Priča kao podsjetnik

 

Živjeli su jednom tako otac i njegov mali sin. Otac je bio skroman čovjek, skrbio je za oboje obrađivanjem plodne zemlje koju su posjedovali, što je bilo dovoljno za koliko-toliko pristojan život. Bio je udovac i ljubav prema sinu ispunjavala mu je postojanje. Kada je sin donekle odrastao, otac mu je ispričao tužnu obiteljsku priču o tome kako je očeve roditelje i braću, kao i roditelje sinovljeve pokojne majke, prije mnogo godina prilikom pokušaja pljačke njihove kuće, beskrupulozno pobio strašan razbojnik. Tom prilikom otac je sinu pokazao fotografiju toga opakog čovjeka, sa napomenom da nikada nije uhićen i osuđen za svoje nedjelo, već je prije nekog vremena preminuo kao slobodan čovjek. Na žalost, ovdje nije kraj tužnoj sudbini ove obitelji.

Jednoga dana, dok je sin ležao bolestan u krevetu, jedan maskirani čovjek ušao je u kuću sa namjerom da ubije oca i sina. Ušavši u sobu, u krevetu je zatekao bolesnog sina dok se otac nalazio na tavanu. Čuvši buku i sinovljev zov u pomoć, otac se sjurio sa tavana, upravo u trenutku kada je razbojnik sa nožem želio bez buke sinu prerezati vrat. Otac se bacio na razbojnika i, premda u poodmaklim godinama, upotrijebivši nadljudsku snagu koju mu je dala ljubav prema sinu, započeo žestoko hrvanje. U tom hrvanju razbojnik je ocu zadao nekoliko teških rana, ali na kraju, pri obostranom padu na zemlju oštrica noža zabila se razbojniku u srce, usmrtivši ga. Sin je bio spašen. Otac je, naravno, događaj prijavio policiji. Međutim, stvar ipak nije bila tako jednostavna.

Maskirani razbojnik je ustvari bio plaćeni ubojica unajmljen od strane pripadnika visokog društva iz obližnjeg grada. Oni su, preko korumpirane policije i sudstva, vladali gradićem i okolicom. Jedina plodna zemlja koje se još nisu dočepali, bila je ona u vlasništvu spomenutog oca i njegovog sina te su stoga plaćenog ubojicu poslali da «sredi stvar». Kada u tome nisu uspjeli, bili su toliko bijesni da su, potpuno suprotno od stvarnog tijeka događaja, sa policijom dogovorili prikazivanje događaja na način da isti opišu kao hladnokrvno ubojstvo njihovog prijatelja, koji da je slučajno svratio kako bi od oca i sina dobio čašu vode, no otac ga je hladnokrvno i bezrazložno umorio. Zatražili su od policije uhićenje oca i osudu na smrt!

Za njihove planove slučajno je saznala jedna dobra žena te je sve ispričala ocu, koji se u krevetu oporavljao od zadobivenih rana, kao i njegovom sinu. Znajući da će doći po njega, kao i da je unaprijed osuđen na montiranom procesu, otac je sinu rekao da se odlazi sakriti na jedno tajno mjesto za koje znaju samo otac i sin. Otac je nakon toga spremio najnužnije stvari, sinu dao upute za gospodarenje i otišao, izljubivši se sa sinom. Naravno, kada je policija došla uhititi oca, zatekla je samo sina koji je odgovorio kako je otac otišao od kuće, ne otkrivši niti njemu svoje buduće odredište. Prolazili su tako dani i mjeseci i sin je malo-pomalo počeo dolaziti u grad, gdje se uvjerio u bogatstvo i povlastice gradskog visokog društva. Jednog dana i on je poželio postati njihov član. Odgovor je bio: Ako nam otkriješ gdje se skriva tvoj otac, možeš postati naš član». I sin je otkrio skrovište svoga oca.

Kada se nakon toga vratio kući, sin je slučajno u jednoj ladici pronašao onu fotografiju strašnog razbojnika koji je bezrazložno pobio gotovo sve njegove bliže pretke. Kako se sina dojmila njegova snaga, odlučnost i nepokolebljivost u namjeri ostvarenje cilja kao i vještina u izbjegavanju ruke pravde, sin je fotografiju objesio na najljepše mjesto na zidu svoje dnevne sobe. Naravno, zbog sinovljevog odavanja očevog skrovišta, oca su uhitili, osudili i nad njim izvršili smrtnu presudu. Kada je, ispunivši uvjet, sin zatražio prijam u visoko društvo uslijedio je odgovor: «Što ti sebi umišljaš, u naše društvo možda ćeš i ući jednog dana, ali onda kada mi to odredimo, bez obzira na tvoje želje i naša obećanja.

Što bi normalan čovjek mogao misliti o tome sinu?

A sada, preselimo se u naše vrijeme i naše okruženje i čitajmo:

Otac = hrvatski branitelji i generali kojima se sudi u Haagu te oni branitelji koji su/ili će biti osuđeni pred hrvatskim sudovima na montiranim procesima primjenom «zapovjedne odgovornosti», jer su se usudili donijeti slobodu hrvatskom narodu,

Sin = vlade RH i predsjednik RH od 2000. naovamo i ravnodušni hrvatski Narod,

Strašan razbojnik koji je pobio sinovljeve pretke = Maršal Tito,

Sinovljevi preci koje je pobio strašan razbojnik = naši bezbrojni preci i rođaci koje je nakon završetka 2. svjetskog rata bez suda i milosti pobio Maršal Tito,

Visoko društvo iz grada = Europska Unija,

Plodna zemlja u vlasništvu oca i sina koje se visoko društvo željelo dočepati = bezbrojna prirodna, gospodarska i kulturna bogatstva RH,

Korumpirana policija i sudstvo = Haaški sud,

HNKNajljepše mjesto na zidu sinovljeve dnevne sobe = Trg Maršala Tita u Zagrebu (najljepši hrvatski trg)

Što bi normalan čovjek mogao misliti o takvoj vlasti i takvom narodu (hrvatskom)?

Poštovane građanke i građani, hrvatski narode! Pokažimo da nismo takvi! Za početak, Dolaskom ispred HNK u Zagrebu, 6. lipnja 2009. u 11,00 sati.

 

 

 

 

 

 

Tomislav Stockinger
član Koordinacijskog odbora Kruga za trg

{mxc}

Čet, 1-10-2020, 01:58:18

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.