Povodom donošenja novog zakona, ovih dana problem pravnog reguliranja umjetne oplodnje u Republici Hrvatskoj našao se u središtu zanimanja medija, političara i šire javnosti. O ovoj temi i mi smo na Portalu do sada posvetili dosta prostora, vidjeti recimo "Puno toga nije primjereno" i "Lex Kurjak ante portas?" . Reklo bi se da je cijelu gužvu do sada najbolje iskoristili kritičari novog zakona s liberalnih i tržišnih pozicija te na njoj skupili, i nema sumnje, nastavit će skupljati ono što ih najviše zanima - političke bodove. Što se tiče predlagača zakona, odnosno ministra Milinovića, na prigovore kako je zakon ustupak Katoličkoj Crkvi odgovorio je kako zakona uopće ne bi bilo kada bi o tome odlučivala Katolička crkva. Radi pojašnjenja stajališta Katoličke Crkve u svezi umjetne oplodnje u nastavku donosimo tekst koji se podrobno osvrće na Crkveni nauk.(mm)
Umjetna oplodnja, Božji naravni zakon, dvoličnosti i jeftine parole

 

bebaPosljednjih dana svjedočili smo burnim zbivanjima na najvišoj zakonodavnoj razini i u javnosti oko postupka donošenja najnovijeg Zakona o medicinskoj oplodnji. Tema oko kojeg su se javljala brojna pitanja i međusobno oprečna stajališta, napose se dotiče etičke problematike, sadržane u samom temelju graničnih pitanja mogućnosti suvremene znanosti i dostojanstva ljudskog života. Iz istog razloga, na poseban način zaokuplja pažnju Crkve, koja svojim vjernicima s dužnom brigom za njihovo spasenje, iznosi objavljeni Božji naravni zakon, primjenjujući ga na aktualna etička pitanja.

Nauk o pitanjima umjetne oplodnje Katolička crkva iznosila je više puta u tijeku aktualnosti toga pitanja. Prvi službeni odgovor o tom pitanju, kojim se odbacuje mogućnost umjetne oplodnje, iznio je sv. Oficij 17. III. 1897. god. [DH 3323]. Kasnije je isto stajalište od strane službenog crkvenog Učiteljstva pomnije izloženo u nagovoru pape Pija XII. na IV. međunarodnom kongresu katoličkih liječnika iz 1949. god. [DH 3873a], i konačno, recentnije dopunjeno u Instrukciji Kongregacije za nauk vjere ''Donum vitae'' iz 1987. god. [DH 4790-4807]. Učiteljstvo Katoličke crkve o pitanju umjetne oplodnje zasniva se na poštivanju triju temeljnih načela: prava na život i tjelesnu cjelovitost, bračnog jedinstvo i nerazdvajanja bračnog čina od prokreacije. Kao detaljnije pojašnjenje njihove aktualizacije, koristit ćemo nagovor pape Pija XII., u kojem je jasno izložen katolički nauk o konkretnom pitanju:

''1. Budući da se radi o čovjeku, praksa umjetne oplodnje ne može se isključivo, pa niti prvenstveno, gledati s biološkog i medicinskog stanovišta, a da se izostavi moralno i pravno stanovište.

2. Umjetnu oplodnju izvan ženidbe treba jasno i jednostavno osuditi kao nemoralnu. Naravno pravo i pozitivno Božje pravo su u stvari takva, da rođenje jednog novog života može biti samo plod ženidbe. Samo ženidba čuva dostojanstvo supružnika (u konkretnom slučaju prvenstveno žene), i njihovo osobno dobro. Po sobi, samo se ona brine za dobrobit i odgoj djece. Dosljedno, među katolicima nisu moguća različita mišljenja o osudi umjetne oplodnje izvan ženidbene veze. Pod tim uvjetima začeto dijete bilo bi u stvari nezakonito.

3. Umjetna oplodnja u braku, ali izvedena pomoću aktivnog elementa treće osobe, isto je tako nemoralna u sebi, te je treba neopozivo osuditi. Samo supružnici imaju uzajamno pravo na tijelo drugoga, da začnu novi život, i to je (njihovo) isključivo, neprenosivo, i neodbacivo pravo. A ono to mora biti i u odnosu na dijete. Tkogod daje život malom biću, priroda mu nalaže, snagom same te veze, da se brine za njega i da ga odgaja. Ali između zakonitih supružnika i djeteta, ploda aktivnog elementa treće osobe (pa i uz suglasnost muža), ne postoji nikakva naravna veza, te niti moralna i pravna veza ženidbenog rađanja.

4. Što se tiče dozvoljenosti umjetne oplodnje u braku, u ovom će trenutku biti dozvati u pamet načela naravnog prava: jednostavna činjenica, rezultat prema kojem se tim putem teži, ne opravdava po sebi korištenje sredstva, niti želja imati dijete, koja je po sebi kod supružnika vrlo opravdana, nije dovoljna da opravda dozvoljenost posezanja za umjetnom oplodnjom, kojom bi se ta želja ostvarila…. Nikada nije dozvoljeno da se aktivni elemente dobije činom protivnom naravi.''

Svaki katolik, prema navedenom službenom učenju Crkve, dužan je posluhom uma i volja pristati uz njezino vjerodostojno naučavanje, a svaki čin i zalaganje na svemu što mu je protivno, ima se smatrati ozbiljnim prijestupom. Pa ipak, ponovno smo, kao i u brojnim drugim, za današnji sekularistički mentalitet ''nepopularnim'', učenjima Katoličke crkve, svjedoci ignorancije od strane brojnih njezinih članova. Ne samo da je riječ o posvemašnjem zanemarivanju nauka Crkve, nego i vrlo problematičnim manifestacijama poznatog fenomena religijskog supermarketa, u kojem se današnji čovjek odlučuje biti katolikom na svoj način, izabirući sebi odgovarajuća uvjerenja neovisno o sudu Crkve. Da situacija bude još paradoksalnija, nerijetko slušamo upravo i pozivanje na sam Božji zakon, koji bi trebao posve biti u službi vlastitim naumima. Stanje prisutno u sabornici kao i izvan nje, u kojem se nominalni katolici zalažu za državno sankcioniranje moralno nedopustivog zakona, pa štoviše, čak i liberalizaciju navodno prerestriktivnih mjera. Sudjeluju u radu političkih stranaka, navodno humanitarnih udruga, sa parolama promicanja životvornosti – istog onog dara koji dolazi od Boga kao izvornog počela svega dobra, a u biti – vrlo plitkih argumenata neevađeoske logike. Nažalost, još jedna prilika uvjeriti se u žalosno stanje dvostrukog modela kriterija moralnosti – jednog u kojem se priznaje ispravnost suda Crkve, i drugog gdje se sud Crkve sasvim zanemaruje na račun vlastite samouvjerenosti o ispravnom vrednovanju kompleksnih etičkih pitanja. Apel na savjest o vlastitom identitetu u odnosu na Boga jedino je, ako išta, što u takvim slučajevima može pomoći.

Toliko u unutarnjim pitanjima Božjeg kraljevstva, a sada prijeđimo na pojave primjetne u vanjskome svijetu. Kao i u spomenutim slučajevima katoličkog disidentizma, ovdje je prisutna bezizuzetna karakteristika plitke i jednostrane logike u promišljanju, ali – i što je posebno značajno primijetiti – vrlo perfidnog i uznemiravajućeg, selektivnog i posve izvankontekstualnog pozivanja na Evanđelje, koje bi, po njihovom stupnju spoznaje, trebalo opovrgnuti stavove Crkve. Dovoljno je bilo samo letimično proći kroz novine ili internetske portale masovnih medija liberalnih i relativističkih ideoloških usmjerenja, te se uvjeriti u opću hajku s ciljem psihološke manipulacije masama. I dok je ova metoda sadržana u samom temelju djelovanja masovnih medija te se nameće kao logično tumačenje aktualnog općeg stanja u društvu, mi ćemo se ovdje fokusirati na samu narav prozirnih i jeftinih sekularističkih parola, kojima nakon pomnijeg razmatranja postaje očigledan nedostatak objektivnog utemeljenja.

Prvi argument koji redovito iskače kao opravdanje umjetne oplodnje jest mogućnost dobivanja potomstva za neplodni (bračni) par. Ako bi se ovaj argument doista i mogao promatrati isključivo, njegova bi valjanost bila nedvojbena, što je samorazumljivo. No, zagrada nije postavljena slučajno, jer je argument postavljen jednostrano, bez obzira na poštovanje institucije braka (zbog čega je u Zakon i dodan amandman o izvanbračnim zajednicama), a o dostojanstvu spolnog čina koji je po naravnom zakonu nerazdruživo vezan za otvorenost novome životu, da ne govorimo. Dodatni argument svodi se na populacijski faktor, gdje bi liberalnije mjere doprinijele povoljnijoj demografskoj slici.

No, neke očiglednosti ovdje se prešućuju ili zaboravljaju. Nemoguće je da se čitava svita slobodnomislećih dopisnika ne dosjeti činjenice, da neplodnome bračnom paru stoji otvorena mogućnost posvajanja nezbrinutog djeteta, čime rješavamo pitanje navodne zatvorenosti mogućnosti ostvarenja potomstva. I to – s gotovo identičnim značajkama, budući da se u slučaju neplodnosti sjemena zahtijeva nepoznati donor.

Nadalje, neovisno o tome što se pod utjecajem spoznajnog i etičkog relativizma ne prepoznaje princip nerazdruživosti spolnog čina od otvorenosti novome životu, sekularističke humaniste u svemu bi trebala zabrinuti posljedica umjetne oplodnje koja se sastoji u uništavanju zametaka, gdje je riječ o zločinu i grijehu najteže vrste. Ono što jedan slobodoumni dopisnik naziva ''komadićem faširanog mesa'' i ''neostvarenom mogućnošću'' jest živo biće u pravom smislu riječi kojemu je određena kompletna genetska struktura. Da ljudski život počinje od začeća jasno je pukom logikom stvari, jer je začeće onaj prvi moment gdje nastaje plod koji će se prirodnim tokom bez ikakve vanjske intervencije razviti u rođeno dijete, koje već i svaki sekularistički svjetonazor smatra živim bićem. Dakle osim što se ovim postupkom implicitno zagovara ubojstvo živih ljudskih bića kao nusprodukt neprirodnog i nemoralnog postupka, zanimljivo je primijetiti, da se velika većina dotičnih navodnih humanista, istovremeno zalaže i za postupak abortusa. Toliko o natalitetnoj politici, humanizmu, i slatkorječivim parolama.

Imajući navedene činjenice na umu, posve je nepotrebno hvatati se u koštac s teškim evanđeoskim manipulacijama radi njihovog opovrgavanja, od kojih se ne libi sekularistički milje hoteći dokazati ispravnost vlastitog ispraznog humanizma. Radije nam preostaje iznijeti primjerenu usporedbu, koja otkriva izvorište takvih nadahnuća: ''Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" (Mt 4, 5-7)

I doista, kroz povijest mnogi su se vjerski pokreti i svjetonazori, iz različitih motiva odvažili tumačenju Pisma, zaboravljajući da ono nije stvar samovoljnog tumačenja (2 Pt 3,16), već je Crkva stup i uporište istine sa naukom koji vodi u vječni život (1 Tim 3,15).

tuespetrus.blog.hr

{mxc}

Uto, 27-10-2020, 16:40:04

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.