Reagiranja - Thompsonov koncert u Biogradu

Donosimo jedno reagiranje u svezi nedavnog koncerta Marka Perkovića Thompsona u Biogradu, koji je primjerice Portal Index.hr popratio naslovom - Thompsonov ustaški 'dernek' u Biogradu: 'Neću više šutjeti! Za dom smo spremni'. Reagiranje zorno pokazuje kako nije samo popularnom pjavaču dosta anacionalnog terora u Republici Hrvatskoj, već i mnogima drugima, počevši od njegove vrlo brojne publike.(mm)

I neka ga Mihael s mačem čuva

Ni ja ne mogu šutjeti na tolike laži koje sad pišu... Marko je pozdravio okupljene sa " Hvaljen Isus i Marija!", posebno pozdravio ljude iz Škabrnje, rastužio se i razljutio na pomisao da ga žele posvađati sa njima, što i čine zadnjih deset dana u tisku i rekao kako "Škabrnja ostaje u mojem srcu...". Pozdravio je Bibinje, Sukošan, a posebno pozdravljam ljude iz mjesta našeg generala Ante Gotovine - tako je govorio. Rekao je i kako su mediji probali iskompromitirati njega i ljude koji zaista žive za domoljublje. Rekao je isto kako se s Norcem čuo i da sve pozdravlja (Norac), a da on (Marko) posebno pozdravlja i generala Ante Gotovinu i ostale zatvorene, i da moli da im Bog da snage da izdrže!

Kad je rekao idemo zajedno, da vidim ruke - rekao je  - i dignite ih gore prema Ocu na nebesima kako su to Hrvati uvijek i znali. Rekao je da su zabranili svima iz tiska dolazak na koncert ali da se uvijek neki provuku pa evo neka vide ruke i zajedništvo i o tome pišu... i dalje ćemo pjevati o ljubavi prema Bogu, obitelji, domovini, branitelju, čovjeku i slavit ćemo sve naše pobjede i sve naše vrijednosti. Pozvao je sve u Čavoglave i da uvijek zadržimo zajedništvo. I da stoji iza svake pjesme i svakoga stiha. Eto, tako je bilo...

I spomenuo je Mesića i Kajina, i da mu je dosta. I meni je dosta! Dosta je isceniranih i zlonamjernih laži. Išla bi uvijek, uvijek i tisuću puta ako treba. Marko je i borac protiv laži, zna šta radi i baš mu velika hvala što se ne boji. Taj čovjek ima vjeru. I to takvu i da napada, ...i neka ga Mihael s mačem čuva.

Jasna MB

Tri „mušketira“ iz Jutarnjeg lista jašu neofašističku maglu

Jučerašnji članak Jurice Pavičića na temu Thompson, u internet izdanju Jutarnjeg lista, me podsjetio na igru moći iz Oratorija „Theodora“, baroknog meštra Georga Friedricha Händela, kojim je otovren ovogodišnji Festival klasike u Salzburgu. Oratorij je dramatična priča o kršćanki Theodori koju u vrijeme cara Dioklecijana zarobljava bezbožni Valens iz Antiohije. Valens nudi Theodori poštedu od smaknuća pokloni li se rimskim Božanstvima, ali Theodora radije bira smrt.

Pavičić, Jergović i Tomić, sva trojica hrvatski pisci i kolumnisiti Jutarnjeg, redovito u jutarnjim kolumnama identificiraju domoljublje kao oblik neofašizma, ukratko bezboštva u liku rimskog Boga Jupitera utjelovljenog u Thompsonu kojem se klanjaju na stotine tisuća Hrvata nesvjesni da su u zabludi. Dok bi njih trojica, obdareni mudrošću prema vlastitom iskazu, radije izabrala mučeničku smrt, onako kao Theodora, nego pristali na bilo kakav oblik domoljublja, tj. naklona Jupiteru. Iznenadjuje Pavičićeva folkloristička plakativnost kojom u članku pristupa domoljublju, neofašizmu i jugoslavenskom provincijalizmu. Pitam se, kakva je razlika između Jutarnjeg lista, lista za koji piše Pavičić, i klanjanja rimskim Božanstvima, kojima je Theodora zanijekala naklon?

Pavičić se stilizira u Theodoru trpajući stotine tisuća Hrvata u Valensovo zarobljeništvo. Bi li Diokelcijan, da je u njegovo vrijeme postojao Jutarnji, čitao taj list svaki dan, u šetnji rivom, kao omiljenu lektiru? Vjerojatno bi Pavičić, Jergović i Tomić, da su živjeli u vrijeme Dioklecijana, pisali kako je Jupiter Bog svih Bogova a Rimsko carstvo jedino i pravedno na zemlji, te kako sve Theodore treba natjerati na naklon rimskim Božanstvima.

Jurica Pavičić komentira u članku kako Marko Perković Thompson uspješno pretvara patriotizam u unosni biznis. Pavičić Tmopsona naziva „seljačićem“, „neofašistom“ i „jugoslavenskim Excaliburatorom“ koji izgledom podsjeća na pravoslavnog bogoslova sa karijerom od „krezubog provincijalca“ do „najjugoslavenskijeg“ pjevača u Hrvatskoj.

Pavičić naglašava vlastitu „mudrost“ jer je eto njemu već 20 godina jasno kako je patriotizam u biti kulturni biznis, kojem su mecene, pored gradonačelnika nerazvijenih općina i samostanskih gvardijana, prekogranični Hrvati. Excalibur je mač mitskog kralja Artusa. Prema legendi, Excalibur je nositelju davao nadljudsku snagu i hrabrost, neranjivost. Neofašististi su ekstremni nacionalisti koji podupiru populistički način vlasti sa naglašenim kultom za jednog vođu, ideološkim veličanjem nasilja, uzdizanjem vlastite nacije iznad drugih. Onima koje interesiraju obilježja jugoslavenskih provincijalca, pravoslavnih bogoslova, seljaka i krezubih Homo sapiensa, preporučam Pavičićev članak. Meni nije poznato je li Thompson neofašist. U civiliziranim društvima za takve osude postoje zakoni i pravne institucije.

Čovjeka ne poznajem osobno i ne mogu reći je li njegov poslovni koncept podrazumjeva isključivo zaradu na domoljubnim pjesmama. Ne znam posjeduje li Excalibur. Začuđuje me kako se domoljublje u Hrvatskoj lako dade prostituirati.

Kolumnisti, novine, vlast... zadovoljavaju se nad njim i pri tom se prodaju naciji u liku Theodore, istodobno tražeći od nacije naklon, kao Valens pred rimskim Bogovima. Neofašizam i Jugoslavija Thompsona, u liku neofašističkog kulta, je direktno proizvela postkomunistička vlast u Hrvatskoj. Hrvatsko višestranačje se sastoji od moćnika iz bivšeg sustava odjevenih u odore HDZa, SDPa, HNSa i tako redom. Jugoslavija je 60 godina bila izolirana od europske civlizacije. Jugoslavija je bila totalitarna komunistička država u kojoj nije bilo slobode mišljenja. Jugoslavija je njegovala teror i ubijala ljude u zemlji i inozemstvu samo zato što su imali drugačije političko mišljenje. Gospodine Pavičić, je li Vi mislite da nacija kroz sami čin ulaska u europske integracije može preraditi 60 godina diktature?

Hrvatski političari, svi odreda, izbjegavaju sučeljavanje društva sa komunističkom izolacijom. Ustaše su im i danas najveći neprijatelji. Rado se govori o zločinima iz drugog rata, iz Domovinskog rata, ali u 60 godina diktature se ne dira. Gospodine Pavičić, kad ste Vi spomenuli potrebu sučeljavanja društva sa komunističkom prošlošću? Sučeljavanje samo sa fragmentima naše prošlosti, izbjegavajući po svaku cijenu komunizam, stvara uvjete za nastajanje kulta neofašizma. Tako nastao, neofašizam je direktni proizvod mentaliteta starog režima.

Lako je onda prozvati Thompsona i teenagere, koji na koncertima nose ustaške simbole, kao neofašiste. Ali očigledno nije lako prozvati uzročnike difuznog stanja u hrvatskom društvu. Vi i Vaš list idete linijom manjeg otpora klanjajući se mentalnom sklopu starog sustava prozivajući druge kao krivce. Gospodine Pavičić, to je prodaja magle. Ili po onoj Vašoj „kolko para tolko članaka“. Gospoda Mesić i Kajin, koje je Thompson prozvao kao izdajnike nacije, često se poziva na njemački odnos naspram fašizma, sankcioniranje fašistoidnih pojava i pijetet naspram nositelja državnih funkcija. Gospoda Mesić i Kajin bi rekli „hop“ ali ne bi skočili! Njemačka se naime autentično sučeljava sa svojom prošlošću, kako nacističkom takokomunističkom. Između ostalg je osnovana državna agencija za sučeljavanje njemačke nacije sa komunističkim režimom. Svi dosjei iz komunizma su otvoreni i dostupni. Njima svatko može imati pristup. Svi oni koji su djelovali u sklopu SEDa (kod nas u SDS) ne mogu obnašati javne funkcije.

Gospodine Pavičić, zašto Hrvatska nije dozvolila pristup dokumentaciji SDSa kad je, kako kaže Mesić, nastala na antifašizmu? Zašto se hrvatski komunizam, ako je tako plemenit kako tvrdi Kajin, skriva od javnosti? Koliko funkcionara iz bivšeg sustava obnaša javne funkcije u Hrvatskoj? Gospodine Pavičić, ruku na srce, mislite li da je jugoslavenski provincijalizam u hrvatskoj politici i hrvatskom novinarstvu prošlost? Usput rečeno, Interpol je aktualno, nakon suđenja i osude Krunoslavu Pratesu za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj, raspisao međunarodnu tjeralicu za bivšim suradnicima SDSa: Ivanom Lasićem, Zdravkom Mustačem, Josipom Perkovićem i Borisom Brnelićem. RH se rado poziva na europska politička i ljudska dostignuća, ali Interpol joj ne znači puno. RH se naime nije službeno očitovala na interpolovu tjeralicu. Antifašizam, na hrvatski način.

M. Pehar
poskok.info