Crkva i opanci

Poučak o rasizmu sitnoga i krupnoga zuba

U Slobodnoj Dalmaciji, autor je još potpisan, Saša Jandrijević Tomas, u Jutarnjem listu se ne navodi autor ali preuzima člančić, portali index.hr, monitor.hr citiraju istu umotvorinu, Večernji list također. Novi list je pustio s lanca Peđu Lucića. Nijedan od tih “uglednih” medija ne protuslovi, nego tek papagajski prenosi opskurni naslov i komentar. Navodno se radi o nevjerojatno opasnoj stvari, za neke redakcije u Hrvatskoj i neke novinare barem, poglavito za one koje mrze Crkvu (katoličku) i Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Tenor je jasan: prije smo ih prepoznavali po bijelim uprljanim čarapama (bičvama), o tome je napredni režiser Matanić snimio čak i film, dočim ubuduće treba znati, mora se vjerovati izdanjima EPH-a (ni Globus, dakako, ne će zakazati), da oni uz bijele čarape nose i opanke, primitivci zapušteni i smrdljivi, jer i onako osim toga smrada nemaju nikakve druge uljudbe koju bi Hrvatska po ustavnoj obvezi mogla tamo kod njih pomagati. Tu naime stoji crno na bijelo, opanci su uslikani:

“Za Crkvu i opanke Hrvata u BiH dajemo 23,5 milijuna kuna

Saša i njegove novine hine u isto vrijeme uzbuđenost zbog (ne)mogućega Kerumova zeta, zbog njegova navodnoga rasizma. Pridružili su se njemu i Jurica Pavičić i stanoviti Klauški, da ne govorimo o Peđi Luciću i Bori Dežuloviću, koji su onomad u Motovunu, u „svejugoslavenskom okruženju“ kod Rajka Grlića na vrlo prostački način uz opće odobravanje nazočnih, uglavnom beogradskih uglednika karikirali njima stranu svetu misu i katoličke svetinje. Unisono vele: kakav je to rasist gradonačelnik pod Marjanom? U Dugopolju, sjedištu SD-e, naprotiv, sve sami uglađeni čovjekoljupci, isti takvi da su svi oni dični novinari koje je prozvao Kerum. Svima njima već po refleksu samoodrživosti i ideološke isključivosti, međutim, smetaju tek Crkva i opanci, zapravo svi oni ljudi koji su katolici i Hrvati, poglavito ako dolaze iz BiH. Mili su im naravno svi oni „ugledni“ i manje ugledni koji te iste Hrvate i njihove svetinje mrze i karikiraju.

Ali kada bi, recimo, netko u medijima priupitao – lakmustest – , ne daj Bože, koliko nas u ovo vrijeme krize koštaju raznorazni srpski opanci od Prosvjete, svetosavskih domjenaka, udžbenika do spomenika četnicima koji su poklali čitava hrvatska sela, Saša, Peđa, Bora e tutti quanti, graknuli bi isti čas, nezaobilazni Kajin i ministar Uzelac s televizije također, kako je tu biva riječ o najgorem rasizmu i šovinizmu. Sitnorasističke ispade navedenih novinara, otvorenu mržnju prema Crkvi i Hrvatima iz BiH, nitko od tih „čovjekoljubaca“ nije u stanju čak ni prepoznati. Stoga im doista ne treba vjerovati da su čovjekoljupci, nego tek sitnorasistički nesnošljivi čovjekomrsci. I sasvim je svejedno jesu li oni Jugoslaveni, Srbi ili Hrvati po rođenju, ali nije svejedno da ti čovjekomrsci i ideološki zaguljenici manipuliraju većinom medija u Hrvatskoj, što ne smeta samo gradonačelnika Keruma nego i veliku većinu Hrvata i veliku većinu svih hrvatskih građana.

Njima, dragi moji, nije dakle uopće stalo do snošljivosti nego do nesnošljivosti, barem prema svemu onome što je katoličko i izvorno hrvatsko. Stoga tek hine uzbuđenost i borbu za snošljivost kada spominju gradonačelnikove stavove prema srpskim agresorima. Da su zbiljski snošljivi ljudi onda bi oni znali da Hrvati iz BiH-e imaju i pokoju općehrvatsku vrijednost koju valja sačuvati, a ne samo smrdljive opanke, te bi već po refleksu prepoznali gdje i danas počinje rasizam.

Taj je i nedavno opet počeo parolama tipa „nisam stoka da me čoban vodi“, „on primitivac a ja intelektualac“, a izbacili su je isti oni političari i novinari iz Bajine Bašte, koji danas hine uzrujavanje zbog za njih opora govora (hard talk) splitskoga gradonačelnika. Prepoznali su se kroz njegov govor, ali ne i kroz vlastite sitno- i krupnorasističke tekstove i stavove.

Zvone Drinovac