Spomendan prvog ukopa 1163 žrtve u najvećoj grobnici u Hrvata

U utorak, 22. listopada 2024. članovi Udruge MACELJ 1945. i brojni hodočasnici, obilježili su spomendan prvog ukopa 1163 žrtve u najvećoj grobnici u Hrvata, na Macelju, uz crkvu Muke Isusove.

Prije točno 19 godina najveći sprovod u povijesti Hrvata predvodio je tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, 22. listopada 2005. godine.

Ove godine obilježavanju ovog spomendana prethodila je pobožnost svetog križnog puta „Stopama pobijenih“ (fra Bonaventura Duda), koju je prije svete mise predmolio vlč. gospodin Alen Vrbek, župnik Župe sv. Jurja u Đurmancu.

Spomen misu za sve žrtve Macelja, hrvatskog Križnog puta, te Domovinskog rata, kao i za sve preminule članove Udruge MACELJ 1945., predslavio je varaždinski biskup u miru, mons. Josip Mrzljak u zajedništvu braće svećenika, o. Božidara Nagyja, DI, preč. gospode Tomislava Antekolovića, Valenta Posavca, fra Drage Brgleza i mjesnog župnika vlč. Alena Vrbeka.

U nadahnutoj propovijedi, varaždinski biskup u miru mons. Josip Mrzljak, upozorio je da se u ovoj maceljskoj grobnici nalaze posmrtni ostatci tek 1247 ljudi, koji su ukopani u ovoj grobnici 2005. i 2021. godine, ali da okolne šume još uvijek skrivaju tisuće ljudi koji su „nestali“. Spomenuo se i svojeg oca koji je također „nestao“, nakon svršetka II. svjetskog rata. Premda je on tada bio malo dijete, bilo mu je neshvatljivo kako to da ljudsko biće jednostavno „nestane“. Biskup je naglasio da svako ljudsko biće ima svoj početak, ima svoj život, ali ima i svoj zemaljski kraj, te da ima pravo na sjećanje i obilježen grob. Čovjek ne može „nestati“.

U bogoslužju su sudjelovali članovi Udruge MACELJ 1945. čitanjem liturgijskih tekstova, molitvom vjernika, te skladnim pjevanjem.

Nakon svete mise okupljeni vjernici su kod grobnice sudjelovali u komemoraciji. Tom prilikom pročitana su imena 21 ubijenog svećenika i bogoslova, kao i imena, danas već, 40 preminulih članova Udruge MACELJ 1945. Položeni su vijenci i upaljene svijeće, a molitvu na grobnici izrekao je član Udruge MACELJ 1945., o. Božidar Nagy, D.I.

Nakon toga hodočasnici su se uputili prema lokalitetu „Lepa Bukva“, do grobišta gdje su ubijeni 21 svećenik i bogoslov, u noći s 4./5. lipnja 1945. Bila je to noć, s blagdana Duhova na Duhovski ponedjeljak.

To su naši mučenici, kako je to uz njihove podatke zapisao tadašnji krapinski gvardijan fra Ostijan Ostrognaj – „Very martires pro Fide et pro Patria“ (Istinski mučenici za vjeru i Domovinu), jer su nekoliko dana prije smaknuća na Macelju, ovi naši mučenici bili zatočeni u Franjevačkom samostanu u Krapini.

Na mjestu njihove pogibije, pročitana je pjesma nedavno preminule hrvatske pjesnikinje Marije Dubravac: „Pravdo Božja, osveti me!“. Hodočasnici su potom izmolili molitvu Oče naš, te upalili svijeće iznad grobišta „Lepa Bukva“.

Nakon ovogodišnjeg obilježavanja spomendana prvog ukopa maceljskih žrtava, članovi Udruge MACELJ 1945., zahvalili su varaždinskom biskupu u miru, mons. Josipu Mrzljaku na spremnosti da bude predslavitelj ovogodišnje komemoracije, kao i svim nazočnim svećenicima.

Gospodin biskup s odobravanjem se osvrnuo na aktivnosti Udruge MACELJ 1945., kojima članovi te Udruge čuvaju uspomenu na tragediju koja se dogodila na Macelju u poraću 1945. Spomenuo je također da će o ovogodišnjem spomendanu izvijestiti zagrebačkog nadbiskupa u miru, kard. Josipa Bozanića, koji je prije 19 godina vodio sprovod maceljskih žrtava, te ga upitati, ako bude moguće, da sljedeće 2025. godine upravo on predvodi komemoraciju spomendana prvog ukopa na Macelju, što su članovi Udruge MACELJ 1945. s odobravanjem prihvatili.

PRAVDO BOŽJA, OSVETI ME!
(Pokoj vječni daruj im Gospodine).

Iznad Maclja ponoć bila, oblak skrio mjesec, zvijezde.
Sablasnoga sred mrtvila bijele sjene neke jezde.
Šeta l' šumom svijet duhova, vara li te razum zdravi?
Jesu l' sjene priča snova, je l' ti mašta kule pravi?
Čuješ pucnje gromovite, zemlja stenje, podrhtaje,
Oj strahote jezovite, danak sudnji reć' bi, da je.
Uzbiba se Macelj cio, zemlje ždrijelo riknu dosti,
Vulkan gnjevni provalio, uskrsnule ljudske kosti.
Tisuć' kosti', sto put više, tisuć' grla, strašnih krika,
Macelj šumu preplaviše hrabre vojske bojovnika.
Ljepote li svakolike: Hercegovci, Dalmatini,
Junačine kršne Like, Slavonci i Istranini
I Zagorci i Prigorci, Bosanci i Podravljani
Hrvatice majke momci, rodu na dar odabrani.
Svećenici, Kristu vjerni, s pukom nikli s pukom mrli,
Riječi meke, dobri, smjerni, ruka stado bratski grli.
Junački nam pradjedovi poštenje u dušu vrgli,
Hrvatstvom nam čelo slovi, stijeg s barjaka nismo strgli.
Reci, Bože, gdje je sada boja crven, Bijela, plava?
S koje vojska naša strada? Gdje je Doma našeg slava?
Zar znak grešne petokrake nad Hrvatskom da nam stoji,
da Hrvatu kopa rake, da krvavu sudbu kroji?
Domovinu ovi tama, ajme, Bože, Bože velji,
Skopaše nam tisuć' jama bezbožnici mučitelji:
- - - - - - - -
Utihnulo tisuć' grla, nad Macljom gle, sviće zora,
Vojska silna gdje no mrla, zemlja vječno stenjat mora.
Kost Hrvata pravdu žudi, groblje oca, križ i ime.
Noću i sad vrište ljudi: ''PRAVDO BOŽJA, OSVETI ME!''

Marija Dubravac

Ivan Jaklin
Udruga MACELJ 1945.