Još 350 dana...

Mandat našeg „dragog“ predsjednika i njegovih „mudrih“ savjetnika bliži se kraju. Ljudi koji su napravili toliko „dobra“ za voljenu nam Hrvatsku nemjerljiva su: optužnice generalima, neograničeno slanje transkripta u Haag, lažna svjedoćenja, krivokletstvo, ukidanje viza Srbima, razne afere, akcije „držite lopova“, kontrola medija, izbjegavanje nazočnosti na hrvatskim državnim blagdanima, svjetska putovanja koja su „jako puno“ pridonjela gospodarskom rastu i ugledu Hrvatske u svijetu, itd. itd. Nakon dva mandata našeg „tima iz snova“, vrijeme je da se priupitamo, trebamo li, želimo li i u budućnosti takvog predsjednika i takve savjetnike koji će nam određivati budućnost po njihovom jugonostalgičarskom ukusu?

Postoje li u Hrvatskoj pošteni i pametni Hrvati? Postoje li takvi koji bi bili spremni svoje znanje, energiju i vrijeme žrtvovati za opće dobro zemlje i cijelog naroda? Da, Hrvatska ima kvalitetne ljude, koji bi bili sposobni pokrenuti promjene koje bi nas vratile sa ruba ponora na kojem se danas nalazimo, koji bi okončali podaništvo, gluposti i nerad današnjih vlastodržaca. No, moramo se zapitati je li hrvatski narod sposoban prepoznati takve ljude? Ljude koji bi nastavili priču o zemlji koju je Gospodin zadržao za sebe, jer je bila najljepša, a onda je ipak darivao Hrvatima koji su je potom stolječima čuvali i branili. Jesmo li mi danas zaslužili Lijepu našu? Nismo, ako i nadalje budemo birali ljude lijevog liberalnog (nekada komunističkog) profila.

Za predsjednika želim čovjeka kojemu bih mogao darivati povjerenje, koji će biti Hrvat ne samo po tome što mu piše u domovnici, nego po tome kako se u srcu osjeća. Ja imam svoga kandidata! A ti hrvatski narode? Neka se probudi tvoja narodna mudrost i snaga u ovim sudbonosnim trenutcima, kako bi ostali svoji na svome!

Agatha