Brižni političari ili manipulatori?

"Recite vi meni, je li to govorio onaj Mesić koji u Australiji pjeva ustaške pjesme s ustašama, ili je to onaj Mesić koji plače nad ustaškim žrtvama u Jasenovcu!?", kratko je komentirao Antun Vrdoljak za Novi list.

Ovo je odgovor aktivnog političara početkom stvaranja hrvatske države devedesetih godina, isto tako aktivnom kolegi. Svi zajedno pjevali su iste pjesme i govorili iste govore.

Za razliku od njih narod je s puno ljubavi samo želio svoju zemlju sa svim vrednotama koja su dio ovog naroda. Želio je budućnost.

Oni, kojima je narod dao povjerenje to nisu ostvarili. Danas kada su doveli zemlju u katastrofalno stanje, kada su narod doveli u ponižavajuću situaciju brige za goli život oni ne odustaju.

Mislim da im je potrebno reći da im ne vjerujemo. Ne vjerujemo ni u kakvu njihovu brigu. Ne vjerujemo kada govore o ljubavi prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu, ne vjerujemo ni kada iskazuju suosjećanje prema bilo kojim žrtvama i bilo kojem stradanju.

Nisu iskazali ljubav prema Hrvatskoj gradeći je u modernu, uspješnu, demokratsku zemlju. Nisu je gradili, razgradili su je.

Nisu iskazali suosjećanje prema žrtvi vlastitog naroda. Svi su svjedoci vremena stradanja Vukovara, Škabrnje, Ćelija, Pakraca, Dubrovnika, Zadra i niza razorenih, spaljenih mjesta u naletu vojske JNA , Srbije i Crne Gore. Činjenice preko kojih olako prelaze ne misleći na budućnost.

Tko im još vjeruje?

Poklanjajući se žrtvama stradanja drugog svjetskog rata žele da im vjerujemo da su istinski uz žrtve i da osuđuju počinjene zločine. Pri tome ne govore o žrtvama, nego o političkim žrtvama.

Žrtve su bolne činjenice. Rat je velika nesreća za svaki narod. Nije moguće mijenjati odnose prema ovim bolnim činjenicama. One uvijek moraju biti iste u osudi za svaku žrtvu.

Ako se govori različito onda se podilazi, prije svega vlastitim interesima. Oni to rade jer ne grade budućnost.

Ovaj narod sluša različito tumačenje činjenica od istih ljudi, ovisno o vremenu i političkim prilikama. Zato im nije moguće dati vjeru u iskazano. Zbog budućnosti zemlje i naroda, zla koji šire, podjele koje potiču, ugleda zemlje i svih nas potrebno je zaustaviti dvadeset godišnju praksu njihovog održanja na poziciji političke moći. Politiku rata vode oni a ne mi.

Zbog poštovanja prema svim žrtvama, prema svima nama i budućnosti naše djece potrebno je reći dosta manipulatorima povijesnih nesreća ovog naroda. Dosta je njihovog prezira.

Vrijeme je za nove ljude: Mlade, obrazovane, sposobne za gradnju, a ne razgradnju. Hrvatska ih ima. Dokazali su se u zemlji i svijetu. Njih zanima uspješna Hrvatska. Moderna, snažna, zemlja sretnih, sigurnih ljudi, s kojima neće manipulirati ni tobožnji lijevi ni tobožnji desni.

Oni koji su pjevali, pa sada ne pjevaju, oni koji nisu znali pa znaju, oni koji žele da budemo isti kao oni, Bože poštedi nas. Daj da živimo u miru, u zemlji koja nije nikada napadala ni osvajala.

Marija Slišković