Zagonetne pojedinosti o povjesničaru Ivanu Lučiću (2)

Prvu do danas poznatu vijest o razlogu Lučićevog trajnog napuštanja rodnoga grada ostavio nam je Lučićev suvremenik i poznanik, francuski putopisac Jacob Spon u djelu Voyage d'Italie, de Dalmatie, de Grece et du Levant (Putovanje Italijom, Dalmacijom, Grčkom i Levantom) koje je objavio na francuskom u zajednici s engleskim liječnikom Whelerom u Lyonu 1678. godine, Spon piše:

"...Trogir su u antičko vrijeme nazivali Tragurion, Ptolomej i Strabon kažu da je otok. Ivan Lučić dokazao je da je samo poluotok, a kanal što ga odvaja od kopna je umjetan, a ne prirodan. Spomenutog gospodina Lučića, plemića iz tog grada, imao sam čast upoznati u Rimu gdje stalno prebiva. Domovina mu duguje što ju je oteo zaboravu prošlosti napisavši njenu povijest. Tiskao je Inscriptiones Dalmaticae (Natpise iz Dalmacije) i druge učene rasprave.

SPON Voyage 2

Stigavši u Trogir, u vrijeme večere potražismo svratište, ali nas upozore da se moramo sami pobrinuti za večeru jer da u ovom mjestu nije uobičajeno baviti se ugostiteljstvom. Ta nam napomena nije bila baš ugodna jer smo bili prilično gladni: na sreću odvedu nas ipak tamo gdje se je prodavalo samo vino i uvedu nas u stan na katu, Iznenadismo se kada opazismo da je ta dosta lijepa kuća s pogledom na more sasvim prazna i napuštena. Još se više iznenadismo kada nam rekoše da je to kuća gospodina Lučića o kojemu sam upravo govorio. Prije više od dvadeset i pet godina on ju je napustio poradi divljaštva nekog mletačkog generala u Dalmaciji koji mu je došavši u Trogir dao do znanja da želi odsjesti kod njega. Plemić se je spremao ugostiti ga, a za sebe zadrža samo skroman stančić. Međutim, gospodin Providur, ponašajući se poput Vladara, drsko pošalje svoje ljude neka izbace sve pokućstvo. To divljaštvo toliko rasrdi Lučića da on smjesta otputuje iz ovoga grada i više se nikada ne vrati.”

Zanimljivo je napomenuti da Lučić iz Rima, u pismu od 30. ožujka 1678, odmah obavještava prijatelja Pontea u Zadru o izlasku Sponove knjige, pa čak i citira navedeni tekst ne dajući nikakvog komentara. Možemo zaključiti da je Lučić prešutno potvrdio Sponovo pisanje, jer u istom pismu komentira i ispravlja neke druge Sponove propuste. Na kraju dodaje:

„Pretpostavljam da će ovaj putopis biti preveden na talijanski: ako ne bude, prevest ću ga osobno ovoga ljeta ili ću dati da se prevede dio u kojem se govori o Dalmaciji.”

BEL

Matthias Bel

Drugu, opširniju, novim podacima dopunjenu vijest, ostavio nam je slovačko-mađarski znanstvenik Matthias Bel u predgovoru najpotpunijeg posmrtnog izdanja Lučićevog djela O kraljevstvu... objavljenom 1748. godine u Beču. U iscrpnom uvodu na latinskom jeziku Bel kaže da je Lučića iz zavisti i političkih razloga mletačkom dostojanstveniku prijavio sugrađanin Pavao Andreis, „veoma slavohlepan i ohol čovjek" (vir, uti ambitioso et plane superbo ingenio). Bel pridaje Andreisu i grčki epitet sikofant, što u prijevodu znači: doušnik, klevetnik, potkazivač, ulizica! On navodi dalje da je Lučić ne sluteći zla otišao s predstavnicima grada pozdraviti mletačkog dostojanstvenika, a da ga je ovaj čim je stupio na galiju dao baciti u okove i zadržao u pritvoru na veliku žalost i opće zgražanje trogirskih građana.

Šezdesetak godina poslije Bela, dalmatinski povjesničar Kreglianovich-Albinioni u svojim Memorie per la storia della Dalmazia (Uspomenama za dalmatinsku povijest) objavljenim 1809. godine u Zadru, piše: „Godine 1650. dođe u Trogir generalni providur Contarini. Odrede mu smještaj u Lučićevoj kući. Ovaj zatraži neka ga poštede radi teške sestrine bolesti. Zavidni takmac i ljuti Lučićev neprijatelj bio je Pavao Andreis. Drži se da je opakim umijećem krivo prikazao Lučićevo opravdanje. Contarini tada naredi neka ga (Lučića) uhite i u lancima sramotno okovanog pomiješaju s ostalim kažnjenicima-galijotima. Zatim odredu galijota naredi neka isprazne njegovu (Lučićevu) kuću i sam se u nju useli. Bio je čak naredio neka ovog zaslužnog čovjeka izbičuju. Međutim, posredstvom biskupa i grada bude pošteđen. Ipak, ostane u okovima sve vrijeme dok je ovaj prokonzul-paša boravio u Trogiru. Zbog te nemile zgode Lučić napusti domovinu. Ovu sam anegdotu saznao od gospodina odvjetnika Petra Nutrizija iz Trogira, koji namjerava objaviti živote uglednih Dalmatinaca.”

Kreljanović

Tridesetak godina poslije Kreglianovicha, Trogiranin Marko Kažotić prepričao je 1835. u Gazetti di Zara novu varijantu:

„Pavao Andreis želio ga je iz zavisti uništiti. U Trogir je imao stići generalni providur Antonio Bernardo. Lučić bi određen da u ime grada potvrdi odanost prokuratoru. Andreis dojavi Bernardu da Lučićevi pravni studiji ugrožavaju republiku, te da se može smatrati neprijateljem (mletačke) uprave na Jadranu, i da je odbio ugostiti njega koga bi svatko poželio imati u gostima. Čim se Lučić popne na mletačku triremu spremajući se izvršiti poslanstvo, bude bačen u okove. Oslobode ga poslije nekoliko dana i on se skoro u trijumfu vrati u krilo rastuženog roditelja. Poslije toga događaja Lučić napusti domovinu.’'

Kažotićevu varijantu ponovit će i Šime Ljubić u Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia (Biografskom rječniku slavnih Dalmatinaca) objavljenom 1856.

U drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća neki dalmatinski povjesničari - inače poklonici mletačke uprave u našim krajevima - nastojali su pošto-poto obezvrijediti citirane navode insistirajući na netočnosti podataka i tako sve proglasiti izmišljenom pričom. Zanimljivo je da su se osobito trudili zanijekati slugansko doušništvo Lučićevog sugrađanina Pavla Andreisa. Čak su na temelju sumnjivih „prijepisa” koje je u drugoj polovici 17. stoljeća "ovjerio” izvjesni mletački notar de Buffalis, Andreisa proglasili autorom Povijesti grada Trogira, neizvornog djela koje je po svoj prilici sažeti plagijat Lučićevih tekstova.

Frano Baras

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Uto, 21-05-2024, 00:12:40

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.