Lex Kurjak ante portas?

Lex Kurjak ante portas?

Iz njemačke perspektive gledano otužna je ovih dana hrvatska medijska i politička svakodnevica, barem ona koju podastiru elektronički mediji glede Zakona od medicinski potpomognutoj oplodnji. Mediji, bili navodno lijevi ili navodno desni, unisono popljuvaše ministra Milinovića i rečeni zakon, uglavnom zbog toga što navodno u neravnopravan položaj stavlja pojedince, uglavnom žene homoseksulane spolne orijentcacije, prema vjenčanim heteroseksualnim parovima. Biva, prvima se zabranjuje dobiti dijete. Ipak, usprkos nekim nedostatcima i nedorečenostima, novi je zakon daleko bolji od dosadašnjega, pa ga treba braniti da se ne ponovi scenarij s neradnom nedjeljom. Medijska kampanja je posve prozirna, scenarij podsjeća na dejà vu.

Prateći sličnu problematiku u Njemačkoj (Embyonenschutzgesetz) već mnogo godina, čovjeka može samo iznenaditi plitkoća argumentacije i ideološka zaslijepljenost određenih političara i novinara, koja opet i ne želi vidjeti bit problema. Kada tako u Saboru zastupnici nekoliko stranaka nose majice s natpisom „Kad srce kaže dijete, država kaže ne“ vrhunac je hipokrizije koja pervertira i volju srca, i ljudsku narav, i zadaću države. Što ti zastupnici i ti novinari tom ili sličnom rečenicom žele reći jest sljedeće: „Kada srce kaže dijete, kupi ljudski zametak (embrion), po mogućnosti željene kvalitete (spola, boje kose, očekivanoga rasta i sl.)“.

Određenih liječničkih lobija biti će koji će znati ponuditi „najbolju robu“, bilo ih je i dosada, od već svima znanoga Asima Kurjaka do bolnice Sveti Duh II ili III itd., pa će te žene doći do embriona daleko lakše i jeftinije, još jedan argument, nego li u Češkoj ili Sloveniji (zamrznutih, tj. prekobrojnih embriona bit će na pretek). Neki liječnici već špekuliraju sa zametničkim turizmom, doći će biva žene iz Italije, Austrije i Njemačke te kupiti i dati inplantirati pokoji od već „provjerenih“ ljudskih zametaka. U praksi to znači sljedeće: U Njemačkoj, a sada i u Hrvatskoj, svi izvantjelesno nastali zametci (moraju potjecati od istoga para) moraju biti i inplantirani istoj majci roditeljici, pa ne mogu nastati takozvani prekobrojni i zamrznuti embrioni (überzählige Embryonen), pa stoga nije moguće ni kupiti ni inplantirati „tuđe embrione“. Prekobrojne embrione je lako napraviti, recimo kada se u staklenki oplodi ne dvije nego pet jajnih stanica. Tri zametka liječnik inplantira ženi a dva zamrzne, ili obratno. Ukoliko trudnoća uspije i žena rodi dugo očekivano dijete ona od sreće, naravno, ne će ni pitati jesu li nastali prekobrojni embrioni. Liječnik će počekati još koji mjesec nakon rođenja djeteta, ispitati mu zdravstveno stanje i sl. Ako je zadovoljan onda može nekoj potencijalnoj mami-kupiteljici ponuditi ne samo gotove zametke, nego joj unaprijed pokazati i „rezultat“, tj. fotografiju ili videosnimku „brata“ ili „sestre“ njezina budućega djeteta, tj. dijete slične genetske kvalitete.

Ako su roditelji zadovoljni svojim djetetom, što je za očekivati, onda mogu priupitati što se dogodilo s prekobrojnim embrionima, ako uopće zanaju da su nastali, odnosno, mogu poželjeti i novoga „bracu“ ili „seku“ svome već rođenome (moguće i jednojajačnom) blizancu, ali bi se taj rodio dvije ili tri godine kasnije od svoga brata. Naravno, toga bracu može iznijeti i „iznajmljena majka“, kako se to ponekad prakticira u Americi.

Da bi se izbjegle sve takve zloporabe i manipulacije s ljudskim zametcima, u Njemačkoj je u istom zakonu (Embyonenschutzgesetz) do u pojedinosti regulirano pitanje umjetne oplodnje (banke sjemena, banke zametaka i sl. su zabranjene), s primarnim ciljem zaštite dostojanstva ljudskoga bića, koje se od samoga začeća smatra takvim. Međutim, za razliku od Hrvatske i brojnih saborskih zastupnika (SDP, HNS, HLSS) ni tzv. lijevi ni tzv. desni političari, a kamo li novinari, ne bi došli na ideju da podrže zamrzavnje i preprodaju embriona, što bi navedene hrvatske stranke de facto dozvolile. Čak štoviše, tzv. lijevi novinari i političari (Zeleni, SPD) su u Njemačkoj još žešći protivnici manipulacije ljudskim zametcima nego li desni (CDU), pogotovo zbog moguće kombinacije s kloniranjem, što se pokazalo i pri zabrani proizvodnje tzv. matičnih stanica.

Još jedna, ali bitna razlika jest ona u političkoj kulturi Njemačke i Hrvatske. U Njemačkoj se najprije osnuje jedno povjerenstvo pri Bundestagu (Enquêtte-Komission), koje sačinjavaju filozofi, teolozi, liječnici i biolozi, oni diskutiraju i odrede smjernice, javnosti pojašnjavaju značaj zaštite ljudskoga dostojanstva od začeća do smrti, i sl. Mediji uglavnom pitaju njih da štogod od spornoga pojasne javnosti. U Hrvatskoj, međutim, barem koliko mogu prosuditi, nitko i ne pita filozofe i teologe, o tome javno mišnjenje kroje, primjerice, nesvršeni student Davor Butković (“Talibanska Hrvatska”), Jelena Lovrić (nekoć u CK), Stojan de Prato, te neki mladi blogeri, očito skromne izobrazbe, iz Večernjega lista. U istom listu se “s Kaptola” javlja i Darko Pavičić, koji bi ljudsko dostojanstvo zametka doveo u pitanje zbog skupoće nabavka istoga u Češkoj. I što je najžalosnije, na nekim tzv. “prohrvatskim” portalima na svemreži ne može se naći ni slovca, a kamo li komentara, o ovoj problematici. Ili nisu razumjeli ili su prespavali brizantnost problematike za vrijednosni sustav na kojemu počiva i koji dalje izgrađuje Republika Hrvatska.

I kao kruna svega javlja se, kud’ će suza već na oko, predsjednik Mesić. Veli da će preko Ustavnoga suda blokirati novi zakon. Razlog? Biva dovodi u neravnopravan položaj građane koji žele imati djecu, jerbo da pojedinci mogu posvojiti djecu, a pojedinci ne bi smjeli kupiti embrione, tj. tim putem dobiti djecu. Naravno, od predsjednikovih savjetnika i ne treba očekivati da oni to znaju, ali bi ustavni sudci mogli znati. Ako je istina da pojedinci u Hrvatskoj i mogu posvojiti djecu, što bi naravno valjalo ograničiti na apsolutno rijetke iznimke kada boljega rješenja za dijete nema, to se ipak radi o dva različita dobra. Jedno je dobro (ne)imati dijete, pa koliko god ono bilo veliko, nikako se ne može mjeriti s dostojanstvom ljudskoga bića, koje se dovodi u pitanjem manipulacijom (preprodajom) njegova zametka. Gdje je tu ravnopravnost začetoga ljudskoga bića? Naravno, Mesićevi savjetnici će reći da za njih ljudsko biće ima svoje dostojanstvo tek kada se dijete rodi, ali to danas skoro nitko od ozbiljnih ljudi ne tvrdi. Za nadati se je da Hrvatski ustav propisuje zaštitu ljudskoga dostojanstva od začeća do smrti i da ustavni sudci znaju odvagati između dva posve nesrazmjerna dobra. U protivnom, eto nam opet dobro znanoga, ovdje tek ugrubo orisanoga (bez višestrukih tuninga), Lex Kurjak.

Zvonko Pandžić, filozof, Würzburg, Njemačka

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Pošt.g.Pandžiću — Jarda 2009-07-22 02:21

Hrvatice i Hrvati znaju, da izglasavanje bilo kojeg zakona u Saboru ,ne znači da će se on održati na životu bar neko vrijeme,jer iza tih izglasanih zakona,kojeg li paradoksa, ne stoji niti Vlada,a niti svi ministri.Primje ra ima bezbroj,od najnovijih je onaj o ne pušenju na javnim mjestima,lokali ma i restoranima do zakona o "umjetnoj oplodnji".Samo što su donešeni,javlja se nevelika grupica ugostitelja i / pretežito/ maloljetnika (?!)uz pokojeg nikotinskog ovisnika i odmah se navješta promjena ili ukidanje istog.Tako je i sa ovim o čemu ste Vi pisali, u vašem članku.Treba se sjetiti,koliko polemike je izazvao prijedlog zakona o seksualnom odgoju u školama,gdje se naglasak na homoseksualnost /i/ među maloljetnim osobama,smatra kao visoki doseg civiliziranog društva.To, što se pedofiliji i sličnim nastranostima time otvaraju širom vrata,zagovorni ke radikalnog neoliberalizma uopće ne zanima.Dakle ,svi ti ministri i članovi Vlade,koji u svim tim situacijama,nap rave i dva koraka unazad,umjesto da srčano i argumentirano brane svoje stavove i zakone,prave od Države teatar apsurda,pa samim tim niti ne zaslužuju bolji tretman od medija i javnosti.
Ovakovi članci kao što je Vaš, bi u mnogome pridonijeli u razbijanju izvjesne neinformiranost i ili što je još gorje,nezainter esiranosti šire javnosti.Ideolo ški obojeni mediji u Hrvatskoj, svojim isključivim pristupom pojedinim temama,pridonos e stvaranju situacija, gdje se građanima Hrvatske šalje poruka,kako se ništa procroatia mimo tih medija ne može postići.Ako ste pročitali i ostale priloge na ovom portalu,razumje t će Te o čemu se radi.

Prijavi Administratoru

#2 Moramo biti protiv svih umjetnih oplodnj — alisec4 2009-07-22 19:14

Oplodnja u epruveti protuustavna!
Moramo biti protiv svih umjetnih oplodnji! Nije dovoljno biti samo protiv onih heterolognih!
Evo primjera Kostarike. U toj državi Srednje Amerike, neko vrijeme se je izvodilo oplodnje u epruveti s ograničenjima navedenim u svojevrsnom Dekretu, ali su nakon toga, Odlukom njihovog Ustavnog Suda od 11. X 2000. potpuno zabranjene, bez izuzetka.
O razlozima zbog čega treba zabraniti oplodnje u epruveti, pred Ustavnim Sudom je tada svjedočila liječnica - dr. Martha Garza, a s pravne strane je za pripravljanje dokumentacije osobito bio zaslužan gosp. Hermes Navarro. Od njega sam i dobio Zaključak Ustavnog suda iz kojega dajem citate: “Ovaj Sud opisuje predmet analize tehnike oplodnje u epruveti, u vezi s pravom na život i dostojanstvom ljudskog bića i ne daje zaključke o problemima pridodanim tehnici, koje u stanovitom smislu imaju ozbiljne probleme, čije međutim rješenje nije razmatrano zakonima Kostarike, naročito u obiteljskom i kaznenom zakonu.
Moramo postaviti pitanje da li je sve što je znanstveno moguće, u skladu s normama i principima koji čuvaju ljudski život na Kostariki i može li ljudsko biće može biti objektom ili rezultatom tehničkog postupka ili proizvodnje.
Kada objektom tehničke manipulacije postaje ljudsko biće, kao što je to slučaj u oplodnji u epruveti i tehnici prenošenja embrija, trebaju prevagnuti etički kriteriji koji su nadahnuli instrumente ljudskih prava naše zemlje, da ljudsko biće nikada ne može biti tretirano kao jednostavni predmet, jer je ono jedino koje ima vrijednost samo po sebi a ne zbog bilo koje druge stvari.
Kada smo prihvatili da je embrij subjekt s pravima, a ne neka stvar, onda je jasno da mora biti zaštićen kao i svako drugo ljudsko biće.
Samo ono umovanje koje je suprotno ovome, prihvaća da embrij bude smrznut, prodan, da bude predmetom eksperimentiran ja, ili čak odbačen...
Moramo zaključiti da ove prakse jasno napadaju ljudski život i dostojanstvo. Prema stavu ovog Suda, nije dovoljno postaviti ograničenja kao što je to učinio Dekret, jer prakticiranje oplodnje u epruveti i tehnike prenošenja embrija, čak i s tim ograničenjima napadaju na ljudski život.
Ljudski embrij je osoba od trenutka začeća, pa se s njim ne može postupati kao s nekom stvari, za svrhe istraživanja, selekcioniranja , držati ga smrzutim, a što je osnovno za ovaj Sud, nije ustavno dopušteno izložiti ga nerazmjernom riziku smrti.
Ovom Sudu je vrlo jasno da se za vrijeme izvođenja tehnike oplodnje u epruveti, u majčinu maternicu prenose embriji prethodno začeti u laboratoriju, svjesno znajući da većina njih neće uspjeti izazvati trudnoću. Oni neće imati normalno vrijeme trudnoće, jer neće biti usađeni, ili će se usaditi, ali njihov rast će biti prekinut spontanim abortusom.
Nije slučajno da oni pokušavaju oploditi više nego jednu jajnu stanicu po ciklusu, jer prenošenje nekoliko embrija u materincu majke - općenito ne više nego četvero, povećava vjerojatnost postizavanja trudnoće.
Glavni prigovor ovog Suda je da prakticiranje ove tehnike podrazumijeva gubitak embrija, koji ne može biti opravdan činjenicom da je njena svrha rađanje ljudskog bića, davanje djeteta paru koji ga, ni na koji drugi način, ne može dobiti.
Osnovna stvar je ovdje, da su embriji čije se je živote najprije postiglo a onda spriječilo, zapravo ljudska bića i ustavni poredak ne dopušta među njima razlikovanje.
S argumentom da se u prirodnom tijeku neki embriji ne usade, ili čak kada se usade, da se ne razviju do poroda, ne možemo se složiti jednostavno zato što oplodnja u epruveti podrazumijeva prihvaćeno, namjerno baratanje ženskom i muškom spolnom stanicom s ciljem pribavljanja novog života, a ova tehnika stvara situaciju u kojoj se unaprijed zna da ljudski život u većini slučajeva nema mogućnost preživljavanja.
Kao što je ovaj Sud bio u stanju potvrditi, prakticirianje oplodnje u epruveti i prenošenja embrija gazi ljudski život. Bilo koje odstranjenje ili razaranje začetog djeteta - izvedeno namjerno ili zbog neprecizne tehnike, nije u skladu s ustavnim pravom.
S obzirom da tehnika sama u sebi oskvrnjuje pravo na život, moramo izrazito jasno naglasiti da niti budući zakon ne može odobriti ovaj potupak.”

Pouka za našu zemlju
Iz ovih citata se može vidjeti da su Ustavnom Sudu za zabranu oplodnje u epruveti bili dovoljni već i razlozi koje je u svome Zaključku spomenuo, pa nije govorio o raznim drugim neprihvatljivim aktivnostima koje se oko toga događaju, koje spominje dokument Zbora za Nauk Vjere Katoličke Crkve “Donum Vitae - Dar života”, kao što su npr. pribavljanje spermatozoida nemoralnim načinom, postizavanje začeća bez bračnog odnosa itd.
“Donum Vitae” je odobrio Sv. Otac Papa 1987. god. i naredio njegovo objavljivanje. Dužni smo ga prihvatiti. U njemu piše ne samo protiv oplodnje u epruveti, nego i protiv inseminacije. U prava djeteta ubraja: “Stoga dijete ima pravo, kao što je spomenuto, biti plod specifičnog čina bračne ljubavi svojih roditelja, a ima također pravo biti poštivano kao osoba od časa svoga začeća”.
Korisno je podsjetiti da “Donum Vitae” u posebnom poglavlju govori o tome kako treba izgledati državni zakon: “Kao posljedica poštovanja i zaštite osiguranih nerođenom djetetu, počevši od časa njegova začeća, zakon će morati predvidjeti kaznene odredbe za svaku promišljenju povredu njegovih prava...” .
Hrvatski Ustav u Članku 21. utvrđuje: “Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne”. Biološka je činjenica da se već kod začeća radi o ljudskom biću i da je već tada to ljudsko biće živo. Očito je dakle su ubijanje nerođenog djeteta sve od začeća pa nadalje, kao i oplodnja u epruveti, ne samo u suprotnosti s Božjim zakonom, nego su u suprotnosti i s Hrvatskim Ustavom.
Osluškujmo Božji glas kako bismo shvatili što bismo još trebali učiniti na zaštiti ugroženih života i moralnih vrijednosti. Javite se ako se želite uključiti u molitvene aktivnosti i post u tom smislu.
Dr. med. Antun Lisec ( antun.lisecglobalnet.hr )

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments