Napad na člana Bugojanske grupe Ambroza Andrića i njegovu obitelj

 

Napad na pok. Ambroza Andrića i njegovu obitelj, učinjen je u članku 'Reagiranja na članak i intervju Ružice Andrić', objavljenog 5. ožujka 2009. u Cro Express iz Melbournea (Australija). U članku nije bilo reagiranja na moje pisanje i izjave, već blaćenje moga pok. supruga Ambroza Andrića, naše dvoje djece, a mene se, na podao način prikazalo, kao mentalno bolesnu, nemoralnu i zlobnu ženu. Tko je napisao ovaj članak tajna je, jer pisac čIanka nije imao hrabrosti staviti svoje ime. Pokušala sam pronaći tko je pisac ovoga članka, ili dobiti bar neki dokaz tko ga je uputio na Cro exspress. Nisam uspjela.

Tajanstveni pisac ovoga ogavnoga članka oblatio je moga pok. supruga Ambroza Andrića, ubijenoga po Udbi, kao čovjeka s niskim moralom i napao moju i Ambrozovu djecu. Lažne priče o mojoj i Ambrozovoj djeci, počele su poslije moga odlaska iz Chicaga, USA,1975. iz Hrvatskog Fonda, čiji je predsjednik u to vrijeme bio Vlado Glavaš, danas povratnik u Hrvatsku i aktivan član 'Kluba povratnika' formiranog po vodjama HRB-a. Poslije moga odlaska iz Chicaga, na sastanku 'Hrvatskog Fonda', Vladin suradnik zatražio je od njega da istraži tko je otac djece Ružice Andrić. Na tom sastanku bio je i jedan pošteni čovjek, zgrožen što je čuo, napisao mi je u pismu što se dogodilo i govorilo na tom sastanku.

Ružne priče i glasine

Od tada, pa sve do 1994. godine širene su priče kako su djeca Ružice Andrić izvanbračna. Onda je priču promjenio Franjo Peričić, koji je dezertirao Bugojansku grupu na austrisko-jugoslovenskoj granici. Naime, te 1994. godine Peričić u njegovom pismu upućenom uredniku zagrebačkih novina 'Panorama' piše: 'Ružica daje izjavu o udaji, pitajte je tko je Mirko Buzak i čije je djete Beti, drugo je djete Josip Andrić, a treće? [1] Slične laži napisao je i tajanstvevi pisac novoga članka u Cro Expressu. U jednom drugom pismu Peričića, o udovici pok. Ante Miličevića piše: 'Čujem da se od Ante Miličevića žena udala za pravoslavca, čestita joj duša ako je to uradila'.[2] Za udovicu pok. Mirka Vlasnovića, raširili su priču kako se udala  za Srbina i govorila «nisam znala što je muškarac, dok se nisam udala za Srbina». Najmlađi sin pok. Ilije Glavaša rodio se za vrijeme Bugojanske akcije. O njemu su širene priče da nije djete pok. Glavaša, pa su tako na podli način oblatili i udovicu Glavaš kao nemoralnu ženu.

Pismo Ružice Andrić

Nakon što je Jure Marić bio osuđen na 4 godine zatvora, Bratsvo je slalo svoje ljude u Jugoslaviju kao turiste. Oni su kao slučajno sretali moju i Ambrozovu obitelj i govorili im grozne prljavštine o meni. Ispočetka niti Ambrozova, a niti moja obitelj nije vjerovala. Iz godine u godinu, dolazili su novi ljudi iz Australije, susretali Ambrozovu i moju obitelj i govorili dalje grozne laži o meni. Na kraju Ambrozova obitelj je povjerovala u te laži kao i neki članovi moje obitelji. Ambrozova sestra Marija Mikac u jednom njezinom pismu, napisala mi je: "nedavno mi je pričao jedan čovjek iz Sydneya, samo su došli ovdje na dva mjeseca, da si se udala za nekog «Švabu»"[3]

Tajni pisac u Cro Expressu piše, Ružica nije dobro došla sestrama Ambroza Andrića, a ne spominje tko je mene oblatio pred njima. Ovo su samo neke od mnogih sotonskih udbaških metoda kojima su blatili udovice Bugojanaca i unosili mržnju Hrvata prema njima i njihovoj djeci. Širenjem ogavnih laži izolirali su ih uspješno od hrvatske zajednice. Udovice i siročadi Bugojanaca gdje god su došli, dočekali su ih prezirni pogledi i uvrjedljive riječi.

Antentati i progoni

Pok. Ambroz Andrić, 8. lipnja 1972. u 9 sati uvečer pozdravio se sa mnom i djecom i otišao u Austriju, u kamp pripremljen po vodstvu Bratstva za Bugojansku grupu. Iduću noć, 9. lipnja 1972. udbaši su stavili tempiranu bombu na bicikl moga i Ambrozovog sina - tada šestogodišnjeg Stjepana. Bomba je trebala eksplodirati u 12 sati u podne, u to vrijeme kada je dolazio iz škole. Nešto se dogodilo i bomba je eksplodirala u 4 sata ujutro 10. lipnja 1972. Strasbourske novine „Dernieres Nouvelles D'Alsace' istog dana objavile su da je bomba exsplodirala na biciklu (na slici bicikl Stjepana Andrića [6]) .

Bicikl Andrićkinog sina

Još jedan napad na život sina Ambroza Andrića 1991. djelo je sina jednog udbaša iz Bratstva. Ovaj napad, prijavili smo policiji, a onda se odmah umješao jedan korumpirani policajac, koji je štitio udbaše iz Bratstva. Umjesto da nam pomogne, on je zlostavljao i mene i sina Ambroza Andrića. Pet godina kasnije 1996. godine uz pomoć korumpiranih službenika Specijalnog odljela Policije (odjel je na kraju raspušten zbog korupcije), s dobro planiranim scenarijem, Bratsvo je pokušalo poslati mog nevinog sina u zatvor. Zbog ovoga napada i progona uputila sam žalbu u na najviša državna mjesta u Canberi. Žalila sam se na J. M.-a i druge udbaše i na korumpirane državne službenike, koji su zloupotrjebili njihove pozicije kako bi štitili J. M.-a i druge udbaše. 

Bratsvo je ciljalo na sina Ambroza Andrića od prve godine njegovog života. Stjepan je bilo samo godinu dana star, kada je udbaš J. O. poslao čovjeka da ga otme. Hvala Bogu, Ambroz je na vrijeme otkrio i spasio naše dijete. Ambrozov sin dobio je Sveučilišnu diplomu s najboljim ocjenama, nikada nije mogao dobiti posao u svojoj profesiji, markiran je kao sin terorista. Udbaši iz Bratsva i njihove veze, potpuno su uništili život Ambrozovog sina, a jedini je razlog što je sin Ambroza Andrića.

Bratsvo je, u ime siročadi i udovica oženjenih Bugojanaca, skupilo stotine i stotine tisuća dolara, (u današnjem novcu milijune) od hrvatskih rodoljuba, koji su jednako darežljivo davali svoj zarađeni novac, kao i za vrijeme Domovinskog rata, vjerujući da će doći na pravo mjesto. A Bugojanska siročad i udovice živjeli su u groznoj bijedi, prognani, terorizirani i ponižavani. U pismu sina pok. Ilije Glavaša upućenom Saborskoj komisiji za utvrđivanje zločina protiv Hrvata, za vrijeme rata i poraća on je opisao bijedu i grozote u kojima je živio s majkom, sestrom i bratom. Bože Vukušić je pročitao ovo pismo, moj izvještaj i još tri pisma druge djece Bugojanaca. Sve nas je ignorirao.[4]

Dva događaja

Tajanstveni pisac članka u Cro Expressu pokušava prikriti pljačku ovog skupljenog novca, s lažnom tvrdnjom da je Bratsvo meni ponudilo stan i mjesečnu plaću. Udbaši su se obogatili na krvi Bugojanaca, i na patnjama siročadi i udovica oženjenih Bugojanaca. I sada opet, 37 godina poslije beskupolozne likvidacije mladih Bugojanaca, udbaši iz Bratstva s Božom Vukušićem opet će na krvi Bugojanaca zaraditi velike novce na filmu i knjizi koju pripremaju o Bugojanskoj akciji i grupi. I u filmu, i u knjizi, istina će biti sakrivena. Hrvati će plaćati da čitaju i gledaju Udbine laži.

U zadnjih pet, šest tjedana dva događaja koja su se dogodila izazvala su bijes Bratstva. Netko od njih napisao je ovaj ogavnni članak u Cro Expressu. Prvi događaj - u mome nedavno objavljenom članku, skrenula sam pažnju javnosti da je pisanje Bože Vukušića o Bugojanskoj grupi identično, a ponegdje i isto, s pisanjem jugoslavenskog pisca Đorđa Ličine u knjizi „Dvadeseti čovjek“. Glavni junak te Ličinine knjige bio je dvadeseti čovjek koga je Ličina nazvao Martin Juriša. U knjizi Ličina piše o događaju kojem su svjedoci bili samo Martin Juriša i moj pok. suprug. Taj događaj dobro mi je poznat, u njemu su sudjelovali samo moj pok. suprug Ambroz i Jure Marić. Čim sam to pročitala, odmah sam shvatila - dvadeseti čovjek bio je Jure Marić. I na to sam skrenula pažnju hrvatskoj javnosti.

Drugi događaj odigrao se na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća. Grupa hrvatskih intelektualaca, izmjenjivali su njihove zaključke temeljene na raznim informacijama koje su pročitali o Bugojanskoj grupi. Moram im priznati bili su na putu da dođu blizu istine. U izmjeni njihovih pogleda spomenuli su i neke moje izjave. Onda se umješao Marijan Bošnjak 12. veljače 2009. napavši tu grupu intelektualaca i Portal HKV-a lažnim optužbama da blate hrtvatske rodoljube, (Bugojansku grupu), a onda je dodao: 'Očito je da nitko od vas ne poznaje Ružicu Andrić'. Tri tjedna poslije ove izjave Bošnjaka, u objavljenom članku ''Reagiranja na članak i intervju Ružice Andrić', udbaši su napisali tko je Ružica Andrić. S napadom na Portal HKV-a i intelektualce Bošnjak je poslao poruku svim Hrvatima ako spomenete Ružicu Andrić, ili spomenite neku od njezinih izjava, lažno ću vas optužiti.

Nameće se pitanje, što to brine Bošnjaka. Ovaj članak nanio mi je velike boli i patnje, ali dobro je što je objavljen s ovim člankom Bratsvo je potvrdilo što ja govorim godinama. Od 10. lipnja 1972. do danas Bratstvo i njihove veze proganjaju i blate obitelj Ambroza Andrića.

Ja jesam zakonita žena Ambroza Andrića i nikakve podle laži i podmetanja ne mogu to meni oduzeti. Ja sam bila član Bratstva, bila sam član Bugojanske grupe, sve do prelaska grupe preko granice. Danas ja dobro znam kako smo uvučeni u Udbinu zamku. Bratsvo je biila najkrvoločnija udbina organizacija. Bratsvo je uvelo Bugojansku grupu u jugoslovensku zamku da budu beskupolozno likvidirani. To su činjenice. Blaćenje moga karaktera ne će i ne može izbisati grozne zločine Bratstva protiv hrvatskog naroda. Za razumjevanje dubokih i podlih podmetanja i dezinformacija udbaša jako je dobro upoznati se s događajima u vezi promjene teksta na Bleiburškom spomeniku. Puni tekst objavljen je u zborniku 4. Žrtvoslovnog kongresa.

Ružica Andrić
Zadnji preživjeli član Bugojanske grupe
Sydney 12. ožujka 2009.

Prilozi

[1] pismo Franje Prerića, upućeno Panorami 1994. Peričić, Jure Marić i Marko Mudronja trebali su predvoditi Bugojansku grupu u Akciju. Peričić i Mudronja, dezertirali su Bugojansku grupu na jugoslovensko/austriskoj granici, Peričić s izgovorom da je star, Mudronja s izgovorom da je bolestan. Marić nikada nije došao, on je bio Ličinin dvadeseti čovjek.

[2] Peričić je napisao laž, da se udovica pok. Ante Miličevića, preudala za pravoslavca.

[3] Marija Mikac sestra braće Andrić. Odnosi između nje i ostale obitelji moga muža Ambroza, bili su jako dobri, sve dok ih turisti Bratsva, koji su dolazili tamo svake godine iz Australije nisu uvjerili u brutalne laži o mojoj osobi.

[4] Pismo, Ivice Glavaša, skupa s još tri pisma djece čiji su očevi bili u Bugojanskoj grupi i moj izvještaj, bili su poslani tadašnjem Predsjedniku Hrv. Državnog Sabora, Vladimiru Šeksu i gosp. Kazimiru Svibenu, tadašnjem Predsjedniku Saborske komisije za istraživanje ratnih i poratnih zločina protiv Hrvata. Pošliljku Hrv. Sabor nikada nije dobio, Saborska Komisija ju je dobila, što potvrđuje priložena poštanska povratnica

[5] Bože Vukušić imao je na uvidu pisma djece Bugojanaca i moj izvještaj, ali je sve ignorirao. Glavaš je najmlađe dijete pok. Ilije Glavaša, rođen za vrijeme Bugojanske akcije.

[6] Novine iz Strasbourga, Francuska, na slici bicikl šestogodisnjeg sina Ambroza Andrića na koje je bila postavljena tempirana bomba, u noći 9. lipnja 1972.

{mxc}

Sri, 11-12-2019, 06:29:29

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.