Mama, kupi mi bracu!

Moj prijedlog na ovome portalu (Lex Kurjak ante portas?) aktivno se i javno, gdje je to još ipak moguće, oduprijeti lijevoekstremističkim i nadasve relativističkim pozicijama većine hrvatskih elektroničkih medija glede Zakona o umjetno potpomugnutoj oplodnji, izgleda da nije naišao na plodno tlo. Naprotiv, čini se da su prokatolički pristupi ovoj problematici već unaprijed rezignirali, biva mi ne sudjelujemo u „manipulacijama radi njihovog opovrgavanja“. Stoga je već sada skoro sigurno da će novi Milinovićev zakon završiti u korpi staroga papira, dočim će uskrsnuti poznata praksa Asima Kurjaka, sada s daleko sofisticiranijim tehničkim mogućnostima manipulacije, budući da u javnost dopiru isključivo ekstremističke pozicije glede umjetne oplodnje.

Dr. Lisec je u svome osvrtu izložio nauk Katoličke crkve, dočim je gosp. Jarda ukazao na dosadašnju praksu propalih zakona u Hrvatskoj koje ne podržavaju ni oni koji ih predlažu. Tekst koji je preuzet s bloga www.tuespetrus.blog.hr još jednom prikazuje nauk Crkve o tom pitanju, počev od Pija XII., s određenim zaključkom koji svaki katolik ne bi mogao prihvatiti, jer on, zapravo, nije dio učenja Crkve. To se odnosi prije svega na rečenicu: „ … posve je nepotrebno hvatati se u koštac s teškim evanđeoskim manipulacijama radi njihovog opovrgavanja, od kojih se ne libi sekularistički milje hoteći dokazati ispravnost vlastitog ispraznog humanizma“.

Po ovoj interpretaciji sve vrste manipulacije u praksi umjetno potpomugnute oplodnje bile bi iste moralne razine, što ipak nije nauk Katoličke crkve. Primjerice, postupak inseminacije, zamrzavanje jajne ili sjemenske stanice, sa svrhom pomoći kod začeća u braku, nije iste moralne težine kao što je to zamrzavanje ili (pre)prodaja jajnih ili sjemenskih stanica, a pogotovo ne trgovina s već gotovim ljudskim zametcima sa svrhom „zadovoljavanja potreba tržišta“. Slična moralna dilema postoji i u slučaju kontracepcije i abortusa. Iako se u oba slučaja radi o manipulaciji, to je ipak, moralno gledano i prema stavu Katoličke crkve, daleko neprihvatljiviji pobačaj. Pobačajem se naime uništvava već začeto ljudsko biće, dočim se kontracepcijom u velikom broju slučajeva priječi začeće ljudskoga bića. Ljudsko dostojanstvo (slika Božja) ima po Bibliji, međutim, jedino i isključivo već začeto ljudsko biće, pa zbog toga Crkva nikada ne će zaključiti da su oba oblika manipulacije iste moralne težine.

Drugim riječima, kada Katolička crkva u tzv. pluralističkim društvima ne može progurati svoje učenje kao opće i zakonsko dobro, Kostarika nam je ovdje slaba utjeha, onda mora, barem po mome mišljenju, spriječiti ono najgore, a to je u ovom slučaju zamrzavanje i (pre)prodaju ljudskih zametaka. To ne znači da će ona time automatski podržati manipulacije jajnim i sjemenskim stanicama, dapače, i te će otkloniti, ali bi javnost ipak razumjela što je veće zlo, odnosno kada se manipulira samim ljudskim bićem. Trenutno se u Hrvatskoj raspravlja o ravnopravnosti ljudi koji žele imati djecu, prije svega lezbijki (parovi bez djece uglavnom ne traže tuđe embrione), a ne o ravnopravnosti začetih ljudskih zametaka, dakle onih ljudi koje te iste žene žele kupiti i njima po potrebi manipulirati.

Ovu vrstu sukobljavanja Katolička bi crkva morala prihvatiti na svim razinama gdje djeluje, od molitvenih skupina, župa, biskupija, pa sve do biskupskih konferencija. Prigodan letak bi valjalo dijeliti posvuda, ne isključujući tu i javne demonstracije. Ne bi bilo zgorega i ustavnim sudcima, poštom i poimenice, poslati presude njemačkoga ustavnog suda o tome kada počinje dostojanstvo ljudske osobe, budući da oni, kako izgleda, čitaju samo Večernji i Jutarnji. Velika većina ljudi u Hrvatskoj, posebno katolika, bi shvatila ono što je najbitnije, a to je da se valja suprotstaviti manipulacijama ljudskim bićima, iako upravo to traže Večernji i Jutarnji. Držim da ljudi većinom imaju istančan osjećaj za ovu problematiku, pa ne bi bilo teško, koncentrirajući se na problematiku manipulacije začetim ljudskim bićem, pridobiti i neupućenu javnost za istu poziciju. Ovo tim prije što s druge strane stoji jedna iznimno plitka i samodiskvalificirajuća argumentacija, koju zastupa korifeja hrvatskoga novinarstva, tj. Miljenko Jergović iz Jutarnjega: „Naravno, stav da je zametak živo biće je glup, što se vrlo lako može i dokazati tako što bismo na nekoliko dana u zamrzivač strpali nekoliko zametaka i Darka Milinovića. Ako doista vjeruje da je zametak ljudsko biće, Milinović bi morao na ovo pristati, vjerujući da će se, kao i ti zameci, otopiti u živog, zdravog i jednako upotrebljivog ministra“.

U protivnom, dakle ako se svi – od pojedinca do biskupa – javno ne suprotstavimo teroru te i takve manjine, onda se ne treba čuditi da će uskoro zakon „pasti“, a Hrvatska ponovo postati prva destinacija „embrionalnoga turizma“, jer će posvuda u Europi doslovice biti razumljena rečenica iz naslova ovoga priloga: „Mama, kupi mi bracu!“ Ako Katolička crkva u Hrvatskoj ovaj put izbjegne otvoreno sukobljavanje oko načelih pitanja, te se ne ograniči samo na opći nauk (perući ruke: „nismo sudjelovali u manipulacijama“), to se onda ne treba čuditi da će od vladajućih i ubuduće biti ignorirana. Uskoro, naime, slijede zakoni o pokusima s ljudskim embrionima (daleko prihvatljiviji nego sa psima iz Maksimira), navodno u svrhu dobivanja boljih lijekova, zakon o kloniranju, zakon o umjetnoj maternici, itd. Ako se sada dozvoli zamrzavanje i prodaja ljudskih zametaka, sve će biti dozvoljeno.

Zvonko Pandžić, filozof, Würzburg, Njemačka