Don Franjo Glasnović: Histrioni «prodaju falus za svijeću»

Osvrt na predstavu: «Legenda o Sv. Muhli ili al’ su je(b)li stari vlaji»

Zasigurno nitko inteligentan, normalan i racionalan, pogotovo danas kada je sve u recesiji i krizi, ne želi nasjesti na prijevaru i obmanu, prema onoj narodnoj: «ne prodaji mi rog za svijeću.» Ma koliko se mi trudili i pazili, suvremeni «menadžeri kulture» ploveći brodom po Jadranu pokušavaju pod krinkom velikih kulturnih događaja i hit predstava na perfidan i neprimjeren način «prodati» komedije u kojima se izruguju i vrijeđaju Katoličke svetinje.

U organizaciji i pod pokroviteljstvom Grada Skradina u sklopu kulturnog ljeta 17. srpnja 2009. na Trgu Male Gospe u Skradinu, zagrebačka kazališna skupina «Histrioni» izvela je predstavu: «Legenda o Sv. Muhli ili al’ su je(b)li stari vlaji» u kojoj se na neprimjeren i krajnje bezobrazan način vrijeđaju i izruguju Katoličke svetinje: redovnici, redovnice, Crkva i dogma o Djevičanskom začeću BDM.

U službenom prospektu na web stranici Teatar.hr (vidi: na http://teatar.hr/12144/legenda-o-sv-muhli-ili-al-su-jebli-stari-vlaji/) predstava «Legenda o Sv. Muhli ili al’ su je(b)li stari vlaji» autora Mate Matišića, redatelja Zorana Mužića, u produkciji Histriona prikazuje se kao komedija o bludu, prevari, otimačini i nemoralu u srednjovjekovnih Hrvata ilitiga ‘Dekameron’ Giovannija Boccaccia u domaćoj preradi iz pera Mate Matišića.

Neprimjereno je da se jedna takva predstava ma koliko se njezini autori trudili pokazati je kao komediju - koja to nije iz samog svog naziva koji je indikativan, izazovan i provokativan : «Legenda o Sv. Muhli ili al’ su je(b)li stari vlaji» - izvede na javnom trgu ispred katedrale Male Gospe, župne kuće i spomenika-fra Luji Marunu u godini sv. Franje i godini svečeništva, te svojim sadržajem vrijeđa i izruguje katoličke svećenike, redovnike, redovnice i dogmu o Djevičanskom začeću BDM.

Sramotno je, neprimjereno i krajnje bezobrazno da se predstava koja u sredini svoga plakata pokazuje falus u obliku upaljene svijeće može prikazati na kulturnom ljetu u Gradu Skradinu, koji je kako je mnogima poznato, a svojom se baštinom i ponosi, od svojih najstarijih vremena grad kršćanske kulture i civilizacije: Od rimskog doba mjesto je vjerovjesničkog života prvih kršćana. U 6. st. (530. godine) postaje biskupijsko središte sa svojom katedralnom crkvom koja i danas svjedoči o kršćanskoj kulturi i baštini ovoga grada i ovoga naroda. Skradin je grad koji časti Malu Gospu i sv. Jeronima, u njemu su rođeni i djelovali mnogi biskupi, svećenici, redovnici i redovnice koji su svojim radom doprinijeli razvoju i kulturi ovoga grada i naše Domovine. U njemu je rođen franjevac fra Lujo Marun, otac Hrvatske arheologije.

Kršćanska kultura i tradicija s kojom je grad Skradin ponosno živio i s kojom i danas živi obvezuje nas da ne dopuštamo da netko u ime «kulture» izruguje i vrijeđa naše Katoličke svetinje.

Poštujemo načelo autonomije i demokracije po kojima Grad Skradin ima pravo samostalno birati i organizirati kulturne sadržaje prema svojim afinitetima, nedopustivo je pri tome, da se ne paze i ne poštuju vjerski osjećaji Katolika koji su u većini u ovom gradu i kojima je prema Ustavu Republike Hrvatske, kao i drugim vjerskim zajednicama, zagarantirano pravo na dostojanstvo i poštovanje njihovih svetinja.

S pravom se na kraju pitam: je li sve ovo tendenciozno i namjerno napravljeno da se u godini 800. obljetnice franjevačkog reda i godini svećenika oblate redovnici i katolički svećenici? Što bi se dogodilo i kako bi se reagiralo da se kroz ovakve kulturne događaje vrijeđaju i izruguju svetinje drugih religija - islamske i židovske?

Zasigurno su se autori predstave trudili pokazati: s jedne strane lažnog proroka – fratra-svećenika o.p. - sa svim njegovim silnim doktrinama i narod koji takvog proroka treba, te «našu sadašnjicu zaogrnuti u mračnjaštvo srednjeg vijeka». Međutim, to im ne može uspjeti, jer katolički svećenici i redovnici nisu lažni proroci koji prodaju svoju mudrost, to su pokazali kroz povijest Crkve. Oni su proroci Božje riječi i nadahnuti Božjim Duhom govore pred narodom o Bogu i u ime Boga. U vršenju proročke službe oslanjanu se na Božju riječ i Božju mudrost i kao takvi dovoljno su mudri i obrazovani da mogu prepoznati kada im netko želi «prodati rog, a još teže falus za svijeću».

don Franjo Glasnović
župnik i dekan skradinski