Čitatelji pišu - O najavi dokumentarnih filmova Festival ZagrebDox

O najavi dokumentarnih filmova Festival ZagrebDox 

U Vašem cijenjenom listu Vjesnik 17. i 18. veljače 2007. na str. 55 (prolog "7 dana") najavili ste održavanje filmskog Festivala s više od 120 naslova u razdoblju od 26. veljače do 4. ožujka. Među ostalim ste najavili film "Carlina lista" unutar posebnog programa "Kontroverzni Dox". Film Carlina lista predstavili ste kao dugometražni film, u režiji Švicarca Marcela Schuepbacha, o Haškom sudu i Carli del Ponte, njegovoj, kako navodite, istražiteljici. U članku je prikazan i plakat za taj film, na kojemu se od ukupno deset optuženih (slike privedenih su križane) osim Karadžića i Mladića nalazi i slika našeg Ante Gotovine. Slika generala Gotovine tu nikako ne pristaje, ali je za razumjeti da to nije pod kontrolom Vašeg uredništva.

Osvrćem se sada na odabir slika na plakatu. Jesu li to slike svih do sada optuženih u Haagu ili samo dio njih ili samo glavni?

Začuđuje da među slikama optuženih osoba za ratne zločine nije uvrštena slika Blagoja Adžića, načelnika generalštaba JNA, nakon ostavke ili smjenjivanja generala Veljka Kadijevića 1991./1992. godine u Beogradu. Naime, General Blagoje Adžić bio je izravno uključen u agresiju na Sloveniju a potom na agresiju i rušenje Vukovara i Dubrovnika. Njegova odgovornost je nedvojbena i prilikom napada na Banske dvore 7. listopada 1991. g. u Zagrebu, kao i pri rušenju helikoptera EZ nad Hrvatskim Zagorjem 7. siječnja 1992. g. kada su živote izgubila petorica časnika EZ-a. Blagoje Adžić je sredinom 1991. g. bio uključen u izradbu i pripremanje tajnog projekta RAM, o kojem je javnost saznala iz beogradskog tjednika Vreme, 30. rujna 1991. g. RAM nije skraćenica nego označava stvaranje rame t.j. okvira za novu srpsku državu (Velika Srbija), čija bi zapadna granica bila pomaknuta na zapad u unutrašnjost teritorija Hrvatske duž spojnice Virovitica-Karlovac-Karlobag. Projekt RAM je bio dakle priprema za agresiju na Hrvatsku u drugoj polovici 1991. godine.

Tjednik Vreme je 30. rujna 1991. prenio izjavu tadašnjeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Ante Markovića: "Jasno proizlazi veza ... glasovi su bili sasvim jasno prepoznati, gdje Slobodan Milošević daje naloge Karadžiću ... da stupi u kontakt s Uzelcem... po dogovoru na najvišem vojnom vrhu da se preda oružje i naoruža teritorijalna obrana bosanske Krajine ... u realizaciji programa RAM.... kažu da je to program velike Srbije...". Na Karadžićevo pitanje: "... a što je sa onim bombardovanjem kod...?" (tada su se nakon zračnih napada sjevernih hrvatskih predjela pripremali zračni napadi na Šibenik i Zadar), Milošević odgovara: "...danas nije zgodno za avijaciju, zaseda Evropska zajednica...". O svemu tome je izvijestio Vjesnik 4. rujna 2001. g. Međutim: iz Haaga dolaze tvrdnje da nema dovoljno dokaza o agresiji Srbije i JNA na Hrvatsku.

Materijali o projektu RAM su dostavljeni Tužiteljstvu davno, čak prije početka suđenja Slobodanu Miloševiću, u obliku dokumenata i objavljenih tekstova, a to potvrđuju svjedoci pozvani iz Hrvatske (npr. glazbenik Đelo Jusić). Citiramo iskaz gospodina Jusića: "... imao sam namjeru... dokumente vezane za plan RAM predati u Haagu onima, koji će me ispitivati, kao dokaze o Miloševićevoj odgovornosti za agresiju na Hrvatsku. Kad sam razgovarao s Carlom del Ponte, htio sam joj predati dokumente, no ona je s police izvukla sve ono što sam joj namjeravao dati, te rekla da ona sve to već zna i ima!..." (Vjesnik, 27. svibnja 2005. g. str. 4).

Prema tome, dokumenti o projektu RAM, iako pravovremeno dostavljeni, nisu bili korišteni niti u sudskom procesu protiv Slobodana Miloševića, a niti za podizanje daljnjih optužnica za agresiju na Hrvatsku. Nasuprot tome, David Tobert, pomoćnik glavne haaške tužiteljice gospođe Carle del Ponte, sredinom prošle 2006. g. izjavljuje: "... Haaški sud nije pokrenuo postupke protiv Kadijevića i Adžića zato što nikada nije dobio dokumente iz Republike Hrvatske...." (tjednik Hrvatski list, 8. lipnja 2006. g.). Prema tome, navodi zamjenika glavne haaške tužiteljice gospodina Davida Toberta su u suprotnosti s iskazima same glavne tužiteljice.

I pored svih ovih navoda koji su preuzeti iz objavljenih tekstova u našim dnevnim i tjednim novinama se i dalje tekstualno i vizualno opetovano ističu nedokazane krivice Hrvata, a zanemaruju se očiti ratni zločini vodećih "funkcionera" bivše JNA. Do kada tako?

dr. sc. Inga Lisac