Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Natrag u naftalin
«Vice Vukov naše gore grana
On bi piva, ne smi od organa...»
„Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvaćanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njem otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više razlikovati ne samo dobro od zla, nego ni svoju vlastitu korist od očigledne štete.“
Ivo Andrić
U Hrvatskoj su samo dva dnevna lista prenijela najavu novog Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu građana. U Bosni i Hercegovini, najava novog zakona izazvala je interes svih tamošnjih medija i najrazličitije komentare.
Već godinama se u Hrvatskoj najavljuje donošenje novog Zakona o prebivalištu i boravištu građana. Zadnji put ga je najavio bivši ministra MUP-a Ivica Kirin 1996. Prijedlog zakona trebalo je izraditi u Središnjem državnom uredu za upravu ali u međuvremenu je taj ured ukinut, njegov čelnik, državni tajnik Antun Palarić, pobjegao u Ustavni sud. Imenovan je ustavni sudcem.
Kad je konačno se konačno na sjednici Vlade pojavio novi prijedlog zakona, čini se da nitko nije primijetio da je novi zakon stvarno malo modificiran prijepis nekih starih odredbi iz Osnovnog zakona o evidenciji prebivališta i boravišta građana ( Službeni list SFRJ, broj 8/65 i Zakona o prijavljivanju prebivališta i boravišta građana ( Narodne novine br. 54/74).
Novim prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o prebivalištu i boravištu građana koji je na dnevnom redu naredne 16. sjednice Policijska uprava ili policijska postaja moći će brisati prebivalište osobi za koju utvrdi da se trajno iselila s područja Republike Hrvatske a brisana osoba će moći izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu MUP-a.
„Općinski organ može pokrenuti postupak radi utvrđivanja istinitosti podataka navedenih u prijavi prebivališta ili boravišta građana kad posumnja da je podnosilac zahtjeva dao neistinite podatke … i donijeti rješenje o poništavanju prijave prebivališta odnosno boravišta“ ( Zakon o prijavljivanju prebivališta i boravišta ( NN br.54/74, čl. 17). Boravište se mora prijaviti najkasnije 24 sata nakon isteka roka od 30 dana i to prije napuštanja boravišta ( ibid.)
Moglo bi se pomisliti da je navedeni zakon SR Hrvatske iz 1974. bio za građane povoljniji jer je člankom 3. Omogućavao da prijavu i odjavu prebivališta i boravišta mogu pdnijeti i bliski srodnici osoba koje mijenjaju prebivalište ali razlog toj mogućnosti leći u stavku 2.čČlanka 3. koji glasi:
„za građane koji nisu odjavili prebivalište, ili nisu prijavili promjenu adrese stanovanja, odjavu prebivališta i prijavu promjene adrese stanovanja može podnijeti i zainteresirana osoba“.
„Organi“ su željeli znati gdje se tko svakog dana nalazi i radi toga su poticali „zainteresirane osobe“ da im prijave građane koji nisu odjavili prebivalište ili su promijenili adresu a to nisu javili „organima“.
Ustav Republike hrvatske poznaje samo termin „boravište“ jamči svakom građaninu slobodu kretanja i biranja boravišta.
“Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.
Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.
Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.“( Čl. 32. Ustava Republike Hrvatske)
Sloboda kretanja i slobodnog biranja boravišta danas iziskuje i gospodarstvo u kojem je nužna mobilnost radne snage. Ljudi htjeli-ne htjeli više ne mogu početi i završiti život u mjestu rođenja i radni vijek u istoj tvornici.
Sam život ih tjera da negdje izaberu boravište jer im negdje treba ostvarivati prava i obveze a država je uvela i Osobni identifikacijski broj (OIB) kako bi se lakše ostvarivala prava ( zdravstvena zaštita i dr.) i izbjegla nepotrebna tortura birokracije ali i da bi građani izvršavali svoje obveze kao npr. plaćanje poreza.
Bez ikakve sumnje potrebno je donijeti novi zakon usklađen s Ustavom Republike Hrvatske i koji će biti na opću korist društva i svakog građanina koji u ovoj državi želi živjeti slobodom osobe koja poštiva zakona ove zemlje.
Izvlačiti iz naftalina stare jugoslavenske zakone može biti interesantno lijenčinama i onima koji reagiraju uvjetovanim refleksima iz vremena kad su vladali Partija i „organi“ ne samo brisali s mjesta boravišta nego i s lica zemlje.
A. M.
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Stiješnjeni između sarajevskoga unitarističkog hegemonozma te službene i gotovo ozakonjene nepoželjnosti u Republici Hrvatskoj, hercegbosanski Hrvati se moraju izboriti za vlastitu federalnu jedinicu u BiH
Sad već i činovnicima Europske unije postaje bjelodano kako je ovakva Bosna i Hercegovina naprosto neodrživa tvorevina. U njoj, pod međunarodnim protektoratom ili običnom čovjeku mnogo razumljivije kazano, pod prisilom, zajednički žive tri nacionalna kolektiviteta, koja se međusobno toliko razlikuju da čak ni pod međunarodnim pritiskom ne mogu međusobno urediti minimalne kriterije života u zajedničkoj državi. Osim etničkih i standardnojezič nih razlika - Hrvati, Srbi i Muslimani Bošnjaci u BiH razlikuju se i civilizacijski, a to naslijeđe znatnim dijelom utječe i na njihove političke ciljeve. Pravoslavni Srbi su dio bizantskoga kršćanskoga svijeta, koji ideju države Božje ostvaruje gradeći vlastiti teritorijalni integritet pa se sve autokefalne pravoslavne crkve uglavnom podudaraju s granicama vlastitih nacionalnih država. Zato je i uspostava Republike Srpske, koja svojim imenom unaprijed isključuje bilo kakvo poimanje bosanstva, što svijet s muslimanskim i katoličkim naslijeđem može doživljavati na različite načine, posve prirodan i logičan oblik državne realizacije srpske duše. Dovoljno se prisjetiti ratnih događaja, kad se unatoč trenutnoj i pragmatičnoj kamuflaži srpske vojske ispod jugoslavenskih simbola nosila ideologija srpstva. Nju su, bez obzira na rezultate ratnih uspjeha, na kraju priznale i međunarodne sile, koje su bile pokroviteljice mirovnih ugovora. Tijekom godina sve odlučniji pokušaji sarajevskih muslimanskih vlasti da se nametnu kao dominantna nacija u cijeloj BiH te Srbima kao i Hrvatima u zajedničkoj Federaciji nametnu kriterije vlastita političkog ponašanja, potaknula je obrambene mehanizme srpskoga naroda na čvrstom ustrajavanju zaštite vlastite Republike. Zato se samo u svjetlu unitarističkih pritisaka iz Sarajeva mogu razumjeti politički potezi predsjednika Vlade Republike Srpske Milorada Dodika. Ako se zanemari prošlostoljetno nacionalno lutanje Muslimana Bošnjaka, unatoč nacionalnom preimenovanju tijekom devedestih godina prošloga stoljeća, bošnjačka je politička duša ostala zarobljena i ukopana u političku filozofiju islamskoga Osmanskog Carstva. Postrojbe Armije BiH, unatoč dekoratvnim ljiljanima uskrslim iz srednjovjekovne tradicije štovanja Majke Božje, nosile su propisnike „islamskih boraca“, a imena brigada označavana su imaginarnim brojkama svojstvenim ideologijama nadnacionalnoga značaja, što uostalom islam i karakterizira kao svjetsku religiju. U tom se segmentu, kad religiozno prelazi u političko, podudaraju ideologija jugoslavenstva, čiji je krajnji cilj bio poništavanje nacionalnih identiteta i bošnjačka islamistička ideologija, koja se očituje u već spomenutim pokušajima unitarizacije BiH. Posljedak takvoga sustavna pritiska kod drugih naroda prirodno potiče separatističke težnje. Za razliku od Bošnjaka, hrvatski je duh u Bosni i Hercegovini imao prvenstveno nacionalno očitovanje. Premda je imao kockice tradicionalnoga hrvatskog grba, postrojbe HVO-a između ostaloga nosile su imena iz hrvatske regionalne bosansko-herceg ovačke tradicije i povijesti. Nu problem Hrvata, premda su danas mnogi spremni optužiti njihovu malobrojnosti za neuspješnu realizaciju vlastite državotvornosti , ipak je bio stvaranje isključiva oslonca na Zagreb. To je kasnije omogućilo različitim međunarodnim političkim opcijama ucjenjivanje Zagreba, ali što je sad sve očitije, i ucjenjivanje Hrvata u BiH Zagrebom. Takav je odnos proizveo stanje da na primjer hrvatski državljani iz BiH, u tzv. 11. izbornoj jedinici za zastupnike u Hrvatskom saboru, biraju svoje predstavnike, koji ih, poput na primjer zastupnika Ivana Bagarića zastupaju tako da svim sredstvima brane sad već povučeni sramotni Prijedlog zakona o boravištu i prebivalištu, kojim bi se praktično ozakonio progon hercegbosanskih Hrvata iz Hrvatske. Upravo zato, stiješnjeni između sarajevskoga unitarističkog hegemonizma te službene i gotovo ozakonjene nepoželjnosti u Republici Hrvatskoj, hercegbosanski Hrvati se moraju izboriti za vlastitu federalnu jedinicu u BiH, u kojoj će moći kao i ostali narodi uživati izborna demokratska prava. Naravno, u toj demokratskoj borbi nisu potrebni nepromišljeni politički potezi koji bi mogli dovesti do potpunoga nestanka Hrvata iz BiH. Relevantni saveznici u toj borbi mogu se pronaći i na međunarodnoj političkoj pozornici, što svjedoči i nedavna poruka analitičara Međunarodne krizne skupine (ICG) Srećka Latala. On u njemačkom listu „Tagesspeiegel“ piše kako „Bošnjaci moraju shvatiti da kod drugih etničkih skupina izazivaju strah i zabrinutost kada ih kao najveća etnička skupina stalno preglasavaju.“ Latal smatra, ukoliko Bošnjaci žele bolju budućnost, onda moraju prestati sebe gledati u ulozi žrtve i početi razumijevati i brige drugih. „Bosanski Hrvati svoje nacionalne interese mogu ostvariti samo kroz pregovore i kompromise, ističe napominjući kako bi im jednostrani potezi donijeli samo marginalizaciju i brigu. Očito je i mnogim međunarodnim promatračima kako BiH može opstati samo kao država triju jednakopravnih naroda.
On bi piva, ne smi od organa...»
Tja, pravo lice je pokazao Vice kada je zapjevao u mračnom zboru Ivice Račana. Nije mu to trebalo!
Ili je to bilo njegovo pravo lice? Tko će ga znati?