Autokefalnost Hrvatske pravoslavne crkve

Iguman Jelisej slijednik hrvatskog pravoslavlja

pravoslavciBrojni pravoslavni vjernici u državi Hrvatskoj, i Hrvati pravoslavne vjeroispovijest u drugim država svijeta, nemaju nikakve veze sa srpskim ili bilo čijim pravoslavljem. Hrvati imaju ljudska prava i ekumensku obvezu obnašati svoju vjeru skladno s vjerskim propisima pravoslavne crkve. Radi toga veseli iskorak zadarskog igumana Jeliseja i inicijative odbora za osnivanje "Hrvatske pravoslavne crkve".

Pravoslavna crkvena autokefalnost je čimbenik i temelj državne i nacionalne samobitnosti i organizacione samostalnosti pravoslavne vjerske zajednice u jednog državi.

Kako hrvatska riječ "samo-stalnost" na grčkom jeziku znači "auto-kefalu", popularno rečeno autokefalnost, onda se crkvena jurisdikcija odnosi isključivo na autokefalnost pravoslavne crkve u granicama jedne države, i ne može imati jurisdikciju nad pravoslavnim vjernicima u drugoj državi, bez obzira na nacionalne korijene. Ovu riječ „autokefalnost" nedavno je uporabio i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, pozivajući slijednike kršćanske katoličke vjeroispovijesti, da se odreknu univerzalnosti i osnuju svoju „Autokefalnu katoličku crkvu". Kako znamo, da predsjednik Mesić ima brojne savjetnike po svim sektorima, a tako i vjerničkog života, onda pretpostavljamo da bi „On" morao znati što govori, ali očito je da ne pita, a da pita saznao bi, da je crkvena autokefalnost isključivo povezana s pravoslavljem, a nikada s katolicizmom.

Propis o autokefalnosti pravoslavnih crkava donesen je na "Ekumenskom koncilu u Halcedonu" davane 451. godine, dakle u doba ranog Bizanta, i kao takav je bio i ostao temeljni akt ustrojstva nacionalnih-državnih pravoslavnih crkava.

Edikt o autokefalnosti glasi:

„Pravoslavne crkve su vezane uz državu i ne mogu imati izvandržavnu jurisdikciju"!

Nije više bitno, da li je inicijativa osnivanja "Hrvatske pravoslavne crkve" proistekla iz nužde hravtskih pravoslavni vjernika, ili radi Mesićeve priče o autokefalnosti, ili kao odjek kolumne "Pogledi" na portalu HKD Napredak, već je bitno, da je svjesno ili nesvjesno pokrenuta rasprava o vrlo znakovitom predmetu, autokefalnosti pravoslavlja, koje mora biti pod isključivom jurisdikcijom dotične države, za razliku od katolicizma koje ima univerzalnu pripadnost.

Katolik znači univerzalan, pa prema tome „katolička", dakle „globalna", univerzalna crkva u liku Rimskog pape, predstavlja stolicu Sv. Petra. Katolička crkva nije ograničena na vrijeme, mjesto (državu), društvo (rasu, kulturu, bogatstvo...).

Evanđelje po Mateju (28:18-20) govori: ...Tada im se približi Isus te im reče: „Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta."...

Predsjednik Mesić, po svom čaršijskom šarmu", opredijelio se na prozivke „auto-kefalnosti"/samo-stalnosti katoličke crkve u Hrvata, koja je „katolički" / univerzalna i dodirnuo ljudske slobode, „osobnu autokefalnost duha pojedinca ili jedne državne zajednice". U natruhu ideja i riječi Mesića nalazimo „tajnu nit" koju je provlačio Jakov Blažević, dok je vodio montirani sudski proces protiv zagrebačkog nadbiskupa Stepinca.

Do javnosti dopiru istine o hrvatskom katolicizmu i pravoslavlju čija je sudbina bila zatajivana i prikrivana od komunističkih vlasti. Otkrivaju se tajni dosjei i sve više uskrsavaju duhovi pravednika, mučenika i žrtava. Istine izlaze iz grobova i otkrivaju se monstruozni zločini komunizma, počinjeni u poslijeratnim vremenima „mira". Sve do nedavno, bilo je zabranjeno govoriti, ne samo o Alojziju Stepincu, nego i o tisućama pravednika, među kojima su i brojni vjerski poglavari.

Dana 29. lipnja (6. mjeseca) godine 1945. uhićeni su, a već sutradan, 30. lipnja strijeljani:

- poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit Grigorij Ivanović Maksimov – Germogen, s brojnim predšasnicima Hrvatske pravoslavne crkve.

- poglavar Evangelističke crkve u Hrvatskoj, biskup Philipp Popp

- poglavar Islamske zajednice Ismet efendi Muftić, zagrebački muftija.

Prisjetimo se, Hrvatska pravoslavna crkva osnovana je 6. 6. 1942. godine, na temelju važećeg ekumenskog propisa o autokefalnosti pravoslavnih crkava, po kojem su osnovane sve autokefalne crkve u svijetu, pa tako i Hrvatska pravoslavna crkva 1942. u okvirima ratne države NDH, jer pravoslavne crkve ustanovljavaju svoju autokefalnost tek nakon stjecanja državne samostalnosti.

Dajemo pregled osnivanja autokefalnih pravoslavnih crkava:

- Rusija 1589.,
- Grčka 1830.,
- Crna Gora 1852 (ukinuta 1918.),
- Rumunjska 1864.,
- Bugarska 1870.,
- Srbija 1879.,
- Albanija 1917.,
- Gruzija 1917.,
- Hrvatska 1942. (ukinuta 1945.)

Pojedine vjerske zajednice u nekim državama su osnovale autokefalne pravoslavne crkve nakon političke zrelosti i društvene organiziranosti;

- Makedonija 1951.,
- Japan 1970.,
- US Amerika 1971..

Od nedavno imamo i obnovljene autokefalne pravoslavnu crkve u oslobođenim državama:

- Ukrajinska (Kijevska), obnovljena 1995.
- Crne Gore, obnovljena 2006.*

Navedimo činjenicu, da je na osnovu autokefalnog propisa iz Halcedona, za cijelo području kraljevine Srba, Hrvata i Slovenca (SHS) godine 1920. ukinuta hrvatska pravoslavna crkva pod nazivima Grčko katolička i Grčko istočna. Uredbom o osnivanju Srpske pravoslavne crkve s jurisdikcijom nad svim pravoslavcima kraljevinu Srba-Hrvata-Slovenca (SHS), kasnije nazvana Jugoslavija, kralj Petar I. Karađorđević izjednačio je pravoslavlje svih naroda Jugoslavije sa srpstvom, i tako izvršio kulturocid nad hrvatskim nacionalnim bićem. "Prekrštavanjem" u srpsko pravoslavlje, brojni su hrvatski građani izgubiti svoj vlastiti identitet (hrvatski, ruski, ukrajinski, bugarski, bjelohrvatsko-rusinski, makedonski, crnogorski, rumunjski, grčki, albanski...). Za vrijeme Habsburške monarhije, hrvatsko pravoslavlje je djelovalo unutar Karlovačke crkvene autokefalnosti.

Predočavamo vam popis pravoslavnih crkava iz 1855. godine, iz "Kataloga autokefalnih crkava", objavljenog u Ateni iste godine. Po tome popisu, u svijetu je 1855. godine bilo deset autokefalnih crkava:

"Pomjesne crkve, sa svojom samostalnom upravom ili samoupravne crkve (autokefalne) su:

- Carigradska
- Aleksandrijska
- Antiohijska
- Jeruzalimska
- Ciparska,
- Ruska,
- Karlovačka (Srijemski Karlovci-Austrija/Hrvatska...)
- Sinajska,
- Crnogorska i
- Crkva u Kraljevini Grčkoj".

Kako je Srbija, u to vrijeme, bila sastavni dio Turske, nadležnost nad srpskim vjernicima je imala Carigradska crkva.

Nakon Prvog svjetskog rata, 1918. godine, oduzet je Hrvatskoj istočni Srijem i Srijemski Karlovci, da bi se ponovno ujedinjenje dogodilo u ratnom vihoru 1941. godine. Slijedom crkvene jurisdikcije manastira u Srijemskim Karlovcima, godine 1942. metropolit obnovljene Hrvatske pravoslavne crkve postaje pravoslavni svećenik ruskog porijekla, Grigorij Ivanović Maksimov – Germogen, iz manastira u Srijemskim Karlovcima.

Osnivanjem nove države, Republike Hrvatske, godine 1991., nameće se potreba da Hrvatska osnuje svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu, a po slijedu "kraljevstva Hrvata", nositelj hrvatske pravoslavne autokefalnosti trebala bi preuzeti "Crvena Hrvatska", otjelovljena u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, i radi toga je prihvatljiva inicijativa igumana Jeliseja, koji potječe baš iz tih krajeva.

Ova nužna kretanja naići će na brojne napade, jer se radi o ljudskim pravima u državi Hrvatskoj, a i među pravoslavljem je učestala praksa nadmudrivanja i ucjenjivanja, tako da se pravoslavne crkve međusobno priznaju ili ne priznaju. Ne-priznavanje nečije autokefalnosti i proglašavanje nečijih crkvenih „šizmi", više je političko stremljenje gubitničkih apetita neokolonijalnih preokupacija, nego vjerskog karaktera.

Dodatni kamen spoticanja za obnovljenu Hrvatsku pravoslavnu crkvu će biti i crkvena imovina, koju je 1918. godine Srpska pravoslavna crkvu prisvojila od hrvatske Grčko katoličke i Grčko istočne crkve.

Tomislav Grgo Antičić
Hrvati.Amac

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Autokefalnost Hrvatske pravoslavne crkveGuest 2010-03-18 20:27
Zista svjeze informacije, kojje su trebale biti dostupne svakom uceniku puckih skola.
Jedna od tocaka moga politickog programa za Republiku Hrvatsku je i ona najosjetljivija : Sve gruntovne knjige podesiti tako da prikazuju vlasnistvo kako je bilo na 1. prosinca 1918. godone kada su Svetozar Pribicevic i dr. Ante Pavelic (zubar) podnijeli Aleksandru Karadjordjevicu "besjedu", to jest zahtjev za "prisajedinjenj e" hrvatskih zemalja kraljevini Karadjordjevica . Kad bi se taj zakon donio u Hrvatskom Drzavnom Saboru i sproveo u djelo, onda SPC ne bi imala nikakvu imovinu na prostoru Hrvatske drzave. Svi slobodoumni Hrvati bi morali poraditi na tom zakonu i provesti ga u djelo!
Prijavi Administratoru
#2 dva krucijalna pitanjadtuckar 2010-03-19 09:14
Danas, u Hrvatskoj i pred njenim političkim elitama i tijelima koje reprezentiraju DRŽAVU; stoje dva krucijalna pitanja. U odnosu na ODGOVORE koje će dati, moći ćemo zaključiti kolika je SAMOSTALNOST i stupanj DEMOKRACIJE u zemlji. Pitanja su:
- istinsko razrešenje pravosudnog slučaja ubojstva Ivane Hodak. I laiku iz "Afrike" kada pogleda fakte i način provedbe procesa, ovog slučaja, jasno je da je pritisak i usmjeravanje KAKO riješiti slučaj, naravno "neformalnim" kanalima, od strane "aktualne vlasti" ili bolje rečeno moćnih skupina iz "sjene", takav, da se baš i ne može govoriti o "TRODIOBI vlasti", kao stupu demokracije ove zemlje.
- pitanje broj 2 , za Hrvatsku je DANAS "pitanje svih pitanja", upravo je HPC, čiju genezu i razloge objašnjava autor članka.Potpuno očekivano, reakcije "lijevih" i SPC su dramatično intonirane, "na nož" protiv same ideje. To ne iznenadjuje jer, dakako u skladu s stoljetnom provedbom velikosrpske ideje širenja nacionalnog teritorija (prvenstveno, na račun Hrvatske), SPC je čitavo to razdoblje, svakog rata i svakog mira, uvijek išla "ruku pod ruku" s "operativnim provoditeljima ideje na terenu", perjanicama srpskog nacionalizma, svih tih razdoblja. Ideja je sažeta u čuvenoj paroli: "GDE ŽIVI I JEDAN SRBIN - tu je Srbija!"

Hrvatski komunisti, svo vrijeme nakon 1945 u bivšoj propaloj, umjetno stvorenioj i kontroliranoj, za nesrpske narode tamničkoj tvorevini, kao i ostali ne-srpski komunisti, bili su, dakako "neformalno", potpuno podređeni SRPSKIM kolegama-komuni stima. Bili su bogato nagrađeni za svoje kolaboracioništ vo, a svako iskakanje u smjeru zastupanja "svojih" NACIONALNIH pitanja, plačalo se teškim optužbama, zatvorima, a počesto i "glavom" (Hebrang je vrlo rano dan "primjer", svim ne-srbima komunistima).

O streljanjima iz 1945. u Zagrebu zatečenih HPC svećenstva, muftije i naravno, brojnih katoličkih pripadnika klera, mnogo toga bi mogli reći, za sada pravosudno i "faktički", oslobođeni svake odgovornosti (zbog "ZASLUGA" i zasluga za današnju Hrvatsku) drugovi, Manolić i Boljkovac ! Na žalost, vrijeme i biološki sat, čine svoje, neki od tih HRVATA, sluga VELIKOSRPSTVA kroz desetljećja, odlaze .. A nisu imali hrabrosti, suočiti se SAMI sa SOBOM, ti "ljudi od čelika", priznatio SAMI SEBI, pa posredno i svim nesretnim generacijama HRVATA, što su činili, kako su služili "gospodare" njihovih DUŠA.
To je sfera MORALA i "kritičkog preispitivanja sebe", na kraju životnog puta, zbrajanja pluseva i minusa života.
Ljudi su u toj računici subjektivni, ne žele SEBI priznati greške i, zbog okoline i odraza svog lica u očima te okoline, skloni su isticati samo pozitivno.
Od "bivših" komunista, često se čuje opravdanje ZAŠTO su bili u "partiji": "Želio sam iznutra djelovati i činiti NEŠTO za svoj narod"!
To je tiopičan obrazac osobnog opravvdanja pred samim sobom i "okolinom", kojim se pokušava opravdati OSOBNI KARJERIZAM, želja iz mlađih dana da se "partijskim djelovanjem", u kontekstu tadašnjeg vremena, dođe do "materijalnih probitaka za sebe i obitelj" ! Jer "ideje i zablude mladosti" o utopijskom društvu zvano SOCIJALIZAM_KOM UNIZAM, nestale su brzo po punoljetnosti!
Mnogi, od "bivših", u poznim su godinama spoznali kojem narodu pripadaju, koja je vjera njihovih predaka, pa su nakon osobnog razdoblja ateizma, neki od njih zbog okoline, počeli obilno iskazivati vanjsku manifestaciju "svoje katoličke vjere", domk su neki, mnogo rijeđe, povučeni u svoja 4 zida, istinski počeli preispitivati sebe i pogledavati u "nebo", pitajući se "ŠTO i TKO ih gore čeka!"

HPC je normalna i očekivana vjerska zajednica u zemlji poput Hrvatske, no kako je Hrvatska još uvijek bez punog suvereniteta, uz mnoge "suflere" i utjecaje sa strane, neizvjesna je njena sudbina. A to nije normalno! Jer ako HPC ne bi saživjela, značilo bi to pobjedu VELIKOSRPSTVA, temelj za neke "buduće bratske svađe"...
Zato SPC ima isti problem i u BiH, i u CG i u Makedoniji !
Prijavi Administratoru
#3 HPCZagi 2010-03-19 13:38
Toliko normalno da Hrvati pravoslavci imaju demokratsko pravo ispovijedati svoju vjeru u svojoj HPC.

Sve je drugo gruba diskriminacija tih građana, povreda njihovih Ustavom zajamčenih prava i ograničavanje njihove vjerske slobode.

Reakcije nekih predstavnika drugih crkava pokazuju nezrelost ili politikanstvo ili pokušaj grubog miješanja i određivanja gdje će se tko ići moliti.

Takva vremena su daleko iz nas i stoga dajem punu potporu Hrvatima pravoslavne vjere da ispovijedaju svoju vjeru u HPC.

Razgraničenje imovine SPC i HPC treba provesti po zakonu, ne vidim ni tu ništa prijeporno.
Prijavi Administratoru
#4 Pismo desnom DamoklesuGuest 2010-03-20 09:50
Nije više bitno, da li je inicijativa osnivanja "Hrvatske pravoslavne crkve" proistekla iz nužde hravtskih pravoslavni vjernika, ili radi Mesićeve priče o autokefalnosti,
----------------------------------------
ili radi glasova u odredeni cas ?
nakog treceg. Pozdrav iz St. Petersberga !?

MANI TE SE TOG PUTA, 11/6 !?
To vam je Sotonski plan i protiv hrvatski. Taj put vam ni casti ni Hrvatstva nema. Ne vodite ljude opet u maglu za vasu dobrovit !!!

Za Boga i Hrvatsku. Stani Brate, moli te tvoj Abel. :cry:

P.S Jedna kuca zvani dom kriva je i maglin stvor. je 2 Dio.
Prijavi Administratoru
#5 HRVATSKI PRAVOSLAVACGuest 2010-03-20 15:09
Ja sam PRAVOSLAVAC kao i moj pradjed nu oduvijek smo mi bili i ostali HRVATI !

1. Nema spora da su gotovo svi pravoslavci nastanjeni na povijesnome hrvatskome tlu (današnja Hrvatska, Bosna i Hercegovina te zapadni djelovi Crne Gore i Sandžaka a izuzetak su vojvođanski pravoslavni srbi)iskonski Hrvati koji su u prvih stotinu godina nakon turske okupacije zbog nedostatka katoličkih svećenika prihvatili islam ili pravoslavlje. Posrbljivanje je izvršeno nakon što je srpska pravoslavna crkva 1866. godine prevela sve hrvatske pravoslavce u srblje.
2.Dio pravoslavaca sačuvao je osijećaj jezične i genetske pripadnosti svome iskonskome Hrvatskome narodu, među njima je i moja loza, danas se osijeća buđenje pravoslavnih Hrvata širom Hrvatske te Bosne i Hercegovine i mi se nadamo da će se uskoro večina pravoslavnih Hrvata vratiti pod svoju maticu Hrvatsku te utvrditi našu povijesnu istočnu granicu na DRINI ! Za DOM braćo Hrvati!
Prijavi Administratoru
#6 HRVATSKI PRAVOSLAVACGuest 2010-03-20 15:17
Neka je blagoslivljan naš otac "hrvatski pravoslavni patrijarh JELISEJ" sljednik stolice veličanstvenoga GERONIMA !
Prijavi Administratoru
#7 Hrvatski von BornaGuest 2010-03-20 15:26
Moze li te nam mozda objasnit kakva je ta suradnja sa Vason Zupon i Hrvatima / Gradonacelniku i stav o povratnijima ?
Prijavi Administratoru
#8 Hrvati i pravoslavljeZagi 2010-03-22 17:11
Iako to sigurno nije krucijalno pitanje današnje hrvatske države ali treba rasvietliti i taj dio hrvatske poviesti i neprieporno potvrditi da je veliki dio sadašnjih pravoslavaca u biti katolički hrvatski narod koji je stjecajem poviesnih zbivanja za vrijeme otomanskog carstva i Austrougarske na silu prekrštavan u pravoslavni živalj - da bi spasio goli život.

Poglavito je neprihvatljivo da na tlu sadašnje demokratske i neovisne hrvatske države pravo na pripadnike pravoslavne vjere ima isključivo crkva jedne druge države odnosno tzv. SPC!?

Potrebno je razlučiti koja je to imovina uopće pripadala toj tzv. SPC i na koji način je uopće došla do nje u Hrvatskoj?

S obzirom da sramnu ulogu SPC u Hrvatskoj tiekom svih ovih godina razvidno je čiji je satelit bila i kome je služila - velikosrbskoj-k omunističkoj diktaturi - sve od 1918.god. pa do 1990.g. izuzev naravno razdoblja N.D.H.

Valjda je došlo vrieme da se kaže-DOSTA!
Prijavi Administratoru
#9 AutokefalnostGuest 2010-03-26 20:02
Hvala Bogu da je i taj pitanje pokrenuto.
Prijavi Administratoru
#10 autokefalnostGuest 2010-08-09 15:49
Sve najbolje vam želim, ukoliko ovo čitate i svaku ćete podršku svojih sunarodnjaka imati. U početku sramežljivu. Primili ste se vrućeg krumpira, ali netko mora i to odraditi.
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Tko je na vezi?

  • Crni Jahač
  • dantun
  • 2 korisnika
  • 61 gostiju

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal