Kriza traži najsposobnije

Ako je Sanader odstupio jer nema rješenja za izlazak iz krize, onda njegov izbor nasljednice nije dobronamjeran već duboko antihrvatski čin. Kako drugačije - nego kao ruganje naciji - protumačiti to što je on mnogo manje sposobnu i liderski neprepoznatljivu Jadranku Kosor gurnuo tamo gdje se sam više nije snalazio. Pa kome to nije jasno da krizna vremena traže najsposobnije na vrhu vlasti? Empatija može biti izraz dobroga srca, ali ona ništa ne govori o sposobnosti, mudrosti i odvažnosti. Može li vjerna pratilja biti pouzdana vodilja? Mogu li beskičmeni stranački poslušnici preko noći postati samostalni i odlučni lideri? Očito da na našoj političkoj sceni vladaju nejasnoće i pomutnja zbog usitnjenosti individualističkih ili grupno-interesnih vizija i nečasnih ambicija koje onemogućuju pronalaženje konsenzusa oko pravaca i sadržaja poželjnog razvoja države i društva.

O odnosu morala i politike se rijetko i nerado govori jer je naširoko prevladalo zlomišljenje da je politika duboko nemoralna djelatnost. Osobno se time ne slažem jer držim da se radi o vrlo časnom i odgovornom javnom poslu a, kako je na osječkom Teološkom fakultetu prije nekoliko godina izjavio poznati američki kongresnik Frank Wolf, "politika je prljav posao samo ako se njime bave prljavi ljudi." Već je veleumni Hegel raspravljao o antitezi morala i politike i potrebi da se ova druga uskladi s prvom. Kant je idealistički inzistirao na maksimi “poštenje je najbolja politika”, iako je i njemu bilo jasno da praksa redovito opovrgava taj neophodan uvjet politike.

Hrvatska politička kriza svjedoči da antiteza između politike i morala nije prevladana, a dodatno ilustrira snagu nemoralne politike koja promovira nekompetetne kadrove. Osim krize vrednota i zajedničkih etičkih zahtjeva, proizvodi se i kriza kompetencija. Stoga svaka politika koja želi iznova zadobiti vlastito dostojanstvo i vratiti povjerenje naroda kojemu treba služiti mora prestati s kozmetičkim intervencijama i ciljano ići na obnovu vrednota i kompetencija. To podrazumijeva ne samo reforme na svim područjima društvene organizacije i javnog života nego i mijenjanje kontaminirane klime koja omogućuje vladavinu nemorala i nesposobnosti.

Politika je sinonim za vlast, a svaka vlast je besmislena ako smisao ne nalazi u promicanju i jamstvu zajedničkog dobra. Politička vlast je etički opravdana samo ako dosljedno i učinkovito služi općem dobru a ne pojedinačnim, stranačkim i korporativnim interesima. Ona moralnu utemeljenost potvrđuje načelom solidarnosti u skrbi za slabije i nemoćne. Priznajemo da je teško baviti se politikom na takav način jer je suvremeno društvo bremenito sukobljenim interesima među kojima nije lako posredovati, ali upravo stoga javni poslovi traže moralno najodgovornije i stručno najkompetentnije lidere. Zaključimo kritičnim citatom značajnog dokumenta koji je Ivan Pavao II. donio u vrijeme rađanja hrvatske samostalnosti: "Pitanja koja se dižu iz društva kadikad se ne razmatraju po kriterijima pravde i moralnosti nego po biralačkoj ili financijskoj snazi grupa koje ih podržavaju … Rezultat je sve veća nesposobnost da se pojedinačni interesi uključe u suvislu viziju općega dobra. To opće dobro nije, naime, jednostavno zbroj pojedinačnih interesa nego … vrednovanje i sumiranje koje se provodi na osnovi uravnotežene hijerarhije vrednota te na kraju krajeva zahtijeva točno shvaćanje dostojanstva i prava osobe."(Centesimus annus, 47)

Petar Kuzmić