Matica iseljenika Hrvatske je postala (ili ostala?) pretežno jugoslovenska i ta organizacija služi za bacanje prašine u oči zbunjenim i neobavještenim iseljenicima. Neka vrsta kukavičjeg jajeta u hrvatskom gnijezdu. Osim toga, služi za udomljavanje ocvalog hadezenjarskog kadra (K.Fuček ili košarkašica Nakić, Antić i slični) koji lepo putuju za naše novce širom svijeta.
Da je ovo samo san, bio bi strašan san.


Poruka, koju sam poslao Vesni Kukavici, iz Matice iseljenika iz travnja 2008. na koju, jasno, mi nije odgovorila.
Bolje bi bilo da nema ovakove Hrvatske.

Gđo. Kukavice,
prošli četvrtak u večernjem terminu na radiju zagrebu slušao sam razgovor koji je s Vama vodio neki novinar Kabok, glede izlaska novog broja Iseljeničkog zbornika.
Nemalo i neugodno sam se iznenadio kada ste u razgovoru isticali «hrvatske» književnike, koje ste – valjda - predstavljali iseljeništvu, poput stanovitog Jergovića, Drakulićke, Dežulovića ili nekog Edu Popovića? Nisam slušao čitavu emisiju, tako da ne znam je li bilo spomena o ostalima «biserima hrvatske književnosti», poput Radakovića, Tomića, Ugrešićke i sličnog ološa.
U istoj emisiji je govorio Goldšatjnov docent, Holjevac, o sreći koju je «imao hrvatski narod da se iseljavao», tako nekako, navodim prema sjećanju. On bi, Holjevac, kao povjesničar, morao znati da u vrijeme prvih hrvatskih iseljavanja (druga polovica XIX. stoljeća), dok su Hrvati odlazili iz Hrvatske (Austro-ugarske , naravno, jer onda Hrvatska nije ni postojala, a bojim se da ni danas ne postoji) drugi su dolazili u tzv. Hrvatsku, na primjer Česi, Slovaci, Talijani (u Slavoniju), Židovi, Srbijanci i Vlasi itd. Znači života je ipak bilo, ali ne za Hrvate.
Zatim, spominjali ste u pozitivnom kontekstu B. Luketića, dugogodišnjeg čelnika Hrvatske bratske zajednice i bliskog suradnika ratnog zločinca i krvnika hrvatskog naroda, Josifa F. Broza. Svi se toliko zaklinjete u kršćansku vjeru, a ne znate da je još Krist rekao: «Novo vino u nove mješine». A vi uporno nosite stare «mješine»; a bojim se da «ulijevate» i staro (crveno) vino. Taj B.Luketić je bio dugogodišnji predsjednik jugoslovenske (masonske) profitne organizacije Hrvatska bratska zajednica, koja je mimikrijski nosila hrvatskio ime da privuče naivne Hrvate, koji su u tuđini bili u većini, kako se ne bi sjetili sami Hrvati osnovati hrvatsko društvo. Luketić je sebi uzeo novce (svako ljeto je nametljivo ljetovao na Brijunima, kao gost zločinca Broza, a kasnije ga je zvao i onaj Krivousti, koji je uzurpirao Brijune zločinca Broza, i Mesić; dakle, Luketić je hulja za sva vremena) a hrvatskim bedacima je ostavio tamburice.
Moram reći da mi dosta toga nije bilo jasno. Jer većina iseljenika, kojih uopće nema toliki broj koliko vi često ističete (imam mnogo rodbine «vani», i iz ekonomskog iseljeništva od početka stoljeća, i onih političkih iz 45. godine, ustaša – smije li se to reći?) slabo znaju što se ovdje događa, a ne znaju niti jezik. Oni se moraju osloniti na vašu organizaciju koja se, kako mi se čini, sve više vraća na pozicije kakve joj je zacrtao kordunaški ratni zločinac i četnik-koljač Veco Holjevac, i na taj će način steći krive predodžbe. Pa će imati informacije o «hrvatskim» književnicima (takva jedna slična «hrvatska» delagacija pisaca – od koca i konopca – predstavljala je Hrvatsku u Lajpcigu, na izložbi knjiga, a ti, Lajpcižani, vole Hrvatsku koliko D.Ćosić, Toma Nikolić ili pokojni J.Rašković) poput Drakulićke, Jergovića ili Popovića, ili o demokratima tipa Ćaćića, Pusićke, Milanovića i sličnog ološa. Vi, dakle, i vaša organizacija, kroz polupismenu komunističku ološ, koji se nazivaju piscima, predstavljate Hrvatsku. Ma, bravo, samo tako i doć ćete i do Srbije.
Dok hrvatski radnici i umirovljenici skapavaju od gladi, vaša organizacija troši ogromne novce i šalje iseljeništvu krive poruke – namjerno. Ne znam koliko vaše prezime, Kukavica, ime veze s vašom rabotom (Nomen est omen – Ime je znak), ali postupate kukavički.
Eto toliko.