Presuda za svaku osudu

Kao što je poznato, sramotna i apsurdna prvostupanjska presuda glasi: za generala Branimira Glavaša 10 godina zatvora, za pukovnika Ivicu Krnjaka 8 godina, za Gordanu Getoš-Magdić 7 godina, te za hrvatske branitelje Dinu Kontića, Tihomira Valentića i Zdravka Dragića po 5 godina zatvora. Branimir Glavaš i Gordana Getoš-Magdić nisu bili nazočni izricanju presude, te nisu odmah završili u zatvoru, dok ostala četvorica branitelja to na žalost jesu! Budući da sam to apsurdno suđenje pratila od samoga početka, to jest od 15. listopada 2007. godine, u ime udruga Hrvatskoga pokreta za život i obitelj i Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, želim izreći svoj komentar.

Kao što je general Slobodan Praljak izjavio u svojoj završnoj riječi na suđenju u Haagu njemu i još petorici bosanskohercegovačkih Hrvata, a koje traje već 3 godine, da je o apsurdnim i dirigiranim optužnicama, suđenjima i presudama teško bilo što drugo reći, osim da je to pravni i moralni apsurd, od čega se nije moguće normalno braniti i obraniti, još bi se više tako moglo reći o optužnicama i presudi na zagrebačkome Županijskom sudu i drugim sudovima u Hrvatskoj. Naime, to su redovito iskonstruirane optužnice, bez ikakve veze sa stvarnošću, sa jasno određenim ciljem od strane određenih moćnika, proglasiti nepoćudne istaknute pojedince, pa i cijeli narod, krivima, eliminirati ih, a po mogućnosti ih dotući ili im bar nanijeti veliku štetu. Za te svrhe uvijek se nađu bijedni poslušnici u vlasti zemlje-žrtve, kao i izvršitelji u pravosuđu, bez ikakvog ljudskog i profesionalnog dostojanstva, a radi svojih osobnih prividnih interesa, odnosno raznih obećanih privilegija. Oni zaista djeluju kao jasno programirani kompjutori i ne reagiraju na nikakve argumente obrane.

Ovo što se događa u Hrvatskoj, na opisani način, daleko je veća tragedija za hrvatski narod i hrvatske branitelje, nego ono što se događa u Haagu. Tamo nam to rade stranci, iako im je to omogućila naša poslušnička i nenarodna vlast, a u Hrvatskoj to naši ljudi, bez ikakva ljudskoga karaktera, rade najzaslužnijim ljudima među nama samima. Oni, kao i njihovi programeri i nalogodavci, žele totalno poniziti hrvatski narod, da je zločinački narod i da je sam progonio svoje najzaslužnije sinove, kako bi na njemu ostala povijesna ljaga i sramota, u čemu sigurno neće uspjeti!

Hrvatski narod je u većini stvarno i instinktivno na strani pravde i istine, te vječno i trajno zahvalan svojim sinovima, braniteljima hrvatske domovine. Ni oni, bez ikakvog moralnog i pravnog temelja optuženi i na žalost osuđeni od svoje države, za koju su se najviše žrtvovali, nikada neće, uz Božju pomoć i našu potporu, klonuti duhom, niti se pomiriti sa nepravdom! U to sam se uvjerila i na dan izricanja ove sramotne presude o kojoj govorim. Kada sam se sa jednim od optuženika pozdravila prije ulaska u sudnicu i kada sam mu rekla da sam zabrinuta, on, a to je bio Tihomir Valentić, mi je odlučno odgovorio: "Ne budite tužni! Glavu gore! Samo hrabro! Prošli smo mi i gore stvari!" Tako su bili dostojanstveni i hrabri i svi ostali optuženici. Posebno ističem odlučnost, hrabrost i dostojanstvo ponosnog viteza, generala Branimira Glavaša, zapovjednika obrane Osijeka, kojega neprijatelji progone baš zbog obrane grada. No, on je opet onakav kakav je bio i u ta najteža vremena. Uz potporu svojih suboraca, branitelja i građana Osijeka i cijele Hrvatske, sigurno će naći načina da ponovno obrani svoje ljudsko i naše zajedničko hrvatsko narodno dostojanstvo!

Teško narodu u kojemu suci zaslužuju da im se sudi

Svi odvjetnici optuženih, u svojim završnim riječima, opširno su i u detalje pobili sve monstruozne montirane i iskonstruirane tvrdnje u optužnici, kao i krajnje nevjerodostojnih, tobože krunskih, svjedoka optužbe. Odvjetnik prvooptuženog, generala Branimira Glavaša, mr. Dražen Matijević, je na početku svoje završne riječi rekao: "Ono što se zadnjih godina događa u Republici Hrvatskoj, ono što se ovoga časa odvija pred vama i čemu svi mi ovdje nazočni sudjelujemo, u različitim ulogama, nije se u dosadašnjoj povijesti čovječanstva nikada dogodilo. Nikada niti jedna vlast, niti jedna država, nije progonila, zatvarala i sudila svoje branitelje i svoje osloboditelje zbog navodnih ratnih i sličnih zločina. Pokretanjem takvih kaznenih postupaka kao što je ovaj, Republika Hrvatska je postala tragičnim povijesnim unikatom!"

Ipak, sudsko vijeće u sastavu dvije sutkinje i predsjednika, suca Željka Horvatovića, nije uvažilo ni jednu riječ odvjetničke obrane optuženih, samih optuženika, niti objektivnih i vjerodostojnih svjedoka obrane. U svome obrazloženju, sudac Horvatović je apsolutno prihvatio sve tvrdnje apsurdne optužnice o krivnji optuženih hrvatskih branitelja za nestanak i smrt desetak Srba u Osijeku u ratnom okruženju, dok je u istom razdoblju od agresorskih granata, razaranja, paleža i snajpera, smrtno stradalo 1.200 hrvatskih civila, žena djece i staraca, a oko 5.000 osoba je ranjeno, a da za te žrtve nitko s agresorske strane nije odgovarao, kao što nije odgovarao ni za 12 ubijenih vinkovačkih policajaca, te 21 ranjenog, 1. i 2. svibnja 1991. godine u Borovu selu, niti za tolike druge najstrašnije zločine nad Hrvatima za vrijeme Domovinskog rata. Postupio je kao u totalitarnom komunističkom sustavu, kao da general Glavaš, pukovnik Ivica Krnjak i ostali optuženi nisu imali nikakvog drugoga posla u obrani od agresije, nego da, kao obični kriminalci, ubijaju beznačajne i nedužne srpske civile. Tada su u Osijeku, u kojem je funkcionirala civilna i vojna vlast, pokrenute i istrage, ali se nije došlo do rezultata.

Čak je i Haaški sud 2004. godine provodio istragu, ali također bez rezultata i bez ikakvih sumnji na sada optužene i osuđene hrvatske branitelje. Po toj logici ponižavanja pravosudnog sustava u Republici Hrvatskoj, nije ni trebalo provoditi farsu i grotesknu predstavu takozvanoga suđenja generalu Glavašu i drugima, u trajanju od skoro dvije godine, i nije trebalo potrošiti oko 100 milijuna kuna državnoga novca, kada je već prihvaćen zadatak i plan da hrvatski branitelji moraju biti osuđeni, i to drastično, slično kao što je, nakon tri oslobađajuće presude, 5. svibnja 2009. godine osuđen po brzome postupku na Vrhovnome sudu (što se nikada i nigdje nije dogodilo) i glavni branitelj Karlovca, specijalac Mihajlo Hrastov, na 8 godina. To se sve onda moglo učiniti odmah, bez suda i bez tolikih troškova. Na kraju, što reći, nego jedino ono što sam ja u sudnici, na završetku izrečene presude, istaknula na uzdignutom transparentu (koji mi je policija brzo oduzela, a nadam se i pokazala sucu Željku Horvatoviću, koji je tada već odlazio): "Teško narodu u kojemu suci zaslužuju da im se sudi!"

Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj
i članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva