Stojan Vučićević u bosanskohercegovačkoj publicistici

U bosanskohercegovačkoj publicistici o pjesništvu Stojana Vučićevića pisano je malo. Mogući razlozi nisu u vrijednosti njegova pjesništva, nego dijelom u ranom odlasku iz rodnog kraja, istočnog dijela Hercegovine, te posebice u političkoj orijentaciji pjesnika koja propituje komunističku vladavinu i političku sudbinu njegova naroda.

1. Stojan Vučičević: "Oslobođenje", Sarajevo, 25. prosinca 1985.

Ističem mišljenje samoga pjesnika o vlastitom umjetničkom nadahnuću i poticajima za stvaralaštvo objavljeno u spomenutom sarajevskom Oslobođenju: „Pobude za moju pjesmu, dapače njezin temelj je, sasvim iskreno govoreći, u mojoj vlastitoj patnji. 0 njoj ću pisati i s njom disati čitava svoga života. Bijeg od sebe nije jedini razlog za to, nipošto nisam stranac samome sebi. Međutim, više volim i tražim istinu nego kompromise. Ljubav koja ne podnosi da je suočimo sa stvarnošću nije ljubav, kao što nije umjetnik onaj tko se ne može suočiti sa svojim iskustvom."

Pored spomenutih postoje još neka vrela u bosanskohercegovačkoj publicistici o pjesništvu Stojana Vučićevića. U broju 12, iz lipanja 1971. u Vjesniku župe Hrasno - Hercegovina „Dumo i njegov narod" njegov urednik don Stjepan Batinović donosi u tekstu „Pjesniče, da li smo te prepoznali", koliko nam je poznato, najranije navode o pjesništvu Stojana Vučićevića objavljene u BiH :

„Nijesmo u stanju ulaziti u tumačenja ni ove ni drugih Stojanovih pjesama. Žao nam je da većini naših čitatelja moderna pjesma uopće, pa prema tome ni Stojanova, neće bili razumljiva. Mi cijenimo priznanja koja im drugi daju i veselimo se što će u ovoj, kao i u drugim sličnim pjesmama, naći duhovne hrane oni naši, iako malobrojni čitatelji, koji vole lijepu knjigu, a mi cijenimo reputaciju ili ugled koji našim ljudima pridaju oni koji se u pjesništvo današnjice razumiju. Evo kako Stojanovu poeziju ocjenjuje jedan od njih: »...Vučićević.. uspijeva da bude suvremen tumač današnjih uzbuđenja čovjeka, zabrinuta i zamišljena nad mnogim pitanjem koje se nadvija nad njegovu današnjicu.«

Uz ovaj tekst u Vjesniku „Dumo i njegov narod" objavljena je Stojanova pjesma »Neretva«

U stolačkom časopisu „Slovo Gorčina" godište 1976. objavljena je Stojanova pjesma "Bregava" pjesnikovim rukopisom, koja je poslije ponovno objavljena u godištima časopisa iz 1997. i 2002.

U "Slovu Gorčina" iz 1980. objavljen je Stojanov putopis „Četiri stolačke serdžade", izvorno objavljen u Forumu br. 9, iz 1979.

„U Hercegovinu me neprestano zove svaka zanovijet, svaki kamen, svaka kap vode. Nostalgičan, često ovdje u Zagrebu, na Kvarternikovu trgu, obilazim hercegovačke travare, mirišem suhe travke, skuham čaj od njih kad mi kakva žalost nahrupi u besanicu i lomata dušu.

I, doista, ma kud se kretao i ma gdje disao, moja je draga Hercegovina uvijek sa mnom; nema te misli kojom bi se više zanosio i ponosio". O svojim putopisima Stojan Vučićević u „Slovu Gorčina" , godište 1981. kaže: „Putopis naravno nije razglednica, nije prosta reportaža, odnosno ne bi to trebao biti. Isto tako svaki putopisac ili svaki pisac valjda zna da među tisuće načina kazivanja postoji uistinu samo jedan, onaj njegov".

U „Vrutaku", listu Udruge prijatelja starina župe Hutovo, u njegovom drugom broju Danijela Perić pisala je o pjesništvu Stojana Vučićevića; „Njegov je pjesnički opus svojevrsno razapinjanje između dva svijeta: sručenog i oporog svijeta otoka i svijeta koji izlistava na obalama Neretve u zelenomodrim snovima okrunjenim šibanicom te svijeta suncem prženog kamenjara, zavičaja kao polazišta i smiraja ruku nad svim nemirima nutrine. Uz ovaj tekst objavljena je i Stojanova pjesma: Hercegovina, Popovo polje.

Vidljivo je, kako je politička orijentacija i zatvorski dani Stojana Vučićevića na Svetom Grguru, otočiću zatvoru pored Golog otoka, kamo je komunistička vlast slala mlade nepodobnike odredila njegovu dosadašnju slabu zastupljenost u bosanskohercegovačkoj publicistici što će se u budućnosti, nadam se, ispraviti zbog neupitne vrijednosti njegova pjesništva.

Željko Raguž