Proglas Stranke hrvatskog zajedništva

Prije petnaest godina, najveći su sinovi hrvatskoga naroda svojom žrtvom, na ovom tlu stvorili novu državu, rođenu u krvi i posvećenu ideji pune slobode hrvatskoga naroda, ali i jednakosti, pravde, dostojanstva i prosperiteta za sve koji u njoj žive. Danas, na početku drugoga desetljeća dvadeset i prvog stoljeća hrvatski narod još uvijek ima svoju samostalnu nacionalnu državu, ali je u njoj suočen sa posvemašnjom duhovnom, moralnom, kulturnom i gospodarskom degradacijom, kao i degradacijom svoje političke i domoljubne samosvijesti te svojega nacionalnog ponosa i dostojanstva - degradacijom one duhovne biti koja jedan narod čini narodom u punini njegove povijesne supstance. Uzroci posvemašnjoj degradaciji hrvatske nacionalne svijesti, a koja degradacija prijeti, ako se u najskorije vrijeme ne zaustavi, urušavanjem državotvorne političke samosvijesti hrvatskoga naroda u tolikoj mjeri da od svih slobodnih naroda današnje Europe postane narod sa najmanje domoljubne snage te politički i gospodarski potpuno obezvlašćen narod, ogledaju se u djelovanju izuzetno snažnih i organiziranih neprijatelja hrvatskoga naroda koji protiv njega posljednjih desetak godina vode specijalni rat. Meta njihovog specijalnog rata jesu u prvom redu državotvorna i politička prava hrvatskoga naroda, njegova samobitnost, njegove tradicionalne kršćanske i kulturne vrijednosti te njegov ponos i dostojanstva izboreni Domovinskim ratom.

Nužno je znati razloge koji su doveli do toga da se nad naš narod nadvila prijetnja novoga, ovoga puta državotvornog, duhovnog, moralnog i gospodarskog „Bleiburga".

Nakon završetka Domovinskog rata, a pogotovo nakon smrti utemeljitelja i prvog predsjednika samostalne hrvatske države dr. Franje Tuđmana, u hrvatskom društvenom životu počela se osjećati tendencija upravo suprotna od očekivane nacionalno-domoljubne tendencije razvitka jednog naroda koji je netom ostvario svoju dugo željenu slobodu: tendencija postepenog poništavanja i urušavanja onih vrijednosti na kojima se temelji uspostava, obrana i međunarodno priznanje samostalne hrvatske države. Protiv hrvatskoga naroda počeo se voditi medijsko-propagandno-psihološki specijalni rat. Njegovi nositelji jesu određene društvene, političke, obavještajne, medijske i kulturne strukture ponikle i odgajane u bivšem jugoslavenskom komunističkom sistemu koje su, kao objekti desetljetne jugokomunističke indoktrinacije, zazirale od svega što je povezano sa mogućnošću raspada bivše SFRJ i uspostavom samostalne hrvatske države. Navedene strukture iskoristile su činjenicu što su, zbog specifične situacije u Republici Hrvatskoj, odnosno potrebe jedinstva hrvatskog naroda radi obrane od agresije, ostale "netaknute" u burnom razdoblju raspada komunizma i pada Berlinskoga zida u Europi. Ono što je u svemu tome najvažnije i za hrvatski narod najopasnije, jest činjenica da spomenute strukture raspolažu velikom snagom, znanjem i sredstvima za vođenje specijalnog rata, s obzirom da su mnoge od njih u bivšem sistemu bile indoktrinirane i obučene upravo na medijsko-propagandnom polju.

Kada, s obzirom na razvoj povijesnih događaja i pojavu jake povijesne osobe dr. Franje Tuđmana kao predvodnika nacionalnog pokreta za samoodređenje hrvatskoga naroda, nisu uspjele spriječiti uspostavu, međunarodno priznanje i obranu samostalne hrvatske države, nakon njegove smrti njihov cilj postalo je nešto drugo: svim političkim (a tu je njihovo najjače oružje u prvom redu bio sada već bivši predsjednik RH, ali, na žalost, po svemu sudeći to će biti i njegov nasljednik), pravosudnim (u prvom redu Haaški sud, ali, i opet na žalost, i hrvatski sudovi), medijskim („Europa press holding, «Latinica» i drugi slični globalističko-jugounitaristički medijski projekti) i simboličkim (Trg Maršala Tita, sveopća medijska rehabilitacija partizanije i komunističkog antifašizma nauštrb Domovinskog rata) sredstvima hrvatskim građanima učiniti odbojnim sve što je na bilo kojem društvenom polju povezano sa uspostavom, obranom i međunarodnim priznanjem samostalne hrvatske države. U isto vrijeme, njihov usporedni cilj jest nasuprot normalnom osjećaju ponosa i veličanju ostvarenja slobode i samostalnosti, istim gore navedenim političkim, pravosudnim, medijskim i simboličkim sredstvima veličati ono razdoblje kada hrvatski narod nije bio slobodan narod u svojoj slobodnoj državi, već je bio dio druge države (SFRJ). Na taj način nastoje kod hrvatskog naroda stvoriti osjećaj uzaludnosti i nepotrebnosti ostvarenja nacionalne slobode kako bi mu u budućnosti oslabili otpor nametanju nove političke opcije, u kojoj bi ga se uklopilo u neku novu balkansku zajednicu naroda (naravno, pod vodstvom Srbije), za što se već desetak godina priprema teren.

Na žalost, u razdoblju nakon smrti prvog predsjednika samostalne Hrvatske, niti jedna demokratski izabrana vlada nije se pokazala dorasla svojoj ulozi i povijesnom zadatku pred kojim je stajala, već su sve svojom anacionalnom politikom podilazile unutarnjim neprijateljima hrvatskoga naroda. To se posebno ogleda u nekritičkom prihvaćanju svakog zahtjeva, kako međunarodne zajednice (većinom nesklone hrvatskom narodu) tako i domaćih lijevo-liberalnih anacionalnih struktura, koje svojim presudnim utjecajem kojega su ostvarile u medijima, većinski kreiraju hrvatsko javno mišljenje. Sve navedeno posebno se reflektira u sve dominantnijoj medijskoj i pravosudnoj percepciji Domovinskog rata, koji, umjesto najvećeg ponosa hrvatskoga naroda, pogubnom i ponižavajućom medijskom i pravosudnom politikom polako postaje nešto nalik "građanskom ratu za koji su svi podjednako krivi". Važan segment odgovornosti vladajućih struktura u razdoblju nakon 2000. godine, ogleda se i u nekritičkom prihvaćanju povijesno neutemeljene tvrdnje kako je današnja samostalna i demokratska Republika Hrvatska utemeljena tzv. odlukama ZAVNOH-a, odnosno da je tzv. antifašizam iz drugog svjetskog rata temelj današnje hrvatske države. Pod utjecajem medija u Domovini, koji su u pretežitom dijelu (a od najvažnijih gotovo svi, uključujući i Hrvatsku televiziju!) u rukama protuhrvatski nastrojenih vlasnika i novinara, većina građana je već toliko indoktrinirana da se sve manje odupire sve većim antihrvatskim potezima u Domovini i međunarodnoj (poglavito europskoj) zajednici. Ono što je daleko najžalosnije, jest činjenica da danas u Hrvatskoj ne postoji niti jedna relevantna politička opcija (stranka) koja može i želi adekvatno braniti hrvatske nacionalne interese. Hrvatska demokratska zajednica, koja je povijesno gledano odigrala golemu ulogu u ostvarivanju slobode hrvatskoga naroda, već desetak godina, od smrti dr. Franje Tuđmana ne samo da nije u stanju braniti hrvatske nacionalne interese već često svojim potezima radi upravo na štetu istih. S druge strane, Hrvatska je stranka prava, kao baštinik starčevićanske hrvatske državotvorne misli, zbog sebičnih partikularnih interesa pojedinih članova vodstva, razbijena u nekoliko manjih stranaka tako da danas (što je upravo nevjerojatno) predstavlja zanemarivu, uskoro vjerojatno i izvanparlamentarnu političku snagu.

I zato, kako bi se zaustavila posvemašnja razgradnja političke, nacionalne, duhovne, moralne, kulturne i gospodarske supstance hrvatskoga naroda, za što je doista krajnji čas, neodložno je potrebno okupiti sve narodne, domoljubne i intelektualne snage, kako u domovini tako i u iseljeništvu, oko nacionalnog programa zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske. Pored navedenoga, neodložno je potrebno pod okriljem spomenutog programa osnovati potpuno novu političku stranku koja bi okupila sve spomenute snage radi političkoga djelovanja u Domovini.

Hrvatski narode! Svi građani koji Hrvatsku istinski osjećate svojom domovinom!

Gore navedeno počelo se ostvarivati. Koncem prošle godine, u tišini, daleko od medijske pompe, u okviru Hrvatskog Svjetskog Sabora rođen je Program zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske. Gotovo istovremeno sa rođenjem Programa zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske osnovana je i registrirana Stranka hrvatskog zajedništva kao njegovo političko krilo, stranka koja će, svesrdno se nadamo uz potporu svih Vas, koje ovim putem pozivamo da joj se pridružite, kao i bezbroj drugih razočaranih hrvatskih domoljuba, uzdignuta čela, dostojanstveno ali i odlučno, krenuti u tešku političku bitku kako bi hrvatskom narodu vratila ono što je njegovo neotuđivo historijsko pravo: punu slobodu i vlast u njegovoj vlastitoj državi, pravo na jednakopravnost sa svim narodima na kugli zemaljskoj bez obzira na veličinu i moć, pravo na ponos što pripadamo jednom od najslavnijih naroda, pravo na punu povijesnu istinu, na pravdu, dostojanstvo i prosperitet!

Iznimno nam je zadovoljstvo i čast što možemo objaviti da je podršku budućem djelovanju Stranke hrvatskog zajedništva uputio i jedan od najvećih znanstvenih i moralnih autoriteta domovinske i iseljene Hrvatske, gospodin Davor Pavuna riječima: „Nastavite mudro i pobijedite razne neznalice i izdajnike!"

Draga hrvatska braćo i sestre,

Prije petnaest godina, kada je naš slavni rat završio pobjedom ideje hrvatske slobode, povijesni zadatak svih nas koji smo ostali bio je svojim djelovanjem posvetiti ovo tlo kao zadnje počivalište onih koji su svoje živote položili da bi ova zemlja mogla živjeti.

Međutim (na ovom mjestu moramo citirati velikoga Abrahama Lincolna) mi nismo ti koji možemo posvetiti i blagosloviti ovaj komad zemlje. Oni hrabri ljudi, poginuli i živi, svojom su borbom posvetili ovo tlo i to daleko nadilazi našu jadnu mogućnost da tome nešto dodamo ili oduzmemo. Ali, kada danas znamo da još toliko malo nedostaje da ta i takva sveta braniteljska žrtva postane uzaludna, nikada, ponavljamo nikada nam dragi Bog ne bi oprostio ako sada i odmah ne krenemo u obranu njihovih i naših ideala.

Zagreb, 16. ožujka 2010. godine
Za Stranku hrvatskog zajedništva:
Koordinator Programa zajedništva domovinske
i iseljene Hrvatske
Tomislav Stockinger, dipl.iur.