Do kada će postojati dvije Hrvatske?

Jasno je da u demokratskom društvu postoje različita mišljenja i različite političke opcije, uglavnom sukobljavajući se oko načina kako poboljšati kvalitetu života, kako doći do napretka. Rasprave se vode oko socijalnih razlika, gospodarskih prilika. Ili pravaca u kulturi. Nigdje na svijetu toliko oprečnih stavova i pokušaja da se manjina nametne većini u najbitnim pitanjima samog opstanka države, kao u Hrvatskoj! I to države koja je tek stvorena u vlastitoj krvi i vlastitim žrtvama, koja još i danas ne zna gdje se nalaze posmrtni ostaci preko 1000 osoba. Ali kao što su u obrambenom ratu postojale dvije Hrvatske, tako postoje i danas.

Ona ravnodušna, dapače neprijateljski raspoložena, štiteći „ljudska prava“ nikad nije stala u obranu hrvatskih prava čekajući da „intermezzo“ između SFRJ i novih „balkanskih integracija“ bude što kraći. Koriste to vrijeme vrlo aktivno, glasno.- sveprisutno u medijima. Znam da to sve i košta. Odakle novac? Pa naravno, od dobrohotne države koja u strahu da ne bude prokazana kao nedemokratska plaća sve redom.

Mnogo je humanitarnih organizacija bilo za vrijeme Domovinskog rata. Uglavnom su se same financirale ili imale privatna sponzorstva. I danas bi imale što raditi, ali sluha u Državnom proračunu - nema.

Stoga na suđenju braniteljima na hrvatskim sudovima, u pozadini često viđamo jedna te ista lica. Napeto i pozorno prate izlaganje suca, čekaju presude da bi na kraju rekli - dobro smo obavili posao! I čudno uvijek su na suprotnoj strani, nikad nisu vagali razloge, štitili svoje žrtve. I sada su pozorno pratili suđenje u Osijeku. Očekivala sam da će možda zapitati što je to gospođa Gordana Getoš Magdić skrivila da je dobila 7 godina zatvora? Pitam se, da li će možda Babe postaviti pitanje pravednost tog dugotrajnog suđenja i visoke zatvorske kazne.

One uglavnom štite žene, pa evo prilike! Što je ta žena u napadnutom ratnom Osijeku mogla nešto tako strašno učiniti da dobije dugotrajni zatvor, da ostavi 9-godišnju kćer i bez komentara uđe u zatvor u Remetincu? Rekla bi čak - prkosno. Ima moju podršku - ako to išta znači majci koja napušta svoju obitelj i odlazi na odsluženje kazne. U drugim zemljama bila bi slavljena, u državama gdje vlastita država nema toliko neprijatelja. Svi oni koji danas optužuju nikad nisu bili u napadnutom Osijeku, Vukovaru, Škabrnji, Karlovcu, Dubrovniku, Petrinji. Ja jesam.

Dunja Vatovac