Kako su humanitarci postali teroristi, a književnici rušitelji Ustava?

U rukama mi je stara „Arena“ od 20. lipnja 1996. godine i „Globus“ od 7. studenoga 1997. godine. Čuvam to kao dokaz postojanja 5. kolone u hrvatskom novinarstvu, nadajući se da će možda novinarka koaja je napisala članak u „Globusu“ gđa. Mare Bulić-Mrkobrad kad-tad napisati ispriku. Budući da to neću dočekati, jer niti demanti koje je poslan Globusu nije objavljen, .javljam se nakon toliko godina s jednom jedinom željom: Dokazati kako su se proizvodili lažni dokazi za blaćenje i optuživanje Hrvatske pred međunarodnim organizacijama. O čemu se radi?

Bili smo humanitarna organizacija koja je od 1991. godine brinula o žrtvama rata, a nakon Bljeska i Oluje organiziramo odlazak na oslobođena područja u cilju raščišćavanja ruševina. Počinjemo s Petrinjom. Iz groblja zaraslog korovom, pronalazimo nove grobove, čistimo školu, odlazimo u Topusko, zatim u Kostajnicu, Glinu, pa Viduševac i Čuntić. Iz ruševina crkve u Viduševcu otkopavamo poznato zvono koje je kasnije u sklopu Pasionske baštine izloženo u Zagrebu na Jelačić placu. Tako iz nedjelje u nedjelju, nekoliko mjeseci.

S Hrvatskom Pozadinskom frontom kao organizatorom, odlaze i planinari. Među njima i poznata etnologinja Ljelja Dobranić.  Željela je vidjeti što je nakon okupacije ostalo od prekrasnih crkava s Banovine, koje je nekad opisivala u svojim radovima. Prežalosno - jer ostale su samo hrpe kamenja. Taj užasno težak i naporan posao radili smo s ljubavlju i željom da našim prognanicima čim prije udahnemo nadu i vjeru u povratak. Iz jednog takovog posjeta Kostajnici i čišćenju ruševina nekad lijepe franjevačke crkve u Kostajnici, novinarka Gordana Paleka napravila je reportažu pod nazivom: “Trideset žena Hrvatske pozadinske fronte dobrovoljno podižu razorena sela i crkve“ objavljujući nekoliko slika.

Na jednoj slici su dvije članice HPF-a pred kostajničkom crkvom, gdje smo također pronašli zvono. Obučene smo u majice svoje organizacije s nazivom „ HPF s ljubavlju“. Jer što nas je moglo na to natjerati nego ljubav za Domovinu, njene nevine žrtve, i za uništenu kulturnu baštinu? Koncem 1996.god. posustajemo, obavile smo ono što smo skromnim snagama mogle i prekidamo. Tada nakon nekoliko mjeseci, točnije 7. studenoga 1997., čitamo „Globus“ i čudimo se svakom članku. Otkuda toliko neprijateljstva prema vlastitoj Domovini? No, najviše nas zaprepaštuje članak na dvije strane : “Odluka koja je zabrinula UN: Hrvatske su vlasti odobrile useljavanje 180.000 Hrvata iz BIH i s Kosova, a dolazi ih još 80 tisuća iz Njemačke!“ Cijeli članak na dvije stranice optužuje hrvatsku državu, između ostalog i za ometanje povratka Srba. Pored slike Elisabeth Rehn, posebne izvjestiteljice UN o stanju ljudskih prava – Vidi ti koga?

Dvije članice Hrvatske pozadinske fronte ispred kostajničke crkve s krampovima u rukama, a ispod naslov: „ Kostajnica: U izvješću posebne izvjestiteljice posebno se upozorava na neprilike s povratkom Srba u taj grad“. Obzirom da je cijeli članak intoniran negativno prema tužnoj hrvatskoj zbilji, citirani tekst ispod slike sugerira da su ove dvije dame s krampovima u rukama branile Srbima da se vrate u Kostajnicu. Na zidu crkve ispisano je „Čedo“ ali se ne može tvrditi tko je to pisao, da li netko od Čeda da se pohvali remek-djelom ili prognanici koji se vraćaju da pokažu što su zločinci napravili. Dakle novinarka Mare Bulić Mrkobrad (još čekam javnu ispriku) neovlašteno koristi snimku iz Arene, tendenciozno i lažno sugerira i optužuje žene koje su dobrovoljno i mukotrpno pokušavale ispraviti ono što su srpski pobu njenici radili iz naših crkava, kuća, a da ne govorim o ubijanju civila na tom području. Članak dostojan Save Štrbca! Da ti pamet stane!

Ruševine crkve u Viduševcu  

Volonteri i župnik čiste ostatke Kostajničke crkve  

U istom članku, prema izvještaju Elisabeth Reh, spomenuto je „Hrvatsko slovo“ s citatom „Govor mržnje“ i slikom pokojnog Dubravka Horvatića i lista „Hrvatski vjesnik“ u istom negativnom kontekstu. Oni raspiruju mržnju na nacionalnoj osnovi i u suprotnosti su s Ustavom i međunarodnim pravom. Inače, sve ostalo je u redu. Porušena, spaljena i ranjena Hrvatska je nevažna! Naravno da su članice HPF-a oštro demantirale, ali demanti nikad nije ugledao svjetlo dana. Kada smo se konzultirale s odvjetnikom, rečeno je da je nastala zastara. Ovo ću pismo uputiti i Hrvatskom novinarskom društvu, iako ne očekujem nikakovu ljudsku reakciju. Prošlo je zaista dosta vremena ali je vrijedno pokazati tko je sve i na koji način radio protiv istine o Domovinskom ratu, protiv žrtava i stradanja koje smo proživjeli. Ovo je tek mali dio raznih konstrukcija i podvaljivanja, jer mi smo bile „sitne ribe“ . Značajniji ljudi u Hrvatskoj, koji su branili njene interese, sigurno su prošli mnogo gore. Ne čudim se stoga, neutemeljenim optužnicama i našim zatvorenim generalima. Tu je i odgovor na pitanje u naslovu! Lažno optuži, iskonstruiraj lažne dokaze i onemogući optuženom da se brani.

Groblje u Petrinji

Poznato zvono iz crkve u Viduševcu (Ime mi je Zvonimir, cijelom svijetu zvonim mir) 

Srdačno,

Za Hrvatsku pozadinsku frontu
Dunja Vatovac Katarina Furjan
Nada Krsnik