Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Reagiranja: Subjektivna kritika
Za početak samo želim naglasiti kako izrazito cijenim, poštujem i volim portal HKV-a, ne samo zbog iskrenog domoljublja koje je rijetko i omraženo na popularnim portalima, nego također zbog istinoljubivosti, objektivnosti i stručnosti što se danas rijetko viđa u novinarstvu. Upravo ovi moji iskreni osjećaji koje sam opisala u prvoj rečenici ponukali su me da reagiram na već drugi članak gosp. Marijana Jošta koji ste objavili u zadnja dva tjedna na portalu HKV-a.
Oba članka su prožeta neobjektivnim, manipulativnim i poluistinitim informacijama koje su proizišle iz već dugoročne, jednostrane, uvredljive i pomalo već naporne potrebe gosp. Jošta da se osobno obračuna s prof. Radmanom, a što je najodbojnije gosp. Jošt to ne radi iz osobnih uvjerenja (što bi josš bilo podnošljivo) jer bi se u tom slučaju služio argumentima, a ne uvredama - nego iz evidentnih osobnih interesa (bilo bi zanimljivo istražiti poveznicu financijske koristi gosp. Jošta i biosjemena).
Nemam namjeru navoditi argumente i činjenice u obranu znanstvene, ljudske i moralne ispravnosti prof. Radmana jer je to u potpunosti bespredmetno i to zato što njegov dugogodišnji znanstveni rad govori u njegovu obranu (a neugodno mi je uopće komentirati osobni profit i interes o kojem Jošt govori jer je neistinitost istoga vrlo lako provjeriti) a isto tako ( ja Vas uvjeravam jer sam svakodnevno dio te zajednice) svaki će znanstveni djelatnik s područja prirodnih znanosti prema prof. Radmanu i njegovoj znanstvenoj izvrsnosti iskazati poštovanje, uvažavanje i poniznost.
Zaista mi je žao što sam morala reagirati, da je gosp. Jošt te iste članke objavio na bilo kojem drugom portalu - Večernjem listu, Jutarnjem i sl. ne bi me bilo uopće briga. Jednostavno bi se nasmijala i okrenula drugu stranu. Međutim, boli me i mislim (a dopuštam da sam u krivu, vrijeme će pokazati) da ovakvim zajedljivim, uvredljivim i ponajviše nestručnim člancima nije mjesto na portalu HKV-a.
Josipa Nemet
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Do otvaranja MedILS-a 6. siječnja 2006., M. Radman u projekt nije donio ni jednu jedinu kunu izvana, nego je sve platila Hrvatska. Osim darovanja šest hektara najljepše zemlje na svijetu i troškova adaptacije zgrade, to uključuje i Radmanova putovanja i posjete njegovih prijatelja, njihovo stanovanje u Hrvatskoj, šampanjac i škampe, golemu plaću i stan savjetnika Premijera i mnogo novca prodajom Plivi tvrtke u kojoj je imao dionice - dok je bio Plivin savjetnik! Radmanovo pojavljivanje u medijima neprimjereno je ozbiljnu čovjeku po svojoj učestalosti, a napose po sadržaju. Dao je bezbroj površnih, netočnih i nepristojnih izjava u kojima je uvrijedio i Hrvatsku i njezine znanstvenike, ministre i Premijera. Njegova samohvala i način na koji je iznosi zasnivaju se na poluistinama i nesuvislostima koje se prikazuju kao genijalnost. Primjerice, savjet Premijeru da svakoga tko publicira članak u časopisu Nature treba nagraditi s pola milijuna Eura potpuno je besmislen, a indirektno je zapravo samohvala.Priča kako čovjek treba umrijeti u orgazmu (svršavajući!) odvratna je i vrijeđa vjernike i sve pristojne ljude. Članak Genijalni um s dušom Ciganina koji je u Globusu (4. studenoga 2005.) napisao s D. Kuljišem primjer je ljudskoga i medijskoga neukusa i bolesnoga samoljublja. Najmanje triput održao je isto predavanje koje je otvorio pričom da se zbog velike zauzetosti za njega sinoć spremao u avionu.
Po svojemu životnom znanstvenom opusu M. Radman jest razmjerno dobar znanstvenik, ali nakon četrdeset godina rada u inozemstvu bilo bi tužno da nije. No, kao takav, ne spada među prvih dvjesto najboljih živučih znanstvenika na svijetu, a kamo li među potencijalne Nobelovce. Nagrade koje je dobio, i koje su tako gorljivo opisale hrvatske novine, sve su zapravo francuske, a u toj istoj Francuskoj on nije među četrdeset besmrtnih akademika. Ukupno, Miroslav Radman neodoljivo podsjeća na poznati lik ruske književnosti, Ostapa Bendera, čiji je moto bio naše ideje, vaš novac.
Teoretski, njegov rad u MedILS-u ipak može biti uspješan. Daj Bože! To bi značilo da u Institutu radi oko 70 ljudi, dvadeset stalnih i pedeset gostujućih i da se njihov rad financira izvana. Za to treba oko sedam milijuna Eura godišnje. Radman može i ne uspjeti, i da to svima bude jasno. Tada će otići, izmislivši da su ga otjerali. U tom slučaju, Institut treba pripasti državi, koja ga mora staviti u predviđenu funkciju, surađujući s nekim kvalificiranim i poštenim. Najrealnija je mogućnost da će MedILS dugo, dugo služiti uglavnom za privatnu zabavu i kupanje, s tim da će održavati kakve školice i radionice, a hrvatski će mediji biti puni priča o njegovim uspjesima. U tom slučaju Radmanu treba onemogućiti da preko MedILS-a i dalje izvlači hrvatski novac.
Ministarstvo znanosti, sveučilišta, a napose ono u Splitu, poduzeća i pojedinci moraju znati da Radman cilja na njihov novac i ? ne smiju mu ga dati. Ako mu ga ne daju otkrit će se istina: može li Radman za rad Instituta nabaviti novac izvana, tako da Institut publicira barem pet radova godišnje u časopisima na koje se Radman danas poziva kao zalog svoje vrsnoće.
Početak toga procesa jest da M. Radman dade ostavku na svoju funkciju (i novac) savjetnika Premijera, jer je sada u sukobu interesa - ne može privatni znanstvenik s privatnim Institutom u zemlji savjetovati Premijera o znanosti. Prof.dr Matko Marušić
P.S.I takvog "hohštaplera" nađe se da brani "Hrvatica?"..pr of.Jošt nigdje nije uvrijedio ovu vašu IZVRSNU bitangu(glumi Alberta Einsteina i to dost'dobro).."p rema prof. Radmanu i njegovoj znanstvenoj izvrsnosti iskazati poštovanje, uvažavanje i poniznost...dij ete drago,ako ste ili gospođo?ne mogu vjerovati da postoji "ljudski stvor" koji može takovo što napisati..pa to su uzanse koje pristaju samo jednoj osobi koju vi još ne upoznahste..Ja kojeg ste prozvali "neobrazovnikom "..bi se trebao ljutiti, što odličnici ovih stranica objaviše ovaj vaš JAD i blasfemiju,"a ne vi" malo gore više!MFP!
Jedino sto vam se ovdje moze atestirati je naivnost i nezavidna doza optimizma.
Hvala na paznji!
Moritur et ridet.
Philosophia non in verbis, sed in rebus est.
Opes regum corda subditorium.
Bene docet, qui bene distinguit.
Barbarus hic ergo sum, quia non
intellegor ulli.
Invictis victi victuri.
In magnis et voluisse sat est ?
Idem velle atque ide nolle, ea demum firma amicitia est.
Si vis pacem, para bellum. Quid est veritas?
Nulla salus bello, pacem to poscimus omnes.
Videant consules ne quid res publica detrimenti capiat. Quod licet Iovi non licet bovi. Vox populi, vox dei.
Per crucem ad lucem.
Magna cum laude, salve.
Jan 16, 2007 at 11:10 AM
ImageJedan od nerazjašnjenih slučajeva ubojstava hrvatskih emigranata, koji je do danas ostao obavijen tajnošću jest ubojstvo Matka Bradarića, dugogodišnjeg tajnika časopisa Encyclopaedia moderna. Jednako kao što nije razriješena sama tajna ubojstva Bradarića, ostala je tajna i uloga njegovih navodnih prijatelja u ovom političkom smaknuću izvedenom po UDB-i. Na sam dan ubojstva Bradarić je trebao večerati sa Miroslavom Radmanom, a nakon što se nije pojavio na toj večeri Radman još danima nije niti pokušao doznati što je sa Bradarićem. Kada je, pak, Radman „odlučio reagirati“ Bradarić je već bio ubijen. Niti Bruno Bušić nije imao povjerenja u Miroslava Radmana, a prema Bušićevu tekstu iz 1975. godine dade se naslutiti kako nije vjerovao u Radmanovu nevinost u ovom slučaju.
Tekst Brune Bušića u „Novoj Hrvatskoj“, broj 19/1975. godine
U samom naslovu svoga teksta Bruno Bušić naglasio je sumnjivu ulogu „prijatelja“ u ubojstvu Matka Bradarića. Naslov teksta bio je: „Pozadina tragične smrti Matka Bradarića – mutne igre policije, žalosna uloga „prijatelja““. Jedini prijatelj imenovan u Bruninom tekstu je upravo danas akademik Miroslav Radman.
„Zagrebački Vjesnik od 22. svibnja 1975. objavio je osmrtnicu Matka Bradarića, dugogodišnjeg tajnika Encyclopaedie moderne. Vijest o njegovoj smrti iznenadila je i potresla svu zagrebačku bohemiju, koje je on bio sastavni dio.
Matko Bradarić bio je mlad čovjek. Na zagrebačkom sveučilištu studirao je biologiju, ali je nije završio, jer je taj studij bio u opreci s njegovom sanjarskom prirodom. Posvetio se novinarstvu, pa je bio zapažen kao suradnik i urednik nekih emisija na Trećem (kulturnom) programu Radio Zagreba. Još se više istaknuo intervjuima s najpoznatijim ljudima iz hrvatskog kulturnog, političkog i znanstvenog života objavljenima u Encyclopaedii moderni, kojoj je on nominalno bio tajnik.
Zbog svoje neobične komunikativnost i, dobroćudnosti i nesebičnosti bio je on čovjek s možda najširim krugom poznanika u Zagrebu. Bio je nazočan u svim krugovima, počevši od pjesnika, glumaca, političara, filmskih i kazališnih redatelja, do hrvatskih sveučilištaraca i zagrebačkog Kaptola. Svagda je posebno isticao svoje prijateljstvo s nadbiskupom Kuharićem. Godine 1971. stalno je bio u društvu s hrvatskim sveučilištarcim a, zbog čega je nakon Karađorđeva bio progonjen. Kad je Dražen Budiša u lepoglavskoj kaznionici saznao za njegovu smrt zaplakao je, sigurno po prvi put za vrijeme svoga dugogodišnjeg i tegobnog robovanja.
Kako je Matko Bradarić u Zagrebu živio u teškim, gotovo nemogućm materijalnim prilikama, na nagovor osobnog prijatelja dr. Miroslava Radmana, mladog sveučlišnog profesora u Bruxellesu, zaposlio se u kolovozu prošle godine kao laborant na briselskom sveučilištu. Ubrzo nakon njegova odlaska iz domovine u jugoslavenskom se tisku podigla bjesomučna hajka na 27. broj Encyclopaedie moderne, zbog novele hrvatskog književnika Dubravka Horvatića „Vruća listopadska noć“; objavljene u tome broju EM. Čitava krivnja Dubravka Horvatića bila je u tome što je pokušao na ljudski način proniknuti u zbivanja koja su se odigrala u prošlom ratu na području Hrvatske. Uredničko vijeće EM, a posebno glavni urednik dr. Ivan Supek, prebacili su svu odgovornost za objavljivanje te novele na Matka Bradarića, a iz tih krugova čule su se i bezočne tvrdnje da je Bradaić na nagovor Udbe proturio tu Horvatićevu novelu, kako bi bilo potpuno ukinuto izlaženje EM.
Početkom svibnja ove godine Matko Bradarić se posljednji put sastao s prijateljima iz Hrvatske za vrijeme njihova hodočašća u Rim u povodu svete godine. Tom prigodom Matko nije krio svoje upravo tragično ogorčenje na dr. Ivana Supeka. Naime, zamoran rad u laboratoriju u potpuno stranoj sredini nije odgovarao bohemskoj Bradarićevoj naravi, pa se on htio vratiti u Zagreb i u tom je smislu uputio Supeku pismo. Na njegovo veliko zaprepaštenje, dr. Supek mu je poslao službenu obavijest da se njegovo ime potpuno briše iz EM i da se s njime prekida svaka suradnja. Treba napomenuti da je Matko Bradarić u krugu svojih prijatelja bio često napadan, pa i ismijavan, poradi svoje gotovo sinovske odanosti dr. Supeku. Čak je branio neke njegove postupke koji se nisu mogli braniti ni s kojeg moralnog stanovišta.
Matko Bradarić je posljednji put bio živ viđen u petak 16. svibnja o.g. U subotu 17. svibnja imao je doći na večeru k dr. Miroslavu Radmanu, ali se tu nije pojavio. Nije viđen ni u nedjelju, ni u ponedjeljak, ali to nikoga nije osobito zabrinjavalo jer je zbog Duhova bio produženi blagdanski odmor. Kako on ni u utorak nije došao u laboratorij, dr. Radman se zabrinuo, pa je telefonirao njegovu stanodavcu i zamolio ga da pogleda u Matkov potkrovni stan i vidi je li bolestan. Stanodavac je odmah išao zvoniti na Matkova vrata, ali kako se nitko iz stana nije oglašavao, pogledao je kroz ključanicu i nazreo je Matka gdje sjedi u fotelji. Sve mu je to bilo pomalo sumnjivo, pa je odmah pozvao policju, koja je provalila vrata.
Matko Bradarić zatečen je mrtav u fotelji s knjigom u ruci. Bio je obučen samo u gaćice, a na sagu je bila ugrušana krv što mu je curila iz nosa. U stanu nisu pronašli ni franka. Policija je odnijela naslonjač i sag. Dr. Radmanu policija nije dopustila da vidi mrtvo tijelo, pa čak ni da potvrdi njegov identitet. Također je odbijen zahtjev dr. Radmana da se izvrši obdukcija kako bi se ustanovio pravi razlog smrti. Najugledniji profesori briselskog sveučilišta intervenirali su kod belgijskog ministarstva unutarnjih poslova tražeći obdukciju. Bilo im je, čak s neskrivenom prijetnjom, odgovoreno da se neće dopustiti nikakva obdukcija i da mrtvo tijelo mora iz Belgije biti izneseno u roku od 24 sata. Liječnik koji je ustanovio smrt bio je vrlo zaplašen i na sve molbe nije htio dati nikakva razjašnjenja, samo je ponavljao da je on bio od policije zadužen da ustanovi smrt i to je obavio, a drugo da ga se ništa ne tiče“.
Radman bio u milosti UDB-e
Zanimljiva je Radmanova uloga u ovom slučaju. Je li Radman bio suradnik UDB-e koji je sudjelovao u režiji napada na Bradarića? Teško je danas odgovoriti na to pitanje. Međutim, zanimljivo je da Radman kao „ugledni iseljenik“ i navodni prijatelj s mnogim viđenijim hrvatskim političkim emigrantima nije bio na popisu UDB-e za praćenje, već mu je ta zloglasna služba omogućavala nesmetane ulaske i izlaske iz bivše Jugoslavije. Ovaj detalj svakako ne možemo zanemariti u traženju odgovora na pitanje je li akademik Radman surađivao s UDB-om. Zašto Radman nije ranije provjeravao što je s njegovim prijateljem Bradarićem, pogotovo nakon što ovaj nije došao na dogovorenu večeru? Zašto je to učinio tek trećeg dana? Bilo bi najbolje čuti odgovor od samoga Radmana: jeste li surađivali sa jugoslavenskom UDB-om? Ako mu je Bradarić bio prijatelj, kako to da Radman kao sudionik ovog nemilog događaja nije zahtijevao od policije detaljnu istragu o smrti Bradarića? Mnogo neodgovorenih pitanja i sumnja ostavlja prostor za špekulacije. Svakako, činjenica da je Radman bio u milosti UDB-e za razliku od mnogih drugih viđenijih emigranata, govori sama za sebe. Tu činjenicu akademik Radman teško može racionalno objasniti.
Domagoj Margetić
Hrvatska znanost je provincijalizir ana do beznačajnosti. ... rečena od znanstvenih veličina koji stalno trube: da znanost ne poznaje granice, znanost je internacionalna i u službi je cijelog čovječanstva. Točno je i to, samo se pitam: zašto im Francuska i Engleska nisu dala 50 milijuna kuna i vilu za „istraživanje“. Eventualno epohalna njihova znanstvena otkrića, pitanje je, jeli Hrvatska sve i da hoće u mogucnosti primjenjeno realizirati.
Hrvatska znanost je provincijalizir ana do beznačajnosti. Nažalost, doista je tako, odnosno bolje rečeno hrvatska znanost je paralizirana u radu! Samo, tko je krivac? Hrvatski znanstvenik (voditelj znanstvenog projekta) s još minimalno dva znanstvenika (da bi projekt mogao funkcionirati) dobije 30. 000 kuna ( godišnje), ako ih je više na projektu od 50. 000 do 100. 000 kuna. Najčešće na takvim projektima su i novaci koji trebaju doktorirati, a njihova istraživanja pokriva projekt iz te sume. Znači, godišnja istraživanja jedne grupe hrvatskih znanstvenika koštaju kao mjesečna penzija velezaslužnog hrvatskog predsjednika. Njihovih 50 milijuna, da je dodjeljeno hrvatskim znanstvenicima, 100 znanstvenih grupa (znanstvenih projekata) dobilo bih pola milijuna kuna. Bar nešto, i duboko vijerujem daleko korisnije za hrvatsku i svijetsku znanost, pogotovo za hrvatsku privredu, kulturnu baštinu i za sve druge potencijalnosti Lijepe Naše. Uz takve uvijete rada, hrvatski znanstvenik treba napredovati prema najstrožim kriterijima u svijetu. Samo uz visoki broj CC radova. Nacionalni stožerni znanstveni časopisi jedne grane ili polja nosi 0 (nula bodova). Neka navedu ti sveznajući znastvenici jeli takvo što postoji u bilo kojoj državi na Zemlji. I nije to sve, sveznajući su retrogradno poništili radove u tim nacionalnim časopisima u zadnja dva desetljeća koji su se priznavali i bili ekvivalent CC radu. Zamislite hrvatskog znanstvenika koji ima na 10-ke takvih radova zbog svoje procjene da je korisnije publicirati u nacinalnim znanstvenim časopisima nego u inozemnim CC, pogotovo niskog IF.
Gdje je u Hrvatskoj znanstvena strategija? Pa nije valjda molekularna biologija jedina znanstvena disciplina!