Pitanje političkog predstavljanja

Uoči početka američke revolucije, sedamdesetih godina 18. stoljeća, pojavio se slogan koji je potaknuo mnoge Amerikance na to da odlučno zatraže svoja prava od tadašnje engleske vlasti u Londonu. Povod je bio naizgled neznatan, odluka britanskog parlamenta da dodatno oporezuje trinaest američkih kolonija kako bi se nadoknadili troškovi rata s Francuskom. Američki doseljenici smatrali su da parlament u Londonu nema pravo nametanja poreza kolonijama, budući da kolonisti u njemu nisu odgovarajuće predstavljeni. Tinjajuće nezadovoljstvo „pretočili“ su u popularni slogan „No taxation without representation“, što je znatno pridonijelo širenju revolucionarnih ideja. No kakve to ima veze s današnjom Hrvatskom?

Taxation without representation

U Hrvatskoj danas djeluju tri velike televizije s nacionalnom koncesijom. Prve dvije, RTL i NOVA, u stranom su vlasništvu, i uglavnom zastupaju lijevo-liberalne vrijednosti. Za razliku od predstavnika stranih interesa, koji mogu raditi što god hoće u našem medijskom prostoru, Hrvatska televizija pripada svim građanima; to je javna televizija za koju se mora plaćati odgovarajuća pretplata. Zauzvrat, HTV je dužan ponuditi građanima odgovarajuće sadržaje - kulturne, zabavne, sportske i informativne, te ravnopravno predstavljati sve legalne političke opcije i stranke koje su zastupljene u Hrvatskom saboru. U stvarnosti, od proklamiranog „pluralizma“ javne televizije nema ništa! Većina novinara i urednika otvoreno zastupaju vrijednosti „Otvorenog društva“, iako nisu na soroševskoj plaći.

Najvažnija politička emisija na HTV-u nosi naziv „Otvoreno“ iako bi joj puno bolje odgovarao naziv „Zatvoreno“!

Krunski dokaz nepostojanja pluralizma na HTV-u dobili smo prije deset godina, u vrijeme referenduma o braku, kada je većina novinara „otvoreno“ zastupala stavove lijevo-liberalnih krugova. Iako su birači dvotrećinskom većinom podržali tradicionalnu definiciju braka, niti jedan novinar HTV-a nije se usudio javno podržati udrugu „U ime obitelji“! Što nam to govori o njihovom „profesionalizmu“?

No taxation without representation

Bilo kako bilo, svi građani koji posjeduju televizor dužni su plaćati mjesečnu pretplatu u iznosu od 80 kuna, to jest, po novom, 10,62 eura. Kad je već tako, onda valjda ti isti građani imaju pravo tražiti ravnopravnu zastupljenost političkih opcija koje podržavaju, bilo da je riječ o (sveprisutnoj) ljevici, (mlitavom) centru ili (jalovoj) desnici. Kako to ostvariti? Dosadašnje priče o tome kako su svi novinari vrhunski profesionalci koji objektivno prikazuju hrvatsku stvarnost bez ikakvih predrasuda i diskriminacije, padaju u vodu već na analizi spomenutog referenduma, koja pokazuje da su novinari itekako politički svrstani.

Pokazuje to i najnoviji slučaj posvajanja djece u Africi, koji je završio uhićenjem osmero hrvatskih državljana, a koji je HTV izrazito jednostrano prikazivala (v. npr. „Otvoreno“, 9.1.2023.!)

Čini se da je jedini izlaz iz takvog stanja podjela HTV-a na tri redakcije, u kojima će raditi novinari lijevog, desnog i centrističkog usmjerenja. Njihove urednike trebao bi birati Hrvatski sabor, odnosno odgovarajuće stranačke grupacije; npr. lijevu redakciju birali bi saborski zastupnici SDP-a, Možemosa, IDS-a ..., centar bi predstavljao HDZ, a „desnicu“ DP, Most i suverenisti.

Shodno tome, lijevu redakciju mogao bi voditi Stipe Alfier, desnu Marko Jurič, a „središnjicu“ Tihomir Dujmović. Time bi nacionalna televizija konačno prihvatila načela pluralizma, kojih se do sada rijetko kada pridržavala. Da bi se ova zamisao provela, ne bi bilo zgorega zatražiti i stranu podršku. Primjerice, američko veleposlanstvo dobro je upoznato s problemom „oporezivanja bez predstavljanja“, pa bi valjda poduprlo i prijedlog reforme HTV-a koji bi išao u smjeru veće raznolikosti.

Problem se može riješiti i na najdemokratskiji način, referendumom, što bi pozdravio svaki dobronamjeran građanin. Hrvatska time neće postati Švicarska, ali će barem smanjiti nepotrebne „tenzije“ u društvu. Pa, i to je nešto!

Dinko Pejčinović