Otkriće u Kreševu – prve rukopisne novine u BiH

 

3. ožujka ove godine navršilo se 145 godina od nastanka prvih rukopisnih novina u Bosni i Hercegovini. Dr. sc. Smiljko Šagolj i fra Jozo Krešo pronašli su u Arhivu samostana u Kreševu dva broja najstarijih rukopisnih novina u Bosni i Hercegovini iz 1864. godine pod nazivom Bismilah („U ime Božje“). Fra Jozo Krešo, svećenik u mirovini u samostanu Kreševo, nakon preciznih i do sada poznatih podataka u „Bibliografijama štampe“ o postojanju rukopisnih novina pod nazivom Bismilah („U ime Božje“) na koje ga je uputio dr. Smiljko Šagolj, uspio je u ostavštini pokojnog fra Stipe Buljana pronaći čak dva broja tih novina, sijući zadovoljstvo o svjedočanstvu tih hrvatskih začetaka novinarstva u Bosni. Radeći na svojoj doktorskoj disertaciji, kaže dr. Šagolj, u više povijesnih djela naišao sam na podatak da je fra Frano Momčinović izdavao rukopisne novine (dakle, rukom pisane i u više primjeraka prepisivane) u Ponijevu kod Novog Šehera kraj Žepča, i to „iza 1864. godine“. O tomu je najbolje podatke dao dr. fra Danijel Ban u Franjevačkom glasniku za 1937. u tekstu “Jedna bilješka iz kulturne povijesti bosanskih franjevaca XIX. stoljeća“ koji je ”donio“ sljedeći ogled iz lista: “Uredništvo nad oborenim ćošetom. – Cijena: list i pulja – Broj 2 – Gdje i prvi – Godina iza 1864. – kakva je mjeseca, ne znamo, jer je oblačno; a ni dana, jer kalendara novog još nejmamo. – Uređuje, tiska i naklada Pritucalo Smetenović”.

Bismilah

Dr. Smiljko Šagolj i fra Jozo Krešo 

Fra Danijel Ban još navodi da se „nekoliko primjeraka tog lista nalazi u arhivama samostana u Kreševu“. To su preuzimali svi autori nakon Bana, pa i najbolji bibliograf tiskovina Đorđe Pejanović u svojoj „Bibliografiji štampe u BiH od 1850-1941“, koja je imala čak tri izdanja (prvo 1941., zatim 1951. i 1961.). Pejanović navodi da je „Bismilah“ izlazio 1865, istina, iza toga stavlja upitnik (Momčinović Frano = izdavao i uređivao, urednik. BISMILAH : satirično-polemični list. 1865?). Međutim, nikada nitko nije dao faksimil, presliku ili bilo što o toj prvoj rukopisnoj novini u BiH, niti naveo podatak gdje se točno nalazi da bi se proučavao njezin sadržaj. I zbog toga je ta značajna činjenica o prvom rukopisnom listu sve više „isparavala“ iz povijesti novinstva BiH.Nekoliko puta sam, pripremajući doktorat, pokušao vidjeti taj rukopisni list, ali nitko nije znao niti gdje je, postoji li uopće, izuzev onoga što o njemu daju podatke dr. Ban i Pejanović. Upornost se isplatila i evo, konačno možemo kazati i pokazati svima: Prva rukopisna novina BiH iz 1864. je sačuvana. Ima dva broja, rukom ispisana na po četiri lista, latinicom i jezikom kojim su tada govorili, prije svega, franjevci, a onda i hrvatski katolički puk kojeg su duhovno, pa i na drugi način, sačuvali upravo njegovi „ujaci“, kaže dr. Smiljko Šagolj. Fra Jozo Krešo objašnjava da je bilo dosta sreće i Božjeg prsta kada je tražio te novine. Bile su tamo gdje ih je najmanje očekivao, i to u zaostavštini velikog zaljubljenika u starine i arhive pokojnog fra Stjepana Buljana.

- Ja se s ovim ne bavim, ali dr. Smiljko Šagolj me je, uz precizne podatke, jedini do sada zamolio da vidim ima li tih novina, o kojima više autora piše da postoje, ali nitko ih nije vidio, niti javnosti pokazao. Iako je bilo nekoliko pogrešnih podataka o njima i u „Bibliografiji štampe za turskog perioda“ inače objektivnog Đorđa Pejanovića, sa zadovoljstvom možemo posvjedočiti da imamo originalni prvi broj Bismilaha pod arhivskim brojem: 348, i svatko tko želi dalje proučavati, može ga ovdje naći. Prvi broj nije, povijesne istine radi, objavljen „iza 1864.“, kako je pisano, već na početku 1864., i to, kako doslovce piše, 3. ožujka 1964. (u subotu). List se rasturao krišom, jer je „glava u to doba letjela s ramena“ od Turaka tko bi to radio, kaže fra Jozo Krešo.Dr. Šagolj nastavlja: - Ovo je iznimno značajno, jer valja kazati kako se i zemlje poput današnje Njemačke, Italije, Francuske i Rusije ponose s tim što su imale rukom pisane novine, doduše u 17. i 18. stoljeću. I, naravno, nikom pametnom na um ne pada da ih izbaci iz povijesti svojih novine, već ih ravnopravno tretira kao i one Gutenbergovim strojem tiskane. Rukopisne novine imale su ogromno značenje. Tako su, primjera radi, dana 4. rujna 1687., usred vladavine Luja XIV., jedne rukopisne novine, koje su se krišom čitale, izvijestile svoje čitatelje da je oficir g. De Sen-Mars odveo „po kraljevom naređenju“ nekog zatvorenika u tvrđavu na otok Sent Margerit u Provansi. O tome „čovjeku s gvozdenom maskom“ snimljeni su do danas mnogi filmovi, napisane knjige, ali, eto, o njemu su prve izvijestile jedne rukopisne novine, i to u jednoj Francuskoj. Uzmite drugi primjer, Rusije. Od vremena cara Aleksija ostao je veoma zanimljivi spis, koji je pronađen i objavljen tek sredinom XIX. stoljeća.

Bismilah

Prvi broj Bismilaha. 3. ožujka (subota) 1864. 

Pisac tog djela, diplomatski činovnik Grigorije Kotošihin, emigrirao je iz Rusije i u Švedskoj je napisao knjigu o svojoj domovini. Ova knjiga za cara Aleksija, čovjeka kojeg su nazivali „carem naprednog duha“, posebice naglašava da su „u njegovoj kancelariji spremali rukopisne novine“. Autor čak podvlači činjenicu da je Car imao „rukopisne novine“. U 16. stoljeću i u Veneciji, tadašnjoj trgovačkoj velesili, objavljivane su rukopisne novine koje su donosile političke i ratne vijesti iz Italije i Europe. Te su novine nazvane Gazetta (list, novine; pren. brbljavica, klepetuša). Izlazile su jednom na tjedan, koštale jedan novčić, pa neki misle i da je po tomu naziv „gazette“ i bile su distribuirane po cijeloj Europi. Primjerci Gazette mogli su se naći 1566. čak u Londonu, tvrdi Tihomir Ponoš.U Sarajevu u Orijentalnom institutu prošle je godine bila izložba mahom rukopisne građe (knjiga, arhivskih dokumenata…). Cjelokupna rukopisna, arhivska i bibliotečna građa čuva se u Odjeljenju za dokumentaciju koje je u svom sastavu imalo tri fonda: Rukopisnu zbirku, Arhiv i Biblioteku. Arhiv Orijentalnog instituta čuvao je historijsku građu nastalu tokom višestoljetne osmanske vladavine na ovim prostorima. Prema tome, rukopisna građa i rukopisni listovi, prirodno, dio su naše baštine, poglavito na ovim prostorima, gdje je stoljećima (do 1866.) Turska fermanima zabranjivala takve europske stečevine kakve su tiskara i poglavito tiskovine. Valja znati da Turska sve do 1866. nije uopće dopuštala bilo kakvo tiskanje i tiskare. Sve se to veoma planski danas prešućuje. Ti listovi su morali izlaziti u velikoj tajnosti, rukopisno, ali ipak su – izlazili. Turski „vakat i zeman” bijaše doba ropstva, gotovo neviđenog po civilizaciju kroz povijest (okoštalost feudalnog poretka, suprotstavljenost industrijalizaciji, zabrana štamparija, novina… svega što je Europu, taj mali kontinent, za neke “poluotok Azije”, od 15. stoljeća uzdiglo do vodećeg mjesta i neslućenih razmjera napretka u svijetu). Iako se neki akademici iz petnih žila upiru dokazati danas suprotno, vrijeme Turske bilo je doba svekolike stagnacije.

Dr. Šagolj zaključuje: - U Bosni i Hercegovini, s Ilirskim pokretom, također je počelo nacionalno buđenje i nacionalnointegracijski procesi (I. F. Jukić, Grga Martić). Potom je u Mostaru 1872. utemeljena i prva hrvatska (katolička) tiskara i započinje velika publicistička djelatnost. Malo se zna da je prvi bosanskohercegovački novinar fra Ivan Frano Jukić (kao suradnik Danice i Gaja) značajno doprinio da je u „pravopisnoj borbi između „Gajevaca“ i „Kujundžićevaca“ u BiH pobjedu odnijela „gajica“. Naime, oko Gaja se okupio, predvođeni upravo Jukićem, veći broj mladih iliraca, prije svega, fratara Bosne Srebrene i pisao je i podupirao pravopisne i jezične reforme što ih je provodio sustavno uz pomoć Ilirskih narodnih novina i Danice. Jukić je čak „da Dalmaciju trgne…“ četrdesetih godina 19. stoljeća stupio u pregovore sa spljetskom tiskarom Oliveti da iz Mletaka nabavi nova slova (prilagođena Gajevoj reformi) što je tiskara uvjetovala tiskanjem najmanje dvije knjige. Već 1843. tiskara novcem Jukića otiska fra Vice Vicića Piesme… Time je Jukić mnogo učinio pa u Danici napisa: „Ja u Dalmaciju učinih koliko mogoh!“ Jukićev „Početak pismenstva“ u školama značio je i da Bosnom zavlada Gajev pravopis. Bez sumnje, to je još jedna velika zasluga fra Ivana Frane Jukića, prvog novinara (češ. „časopiseca“) BiH. U jednu riječ, sada možemo potvrditi: Prvo glasilo u BiH je Bosanski prijatelj, tiskan 1850. uz pomoć Ljudevita Gaja u Zagrebu, na valovima Ilirskog pokreta, a prvi novinar BiH je fra Ivan Frano Jukić.

Druga novina, a prva rukopisna u BiH je Bismilah („U ime Božje“) pisana na Ponijevu kod Žepča, urednika i autora (novinara) fra Frane Momčinovića. Nametanje drugog redoslijeda i navođenje nekih drugih „prvih novinara“ u BiH, što se već desetljećima radi, očevidno, ne odgovara činjenicama. Ovo je veoma značajno, jer današnje doba zovemo „informatičkim“ i povijesne istine radi moramo kazati kako su i prve listove/glasila/novine (kako se kome više sviđa), ali i rukopisne listove, prvi pokrenuli franjevci Bosne Srebrene. Po sadržaju su bile sve o Bosni i za Bosnu. Bosanski prijatelj se pojavljuje 16 godina prije službenog početka tiska (1866. Bosanski vjestnik), a Bismilah, kao rukopisna novina više od dvije godine prije tih prvih službenih novina (Bosanski vjestnik). Još jednom ističem da Turska sve do 1866. nije uopće dopuštala bilo kakvo tiskanje i tiskarne, iako su to još 1840. raznim zamolbama od Porte uporno tražili franjevci Bosne kao veliku civilizacijsku stečevinu koja je malu Europu prometnula u prvi kontinent (silu) svijeta“, zaključuje dr. Smiljko Šagolj.

Mladen Vuković

{mxc}

Pet, 20-09-2019, 02:21:50

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.