Održan simpozij «Stopama pobijenih» u Širokom Brijegu

U organizaciji Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« održan je 17. svibnja u Franjevačkom samostanu u Širokom Brijegu simpozij Stopama pobijenih. Suslavljenu sv. misu, prije početka simpozija, predvodio je fra Ante Marić, izaslanik i definitor Hercegovačke franjevačke provincije te član Povjerenstva Vicepostulature za istraživanja i prikupljanje građe, uz suslavlje fra Miljenka Stojića, vicepostulatora, fra Branimira Muse, širokobriješkog gvardijana i fra Andrije Nikića, člana Vicepostulatura za prikupljanje i istraživanje građe. U samostanskoj dvorani prvi predavač na temu »Skupljanje svjedočanstava o komunističkom pogubljenju hercegovačkih franjevaca« bio je prof. dr. fra Andrija Nikić, predsjednik HKD Napredak, Mostar, koji je podsjetio da dolaskom demokracije počinje prikupljanje svjedočanstava, dokumenata i slika o stradanju hrvatskog naroda i Crkve u njemu. Međutim, pojedini hercegovački franjevci su, sjećajući se upozorenja dr. fra Dominika Mandića iz Rima, te provincijala fra Kreše Pandžića i fra Leona Petrovića, još od ranije potajno, ali ustrajno prikupljali podatke o stradanju katoličkog puka sa svojim franjevcima i svećenicima za vrijeme komunističkih olovnih vremena – o preko 17.500 sinova i kćeriju i preko 70.000 uznika – zatvorenika.

Nakon pogibije hercegovačkoga provincijala i šezdeset petorice njegove subraće, stavljani su na optuženičku klupu njegovi nasljednici dr. fra Marijan Zubac, dr. fra Jerko Mihaljević, dr. fra Didak Burić, fra Mile Leko s još preko osamdeset i pet njihove subraće, a 1948. pridružili su im i biskupa dr. Petra Čulu. U montiranim sudskim procesima hercegovački franjevci s mostarskim biskupom bili su osuđeni, kažnjeni i utamničeni na 358 godina, 6 mjeseci i 28 dana robije, a sami franjevački uznici svjedoče: »dvjesto dvadeset i pet ljeta, četiri mjeseca i šesnaest dana domovini darovane slobode«. Hrvatski sabor poništio je krivični postupak protiv dr. Alojzija Stepinca, a kod nas se i ne pokušava o tome razmišljati. »Ubijeni i osuđeni hercegovački franjevci stoje kao simboli na čelu povorke svih onih tisuća moralno i politički nevinih uhićenika, zatvorenika, utamničenika, robijaša, patnika i kažnjenika po ljubuškim, mostarskim, zeničkim, bilećkim, fočanskim, golootočkim i inim zatvorima i logorima smrti. U njihovoj žrtvi sublimira se poštovanje prema tisućama onih bezimenih žrtava Bleiburga, mariborskih rovova, Tezna, jama poput sv. Barbare, Jazovke, Maceljske šume, Zalika, Sjevernoga logora, Bišine, više stratišta u Ljubuškom, unaokolo Širokog Brijega (Dubrava, Mosor…), kod katoličke crkve u Čapljini i na susljednim mjestima, te brojnih jama po Hercegovini – posebno diljem istočne Hercegovine… koji su likvidirani bez suda i zakonskih paragrafa.«

Dr. sc. Mile Lasić, docent Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i predsjednik Skupštine Hrvatskog intelektualnog zbora u BiH izlagao je na temu »Dubrava u Knešpolju i druge masovne grobnice II. svjetskog rata i poraća u Širokom Brijegu«. Do sada je utvrđeno oko 2.200 žrtava na području Širokog Brijega. Masovne likvidacije su se događale sve do 1951. Predavač je spomenuo stradanja u svim širokobriješkim naseljima, a posljednja žrtva, ubojstvo bez suđenja, bio je Karlo Ljubić Kajina iz Uzarića. U Širokom Brijegu postoje brojne masovne grobnice do sada neutvrđene i neistražene. Najveću pozornost izazvala je, do sada malo poznata, informacija o masovnoj grobnici u naselju Dubrava u Knešpolju. Radi se o dva veća grobišta na lokalitetu »Stipetina ograda« i jednog manjeg na lokalitetu »Barbarića kruška«. Predavač se podsjetio da ga je na to mjesto, kao dječaka, vodio njegov tetak Gojko Ćavar, ne sluteći da će se mnogo godina poslije baviti istraživanjem ove masovne grobnice. U suradnji s Vicepostulatorom ispitano je više svjedoka koji su svjedočili zatvaranju stradalnika, kopanju masovne grobnice, njihovom strijeljanju i ukopu.

Obilazak grobnice bivše komunističke vlasti strogo su zabranile. Samo je udovica Kajetana Tavzesa sa svojom djecom dolazila na mjesto ubojstva svoga muža. On je do sada jedini poznati ubijeni imenom i prezimenom. Svjedoci govore da je kratko vremena nakon ubojstva ovih ljudi u Knešpolje došao Bože Barbarić iz Čitluka, vijećnik ZAVNOBIH-a i raspitivao se za zatvorenike. Radilo se, naime, o njegovim sumještanima koji su kao izbjeglice bili smješteni kod Barbarića i Solda u Knešpolju. Požalio je što nije ranije došao da ih spasi. Na mjestu stradanja je Mladen Ćavar 1988. postavio mramornu zavjetnu ploču, a svake godine o Dušnom danu susjedi na ovom mjestu zapale svijeću i pomole se za nevine stradalnike. Jedna od živućih svjedokinja izjavila je da je nazočila dovođenju na stratište dvije skupine od po dvadesetak osoba, vezanih u žicu, među kojima je bio i jedan fratar. Na kraju je predavač dr. Lasić zaključio: »Masovnu grobnicu „Dubrava“ u Knešpolju, prema dosadašnjim saznanjima najveću na području općine Široki Brijeg, treba najprije „otkopati“ u našim glavama. Prikupiti sve raspoložive informacije o njoj, a tek onda sustavno i stručno zemno otkopati i istražiti. Pronađenim žrtvama napraviti dostojan ukop. Tek po njezinu iskapanju saznat ćemo leži li u njoj 40, 70 ili čak 120 žrtava.«

O »Komunističkim zločinima u II. Svjetskom ratu i poraću i odnosu hrvatskih i hercegbosanskih vlasti prema njima« govorio je Tomislav Jonjić, odvjetnik, publicist i dugogodišnji urednik lista »Politički zatvorenik«. Predavač je podsjetio da nitko u Hrvatskoj, pa ni u drugim državama nastalih raspadom Jugoslavije, nije odgovarao za partizanske ratne zločine učinjene nad brojnim civilima i svećenicima. Naveo je i vlastiti primjer u kojem je kao opunomoćenik podnio kaznene prijave za ratni zločin sa svim dokazima protiv nekoliko osoba. Nijedan predmet nije riješen. U ime domaćina, širokobriješkog samostana fra Vendelin Karačić je dodao: »Bilo bi pogubno kazati: bilo pa prošlo. Šutnja može biti preveliki grijeh, a čini se da ustrajavamo u tom grijehu.« Moderator simpozija fra Miljenko Stojić, vicepostulator Postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« kazao je da bi nakon svega rečenoga bilo logično da hrvatske vlasti, s obje strane granice, malo više istražuju što se dogodilo i tko je što učinio.

Predavanja su izazvala pozornost nazočnoga puka, a na poseban način vijest o masovnim grobnicama na području Širokog Brijega. Simpozij je sigurno opravdao svoj cilj, doprinijeti pronalasku istine o minulim događajima. Živimo u vremenu kad se svim sredstvima trebamo truditi da Ljubav pobijedi svako zlo. A Ljubav može pobijediti samo onda ako pobijedi Istina, podvučeno je na simpoziju Iako se čulo izvjesno razočarenje u hrvatsku vlast glede rasvjetljavanja i osude partizanskih zločina, poruka simpozija, na dan izbora u Republici Hrvatskoj i dan poslije komemoracije u Bleiburgu, bila je da Hrvatska treba živjeti u svim ljudima bez obzira na trenutne predstavnike vlasti.

Gojko Jelić