Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Franjo Tuđman i problem stvaranja hrvatske države
Donosimo znanstveni članak iz Časopisa za suvremenu povijest nizozemskog povjesničara Jamesa J. Sadkovicha, svrha kojeg je identifikacija nekih prepreka na koje su nailazili dr. Franjo Tuđman i njegova vlada u cilju da stvore hrvatsku državu. Autor smatra da se teze o tome da je Tuđman vodio dvostruku politiku i da je želio s Miloševićem podijeliti Bosnu i Hercegovinu temelje na nerazumijevanju njegovih ideoloških pogleda i politike te stvarnosti 1990-ih. Sadkovich piše i da je Tuđman inzistirao na suradnji s hrvatskim Srbima, ali nije želio srpskim pobunjenicima dati četvrtinu hrvatskoga državnog teritorija. Tuđmanov ideal bila je Hrvatska koja će obuhvatiti što više Hrvata - zaključuje dalje Sadkovich, i nastavlja - ali je također svoju politiku oblikovao u skladu sa zahtjevima međunarodne zajednice. Svojim glavnim ciljevima proglasio je stvaranje suverene Hrvatske i njezinu reintegraciju u Europu. Dosljedno je težio suradnji s političkim vođama u susjedstvu i s međunarodnom zajednicom. Želio je izbjeći građanski rat, a nakon njegova izbijanja tražio je rješenja kako bi se sukobi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini okončali. Nije spletkario kako bi uništio Bosnu i Hercegovinu. On je težio političkim odnosno diplomatskim rješenjima, a vojne akcije poduzimao je nevoljko.
U nastavku donosimo dvije cjeline znanstvenog članka s poveznicom na cijeli tekst članka u izvornom obliku.
Revizija kao uobičajena pojava u historiografiji
Američki znanstvenik Harold Lasswell u svojem djelu, koje predstavlja klasičnu studiju načina promidžbenog djelovanja, primijetio je ono što bi se moglo primijeniti na znatan dio onoga što se pisalo o ratovima koji su izbili nakon raspada socijalističke Jugoslavije. "Primitivan čovjek", napisao je Lasswell, "nadvladan katastrofom, posvuda traži žrtvenog jarca i mesiju. Žrtveni jarac je osoba koja ga je survala u katastrofu, a mesija osoba koja će ga iz te katastrofe izvući. Povijest je priča o borbi vragova i spasitelja". Većina onih koji su pisali o ratovima na području bivše Jugoslavije zaista su tragali uzduž i poprijeko za žrtvenim jarcima i mesijama, a postojeća historiografija o toj temi pokazuje njihove napore da ih pronađu. Neki su zaključili da bi Franjo Tuđman trebao biti žrtveni jarac, ali drugi ustrajno u njemu gledaju mesiju. Ovo je jasan poka¬zatelj ne za to da se odgovor nalazi negdje između ove dvije krajnosti, nego da još uvijek ponavljamo površne ocjene kada je riječ o kompleksnoj stvarnosti.
Franjo Tuđman bio je žrtveni jarac za one Hrvate koji su vjerovali da je on ugušio demokraciju u Hrvatskoj i urotio se sa srpskim vođom Miloševićem kako bi podijelio Bosnu i Hercegovinu. Mnogi strani promatrači složili su se, a u tom smislu tipičan je komentar jednog znanstvenika, da su Tuđman i njegova Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) "očijukali s idejama koje su se prije povezivale s ustaškim pokretom". Ovo negativno viđenje Tuđmana i HDZ-a usavršeno je tijekom ratova koji su izbili raspadom Jugoslavije. Takvo viđenje Tuđmana kasnije je popularizirao britanski BBC, a njemu je bio naklonjen i Ured tužitelja Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji je Tuđmana označio vođom "udruženog zločinačkog poduhvata".
Zapravo tek započinjemo shvaćati kako je nastala samostalna Hrvatska i koju je ulogu u njezinu nastanku imao Franjo Tuđman. Tek je sada dostupno više izvora, a od događaja iz ranih 1990-ih dijeli nas nešto veći vremenski odmak. Drugim riječima, ulazimo u razdoblje pisanja povijesti u kojem kritički ocjenjujemo, a ne samo ponavljamo ono što je do sada napisano, a zatim ponavijano. Takva historiografska "revizija" prijeporna je djelatnosti, bez obzira o kojoj je temi riječ. No, ona je nužna ako želimo ispraviti pogreške koje nedvojbeno označavaju trenutnu historiografiju, a ona, kako primjećuje Mark Pinson, nije "konvencionalna akademska povijest", nego puno više "pisanje povijesti pod utiskom trenutnih događaja". Smatram da će se tijekom takve provjere i revizije naših trenutnih interpretacija puno toga što smo smatrali istinitim pokazati mitom i legendom, kao i da će se naša ocjena Franje Tuđmana izmijeniti. Također se nadam da ćemo otkriti kako je ono što je pisano i ponavljano predstavljalo bitnu prepreku koju su Tuđman, hrvatske vlasti i Hrvati općenito morali svladati kako bi stvorili održivu hrvatsku državu.
Međunarodne prepreke
Međunarodni čimbenici su tijekom 1990. i 1991. igrali važnu ulogu u jugoslavenskoj krizi i raspadu te države. Milan Kučan smatra da oni snose znatan dio odgovornosti za tijek događaja u tom razdoblju. Zapadne vođe bile su odlučne spriječiti raspad Jugoslavije, smatrajući da bi njezin nestanak mogao biti uvod u raspad Sovjetskog Saveza, što su željeli spriječiti. Zato su podržavali Antu Markovića, pokušavali ignorirati Tuđmana i Kučana i željeli primiriti Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića. Napadi srpskih paravojnih postrojbi na Hrvatsku, uključujući i one koje su stigle iz Srbije, tumačene su u međunarodnoj zajednici kao razumljiva reakcija hrvatskih Srba na Tuđmanov nacionalistički režim. I dok su Ujedinjeni narodi i Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS) pokušali spriječiti širenje sukoba, organizacije za ljudska prava usvojile su jednaki pristup prema svim sukobljenim stranama, što je zapravo ublažilo kritiku postupaka JNA i Beograda. Gojko Šušak u privatnim se razgovorima žalio da su Hrvati krivi po definiciji, dok su diplomati javno predlagali rješenja koja bi u stvarnosti dovela do okončanja sukoba u kojem bi bila priznata srpska teritorijalna osvajanja.
Čini se i da su postupci Europske zajednice, Sjedinjenih Država i Ujedinjenih naroda također išli u korist Srbima, npr. međunarodna potpora premještanju JNA iz Slovenije i Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, kao i nametanje međunarodnog embarga na uvoz oružja za sve republike bivše Jugoslavije. Tuđmanov pokušaj da u proljeće 1991. dobije potporu američkog predsjednika Georgea Busha potaknuo je Borisava Jovića da ga optuži za veleizdaju. Ovo je izazvalo uzbunu u Washingtonu pa je američka potpora Beogradu oži-vjela. U srpnju 1991. Tuđman je tražio od Konferencije za sigurnost i suradnju u Europi intervenciju kojom bi bio riješen "problem srbijanskog terorizma na hrvatskom teritoriju". No, Europska zajednica samo je uputila diplomate kako bi odgodili proglašenje hrvatske samostalnosti i promatrače koji su moglisamo promatrati krvoproliće. Hans Van der Broek izjavio je da će Europska zajednica poštovati Helsinški završni akt, ali i da će prihvatiti dogovornu promjenu granica što se činilo kao prešutna potpora Europe srpskim pretenzija¬ma prema hrvatskom teritoriju i podjeli Bosne i Hercegovine.
I dok su Europska zajednica, Konferencija o sigurnosti i suradnji u Europi (kasnije Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi), Ujedinjeni narodi i Sjedinjene Države bili glavni međunarodni čimbenici, njih su okruživali i drugi samostalni čimbenici, među kojima su bile nevladine organizacije, različiti stručnjaci i mediji. Pripadnici ovih skupina oblikovali su javno mnijenje, utjecali su na političke odluke i imale sklonost podržavati Jugoslaviju, Srbiju ili i jedno i drugo. Oni su također utjecali na Tuđmanove odluke. Npr. general Anton Tus smatra da je Tuđman odlagao blokadu vojarni JNA zbog pritisaka međunarodne zajednice da ne intenzivira sukob. No, međunarodno mišljenje bilo je također pod utjecajem moćnoga srpskog lobija i negativne slike Hrvatske, Tuđmana i HDZ-a izvan Hrvatske. Stoga se može zaključiti da je Hrvatska u međunarodnoj zajednici imala malo prijatelja, a čak je i Njemačka, koja je optužena da pomaže raspadu Jugoslavije, zagovarala zajednički europski pristup krizi tijekom većeg dijela 1991. Tek je bombardiranje Dubrovnika krajem 1991. pokazalo slabost argumenata onih koji su opravdavali napade Srba i JNA u Hrvatskoj. Europsko mnijenje počelo se približavati stajalištima Zagreba, ali je Njemačka ipak priznala Hrvatsku tek kada su se sve ostale članice Europske zajednice s time složile. Ali snage Ujedinjenih naroda nisu provele Vanceov mirovni plan iz siječnja 1991., pa su Srbi imali vremena učvrstiti svoj nadzor nad područjima koja su zauzeli 1991. Mirovna konferencija koja je počela zasjedati u Londonu u kolovozu 1992. pokazala se podjednako neuspješnom za završetak rata u Hrvatskoj, kao što je i Cutilheirov plan bioneuspješan u izbjegavanju rata u Bosni i Hercegovini. Tek od 1994., kada su Sjedinjene Države odlučile podržati Zagreb, Tuđman je dobio neke moćne prijatelje u međunarodnoj zajednici. Čak kada je Hrvatska imala američku potporu, američki veleposlanik u Zagreb zalagao se 1995. za mirovne inicijative koje bi dovele do stvaranja srpske države u sklopu Hrvatske.
James J. Sadkovich
PRILOG
Znanstveni članak "Franjo Tuđman i problem stvaranja hrvatske države" u formatu PDF.
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Odlično!
Jugosloven, zapravo karlovački četnik i udbaš, Vukelić, potpisao sa Šutanovcem i kaže, bre Vukelić, "da ne očekuje nikakve prosvjede i protimbe u Hrvatskoj".
Zna bre Vukelić da se rvati dele na četnike i ovce, četnici će pozdraviti savez sa srbijom, a ovce će blejati, ići u crkvu vrtiti krunicu, zazivati kraljicu hrvata, onu židovku iz Nacreta, itd.
A Šutanovac! Šta kaže Šute, bre?
Evo šta kaže:
"Srbija i Hrvatska imaju još otvorenih pitanja, a kroz ovaj sporazum imaćemo mogućnost da sarađujemo kako bismo ih rešili," rekao je Šule.
Koja su to otvorena pitanja?
Ja ih znam: obeštećenje srbima zbog progon i ubijanja od 1991. do 1995. koje su provele Tuđmanove ustaše, nadoknada imovine i stanova, penzija, isprika i poziv na more (bre). Ztvaranje svih ustaša prema Josipovićevom popisu tzv. "branitelja".
Dalje, nadoknada svim žrtvama Pavelićevih ustaša od 1941. do 1945.; zabranu slavnjema hrvatskih pobjeda, zabranu hrvatskog imena........
Biće mlogo bre veselo.
Dosta, Hrvati, svi u crkve i moliti i vrtjeti krunice.
U Bibliji piše: "Ako pomogneš sam sebi, i Bog će ti pomoći"!
Nemoj se izrugivati s krunicom. Da nismo 90-tih godina molili tu krunicu koju sada ismijavaš nebi naši branitelji uspjeli obraniti Hrvatsku. Nije slučajno pokojni predsjednik Tuđman 5. kolovoz prozvao "Dan domovinske zahvalnosti".
Hvala ti Frane.
Kako se ovo smjelo dopustiti a puna Hrvatska "branitelja" - ovo lici na obicnu razbojnicku bandu:
Ovako nije izgledala ni HV ni pod najvecom agresijom cetvrte vojne sile u Europi, Jugo-komunistic ke armije i-ili Srbije...
Ovo lici na obicne bandite!
Ovo nije europska civilizacija!
To je formalizirani, sluzbeni banditizam koji udaljava od Europe Hrvatsku jer Europa nikad sebi nece dopustiti takvu vojsku koja lici na bandite, bez lica, kukavicki!
Pazite samo kada se ova "vojska" ne bude ni malo ustručavala zapucati na Hrvate ako kojim slučajem budu protestirali prilikom proglašenja Jugosfere = Velike Srbije.
I - evo nam novih prosinačkih žrtava kao i 1918. godine. Još samo nedostaje Vesna Pusić na čelu države da "izda naređenje", jer ne zaboravimo njezine riječi iz četničkog uporišta u Srbu: "...naša borba se nastavlja."
Ali Boziji Sud je posljednji.
.
.
.
.
Mijenjaju blagdane, odore, sve da odvoje Hrvate od nacionalnog ponosa i sjecanja, svega onoga sto nas veze za Pobjedu.
Ali malo radosti, s jednom slikom iz krscanske Europe
I Philippe le Bel koji je lazno optuzivao, uhicivao, mucio i pobio hrabre vitezove, i sva njegova dinastija je nestala prokleta -- tako ce i ovi "velikani" s HDZ-om.
************************************
Ja ismijavam kada se SAMO VRTI KRUNICA, bez akcije, kao babe prije mise kada se skupe u crkvi.
I "hrvatski vojnici", oni koji su u savezu sa srbijom, samo plaze po Lourdsu ili M.Bistrici.
A 90.; nije krunica spasila Hrvatsku, Anatolij je spasio Hrvatsku, Anatalij (Kalašnjikov).
Ako niste znali, i muslimani imaju identičnu krunicu, ima 90 zrna. Ali Usama Bin Laden ne vrti (samo) krunicu.
Hrvatska vojska svirala je srpsku himnu „Bože pravde“ usred Zagreba za srpskog ministra odbrane Dragana Šutanovca.
„Ministre, da li se osećate bezbedno u Hrvatskoj?“
Srpski ministar na to je ležerno uzvratio potvrdno, uz objašnjenje da „nema razloga da to bude drugačije“.
Bre, Šutanovče, sve je to tvoje, nema više rvatske.
Pa on je "ovde" "bezbedniji" nego u samoj Srbiji. A tek kad se za par godina ustoliči neki velikosrbski vladar, službeno pismo u Hrvata postane ćirilica (jezik u medijima je već odavno srbski), a srbski pendrek bude udarao one koji ne mole krunicu uz pokoje "slučajno ubistvo" antidržavnog elementa, Šutanovac će moći da "greje" opanke "gde" god poželi.
Istina je sta ste napisali, ali mogli ste dodati da je stranka VVD (Nizozemski liberali) i PVV (stranka od Geert Wildersa) pobjednici ovih izbora. Bice vrlo zanimljivo kakva ce se koalicija stvoriti i kako ce ona djelovati.
Branko Vukelić = Ante Pavelić stariji
Ante Pavelić stariji # Ante pavelić mlađi
Dakle, sad je posve jasno što nam se sprema u jugosferi i " balkanskim asocijacijama ", kakove zagovara najveći srbin po profesiji,aroga ntni Milorad,sve pod motom- kriminalci sa balkana ujedinite se-,hrvatska vas zove.Nema da brinete,čuvaju vas "naši specijalci"," naša policija " naše sutkinje i suci ",a prije svih "zakon rh".Za razliku od hrvatskih branitelja, koji su proganjani gdje stignu i koji se zaista moraju bojati " svoje vlasti ",srbijanski kriminalci,uboj ice, pljačkaši i dileri,ne moraju.Njima je garancija sigurnosti hrv.putovnica,h rv.braniteljima nije.
Treba li tomu ikakav komentar ?
Nemušta policijska opravdanja izvjesnog Borovca su zaista suvišna.A niti šefovi obavjesnih službi sa Pantovčaka nisu i ne rade svoj posao,osim što gomilaju savjetničku nomenklaturu tipa Mojzeš,Perković ili kako se već zovu.