorniji dio hrvatskog naroda.

Naime, u Torontu živi više od 50.000 Hrvata, koji bi trebali glasovati na jednom (1) biračkom mjestu, u Hrvatskom konzulatu u Mississaugi. Hrvati diljem Kanade,ima nas oko 200 tisuća (neki su udaljeni po nekoliko tisuća kilometara), trebali bi glasovati na jednom (1) biračkom mjestu, u Hrvatskom veleposlanstvu u Ottawi. Nije ništa pogodnije ni Hrvatima u Bosni i Hercegovini: njih oko 300 tisuća s pravom glasa moći će glasovati samo na četiri (4) biračka mjesta – imat će 0,86 sekundi da iskažu svoje pravo glasa. Ovakve odluke imaju genocidne posljedice!

Hrvatsku dijasporu podrazumijevano sačinjavaju pripadnici hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i inozemstvu, koji su bili ''opterećenje vladajućih i oporbenih stranaka i u hrvatskom društvu izazivalo nepotrebne podjele.'' Naime, sada je shvatljivo da su u Republici Hrvatskoj vladajuća stranka i oporbene stranke opterećeni s istim problemom (ustaškom emigracijom i hercegovačkim hrvatstvom!), ali ne prihvaćamo tvrdnju da je i hrvatsko društvo opterećeno s istim problemima. Dakle, riječ je o stranačkom jednoumlju gdje nema vidne - moralne, socijalne, vjerske, nacionalne i kulturne različitosti među čelnicima 105 političkih stranaka u Hrvatskoj!

Davorin Mlaker, ministar Uprave, kazao je da manjine koje sudjeluju s više od 1,5 posto u ukupnom stanovništvu, imaju zajamčeno tri saborska zastupnika, a onima koji sudjeluju s manje od 1,5 posto da im se jamči dvostruko pravo glasa. Hrvatska je pribrojila i priznala 22 nacionalne manjine, koje su Ustavnim zakonom potvrđene. Nacionalne manjine s 1,5 posto u ukupnom stanovništvu imaju tri zastupnika, i dvostruko pravo glasa, a Hrvatska dijaspora s oko 50 posto ukupnog pučanstva u Hrvatskoj ima jednak broj zastupnika kao srpska manjina (3), ali, bez predviđenog posebnog modela kojeg imaju Srbi. Dakle, jedno mora biti jasno, da etničke skupine, koje su priznate nacionalnim manjinama, mogu formirati političke stranke (ima ih već stanovit broj) i biti politički čimbenici u Hrvatskoj.

Primjera radi, u Kanadi jednu trećinu ukupnog pučanstva čine etničke skupine; neke od njih prelaze i milijunski broj, ali nijedna etnička skupina nije definirana kao nacionalna manjina i nema nijednog etničkog ili manjinskog zastupnika, nego su svi građani zastupljeni u građanskim strankama, u kojim ima zastupnika is mnogih etničkih skupina, ali u Parlamentu sjede kao predstavnici kanadskih političkih stranaka.

Naši su nas zastupnici izdali

Nemoguće je prihvatiti tumačenje zastupnika u Saboru koji se nisu oglasili protiv odredbi kojima se ograničava korištenje prava glasa hrvatskih državljana izvan Hrvatske. ''Ne treba sumnjati kako će 'zastupnici dijaspore' taj svoj postupak pokušati opravdati 'višim interesima' ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, ali će ih demantirati riječi predsjednika HDZ 1990. Bože Ljubuća; - pouzdano znam kako EU nije zahtijevala ograničavanje prava glasa hrvatskim državljanima izvan Hrvatske, već SDP''.(Dnevnik,ba) 17. 06. 2010.)

U Dnevnik također piše, kako je Kosorica, iz krajnje sebičnih razloga, sklopila pakt sa SDP (Zoranom Milanovićem) kako bi ona bila ta koja će Hrvatsku uvesti u EU. Dakle, bio je izbor u Saboru: služiti svom narodu ili Jadranki Kosor - svi zastupnici iz dijaspore odlučno su se prilijepiti uz Kosorku. Pares cum poribus facillime congregantur! (Jednaki se s jednakima najlakše udružuju.!)

Zastupnici iz dijaspore su nominirani i birani iz redova HDZ-a. Hrvatima u svijetu bilo je nametnuto mišljenje, da su njihovi zastupnici državotvorni predstavnici, koji će braniti ono što je krvlju stečeno – demokratsku i samostalnu državu hrvatskog naroda. Ali, nažalost, činjenice govore da zastupnici iz dijaspore nisu za dvadeset godina utjecali niti na jednu donesenu odredbu, nego su slijedili vođu i u Saboru klimali glavom. Istina, vodili su računa o svojim privatnim poslovima, tako su se neki od njih debelo obogatili i stekli velike ''zaslužne'' mirovine. Zar je moguće da u maloj Hrvatskoj ima tako veliki broj izdajnika i lopova?

Novim Ustavom dijaspora ima pravo na tri zastupnika, bez obzira koliko nas izišlo na izbore. Stoga bi bilo politički korektno, da hrvatska dijaspora potpuno ignorira slijedeće izbore RH, pa neka vladajuća stranka (ili koalicija) izabere svoje podanike u Sabor. Dakle, ne moramo biti robovi nepravednih zakona, da možemo prividno biti slobodni. Ustavni amandmani su izglasani u Saboru i postali su zakonske odredbe, stoga neka oni koji su ih ozakonili određuju zastupnike, ali odgovornost ih neće zaobići ni pred Božjim ni pred narodnim sudom.

''Jedno je sigurno, kao što narod (bh Hrvati) pamte tko je u njihovo ime potpisao Daytonski, tko Bečki sporazum, tko Petritschewe amandmane, tako će zapamtiti i imena onih koji su ih izdali, glasajući za diskriminirajuće izmjene ustava Hrvatske.'' (Milan Šutalo, Dnevnik.ba)

Vesna Pusić spasila Hrvatsku od srpske enklave

Amandman zastupnice Vesne Pusić (HNS) u posljednji trenutak spriječio je da se uz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko Zajedničko vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost.

Da je u Saboru prošao prijedlog Vlade (HDZ i koalicije) imali bismo formirane teritorijalne jedinice u Hrvatskoj temeljene na jednonacionalnom etničkom principu. Dobili bi također dvije kategorija Srba u Hrvatskoj: one iz istočne Hrvatske s posebnom teritorijalnom jedinicom, i ostale u zapadnoj Hrvatskoj.

Kakav paradoks: da nije bilo Pusićkinog amandmana imali bismo srpske enklave u Hrvatskoj, koje bi podsjećale na proglašenu srpsku autonomiju u Krajini iz ratnih dana. Sve bi se to reguliralo kroz Ustavni zakon koji je ravan Ustavu. Ustavne izmjene bile su sastavljene od Vlade (HDZ i koalicije), te da nije bilo Vesne Pusić (koju često optužujemo zbog Titoljublja, jugonastalgije, srbofilja, kao i haško njuškalo i sl. ), premijerka Jadranka Kosor bi sa svojim srpskim kolegama u koaliciji (potpredsjednikom Vlade Slobodanom Uzelcom i Miloradom Pupovcem) ozakonili bi takvo antihrvatsko, odnosno izdajničko rješenje.

Međutim, Vesna Pusić (HNS) spasila je HDZ-ove zastupnike u Saboru, koji su bili spremni jednoglasno prihvatili predloženi zakonski tekst Jadranke Kosor: uspostavu srpske teritorijalne autonomije.

Dakle, većina Zastupnika u hrvatskom Saboru nemaju nacionalne svijesti, nemaju državotvornu ideju, nemaju osjećaj odgovornosti, nemaju viziju budućnosti, nego slijede vođu, ne zbog stranačko-idejne lojalnosti, nego zbog uhljebljenja. Doduše, inficirani su virusom materijalizma, otrovani zastupničkim privilegijama i umišljeni Europejci, kojima će nakon ulaska Hrvatske u Europsku zajednicu biti osiguran raj na zemlji, a nakon smrti (ako umru!) čekaju ih počasne lože u raju.

Ne možemo očekivati nikakve možebitne izmjene u novom Ustavu, bez obzira s kakvim argumentima izlazili u javnost, ali možemo upozoriti hrvatski narod da ga opet vode njegovi predstavnici u tuđe vode i novo ropstvo.

Stoga na slijedećim izborima treba očistiti uljeze iz državotvornih stranka, koji se više neće moći skrivati iza nekih mrtvi ili živi idola, nego biti u službi hrvatskog naroda i svojih birača koji su mu dali povjerenje. Nažalost , s novim Ustavom moramo živjeti dok ne izaberemo nove zastupnike koji će uskladiti Ustav s potrebama hrvatskog naroda.

Rudi Tomić