Politika nove britanske vlade i hrvatski nacionalni interesi

Novi britanski ministar vanjskih poslova Velike Britanije (VB) William Hague najavio je da će nova britanska Vlada snažno podržavati daljnje proširenje Europske unije (EU) na zapadni Balkan i Tursku te da će se zauzimati za sankcije protiv onih političara koji budu radili na slabljenju države Bosne i Hercegovine (BiH).

"Konzervativna stranka i dalje čvrsto vjeruje u vrijednosti daljnjeg proširenja EU-a. Perspektiva članstva ključna je za učvršćenje stabilnosti na zapadnom Balkanu, gdje je toliko europske krvi proliveno. Zapadni Balkan je stražnje dvorište Europske unije i njena vjerodostojnost u vanjskim poslovima ovisi o učinkovitosti njene politike u tom području", piše britanski ministar u članku kojeg je objavio „Europe's World", a prenosi Hina (19.05.10.). U istom članku Hague dodaje da "posebno u Bosni postoji potreba za snažnijom i zahtjevnijom europskom politikom koja bi trebala koristiti štap i mrkvu. Postoji snažan argument za prijetnju ciljanim sankcijama protiv političara koji podrivaju bosansku državu. Bosanska ekonomija je rasla sa stranom pomoći, ali država nije rasla i danas ne funkcionira" i zaključuje da "raspad zemlje u neovisne etničke državice ne bi bila samo nagrada za etničko čišćenje, što je moralna uvreda, nego nosi i rizik stvaranja neuspjele države u srcu Europe. Snažan pristup trebao bi se usredotočiti na jedinstven cilj: središnju vladu u Bosni dovoljno učinkovitu da odgovori zahtjevima za članstvom u EU-u i NATO-u".

U intervjuu za sarajevski „Dnevni avaz" (13.05.10.) kojeg je vodio Sead Numanović, bivši visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown je na pitanje „što BiH može očekivati od nove vlade VB" odgovorio: „Izvrsna vijest za BiH je da će William Hague biti novi ministar vanjskih poslova moje zemlje. Nas dvojica zajedno smo radili na pitanjima koja se tiču BiH. Naše političke pozicije drugačije su i zato pripadamo dvjema različitim strankama, ali kada je BiH u pitanju, u potpunosti se slažemo. Hague ima jasnu sliku što se u BiH treba učiniti, dao je ranije više vrlo jakih izjava kada se radi o situaciji u vašoj zemlji i svatko tko vidi BiH kao potpuno integriranu državu u sadašnjim granicama kako napreduje prema Europi, u Hagueu ima istinskog prijatelja. Oni koji imaju san o tome da je BiH u stanju napredovati na europskom putu, odbijaju sukobe iz prošlosti i podjele kojima se neki žele vratiti, u novom ministru vanjskih poslova dobili su najjačeg saveznika".

Na izravno Numanovićevo pitanje: „Kakvu će politiku britanska vlada imati prema BiH", Ashdown je odgovorio: „Sigurno je da je VB zemlja s najviše proeuropskih političara i jedan od najjačih među njima je u novoj vladi. No, ima i mnogo euroskeptika i netko od njih je također u novoj vladi. Kako će se to odraziti na Europu, zaista ne znam. No, znam da ministar Hague smatra da se mora imenovati netko tko će pratiti ukupnu situaciju na Balkanu, a ne u nekoj od tamošnjih država". Na pitanje znači li to imenovanje specijalnog izaslanika, Ashdown je odgovorio potvrdno i dodao: „Specijalni izaslanik za BiH ne bi bio dobra ideja. No, specijalni izaslanik za Balkan bila bi više nego dobra stvar i znam da gospodin Hague dijeli ovo moje mišljenje. Ta osoba trebala bi predstavljati Europsku uniju, a ne samo VB". Kad ga je novinar upitao bi li on prihvatio tu dužnost, Ashdown je odgovorio neodređeno: „Ako bi me netko pitao jesam li zainteresiran, morao bih prvo razmisliti. No, još mi nitko nije ponudio".

Još jedan dokaz politike kontinuiteta je činjenica da će nova britanska koalicijska vlada premijera Davida Camerona koju predvode konzervativci, kao i prethodna laburistička vlada premijera Gordona Browna, i dalje pružati podršku ulasku Turske u EU.

U već navedenom članku „Europe's Worlda" kojeg prenosi Hina britanski ministar vanjskih poslova William Hague tvrdi da „osim uzajamne ekonomske koristi i iznimnog poboljšanja sigurnosti snabdijevanja energijom za EU, tursko članstvo bi demantiralo one koji tvrde da postoji sukob civilizacija između Zapada i islama i od Turske bi stvorilo posrednika između Europe i Bliskog istoka". Poznato je da su Francuska i Njemačka protiv ulaska Turske u EU i da smatraju da britanska podrška Turskoj ima za cilj spriječiti daljnju i dublju integraciju EU. Iz tih činjenica može se zaključiti da će VB pokušati dobiti podršku SAD-a za svoju politiku. Ako u tome uspije, pitanje je što će biti s Bidenovom sarajevskom osudom „unitarizma" i „secesionizma" i nespominjanjem Hrvata.

Iz onoga što je napisao ministar Hague i iz odgovora Ashdowna „Dnevnom avazu", ali i iz reakcija lidera srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika i „hrvatske šutnje", proizlazi da će britanska politika u BiH podržati „unitariste" (Bošnjake) i jačati ovlasti visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH (ako u međuvremenu Ashdown ili netko sličan ne postane izaslanik za Balkan) kako bi se discipliniralo „secesioniste" i osiguralo daljnju „hrvatsku šutnju". Dakle, radi se o politici kontinuiteta, istoj onoj politici koju je primjenjivala VB dok je i sam Ashdown bio visoki predstavnik za BiH.

No, više nego interesi VB, EU, SAD, Francuske, Njemačke i Turske, više nego postojanje ili nepostojanje sukoba između Zapada i Islama ili eventualne uloge Turske kao posrednika između Europe i Bliskog istoka, nas trebaju zanimati interesi hrvatskog naroda u cjelini, a oni su rijetko istovjetni s interesima tzv. „velikih igrača", to je naše iskustvo u novijoj i starijoj povijesti.

Koji su interesi hrvatskog naroda u cjelini? Ukratko, to su oni interesi koji su izravno suprotstavljeni interesima tzv. međunarodne zajednice u Hrvatskoj i u BiH koje podržavaju Jugoslaveni, Velikosrbi, komunisti i naravno vječni oportunisti. Možda netko misli da bih ispred Jugoslaveni, Velikosrbi i komunisti trebao dodati „bivši", no stvarnost nam stalno pokazuje da je preuranjeno za to. Što se tiče konkretno BiH, i dalje sam uvjeren da je tamošnji Hrvati ne smatraju svojom domovinom, nego samo državom u kojoj žive i koja je nastala i održava se voljom „velikih igrača" tzv. međunarodne zajednice. I dalje sam uvjeren da je njihova jedina domovina bila i ostala Hrvatska i da obveza nas Hrvata koji živimo u Republici Hrvatskoj da brinemo o sunarodnjacima u BiH prvenstveno proizlazi iz te činjenice, a ne iz odredbe Ustava Republike Hrvatske ili odluke trenutne vlade da se odrekne jednog dijela naroda zbog „viših interesa".

Mario Marcos Ostojić,
predsjednik Hrvatske republikanske zajednice