Što to nama čini naša domovina Hrvatska? Zašto?

Danas ujutro, 4. srpnja, glasovala sam na Parlamentarnim izborima u Hrvatskom generalnom konzulatu (HGK) u Mississaugi, u pokrajini Ontario, u Kanadi. KrčmarRegistrirala sam se na vrijeme, poslala svoje dokumente Konzulatu na pregled, potvrđen mi je primitak dokumenata, i pošla sam glasovati. Došla sam prilično rano, čak prije sedam sati ujutro (jer kod nas su izbori 4. i 5. srpnja, 7 – 19 sati, dakle, dva dana) jer sam imala neke planove za današnji dan i smatrala sam kako ću biti među prvima, na brzinu to obaviti i poći svojim putem. Nažalost, bila sam pomalo u krivu, no ne zbog osoblja Konzulata, koje je vrlo profesionalno obavilo svoj posao, nego zbog covida i onoga što bih zvala „što nam čini naša domovina Hrvatska“.

Završila sam glasovanje oko jedan sat nakon dolaska pred zgradu HGK u Mississaugi - čekanje u predvorju, pa onda čekanje pred samim Konzulatom - sve na pristojnoj udaljenosti jednih od drugih, s maskama, gledajući ljude oko sebe, uglavnom starije ljude, mojih godina, ali i puno starije. Ispred mene je bio bračni par, Slavonci, devedesetih godina: ona je jedva hodala, držala se za svoju kćer, a on je šepesao iza njih. Pustili su ih naprijed, ali i njihov proces glasovanja trajao je poduže i vidjela sam njezinu i njegovu iscrpljenost nakon izlaska iz HGK.

Kad sam izišla iz Konzulata, malo sam porazgovarala s nekima oko sebe i shvatila kako svi mislimo isto i pitamo se: Što to nama čini naša domovina Hrvatska? Zašto?

Iako pišem za HKV, zapravo sam kompjutorski nepismena. Moji unuci okreću očima kad ih zamolim za (još) jednu uslugu na mojem kompjutoru, kako vi to u Hrvatskoj zovete - „računalu“. Njihovi su komentari o meni i mojem kompjutorskom ne-znanju neponovljivi, ali to ne znači da ne vidim i ne shvaćam što se događa.

Bila sam jedna od onih koji su upisivali birače onih devedesetih godina, kad smo sanjali Hrvatsku. Nikad ne ću zaboraviti vrlo stare ljude, koji su tako pažljivo vadili svoje dokumente kojima su dokazivali da su Hrvati i da imaju pravo glasa na tom prvom demokratskom glasovanju. dokumenti iz iseljeništvaNezaboravan je jedan starac, koji je izvadio svoje dokumente iz podstave svojeg kaputa u kojem je doputovao u ovu zemlju bježeći pred sigurnom smrću, papirnate dokumente koji su se već pretvarali u prah, a on ih je s takvom pažnjom i ljubavlju otvarao preda mnom. Nezaboravan je taj starac, kojeg više vjerojatno nema na ovom svijetu i vjerojatno se sada čudom čudi što se to događa s nama, iseljenom Hrvatskom. Svi su oni tada imali pravo glasa. Danas to nije tako. Zar Hrvatskoj uopće nije stalo do nas?

Vozeći doma razmišljala sam kako su se stvari promijenile. Tada, u devedesetim godinama, priznavali smo sve dokumente u kojim je pisalo da su ljudi rođeni u Hrvatskoj, time su Hrvati. Danas to nije moguće. Jednoj mojoj znanici, koja je nažalost rastavljena, čak i u Vatikanu rastavljena, rastava se ne priznaje u Hrvatskoj i ona ne može dobiti domovnicu jer njezino sadašnje prezime nije onakvo kao u prvom braku. Rečeno joj je da treba pokrenuti rastavu u Hrvatskoj. Razmišljala sam o svojem prijatelju Zvonku, gospodin koji ima 92 godine (podrijetlom je iz Španovice, gdje fotoaparatom ne možete u jednoj slici slikati spomenik pobijenima za vrijeme 2. svjetskog rata), nažalost, u lošem je stanju, nije mogao doći na glasovanje. Ili moji Ana i Luka (koji je preživio Križni put kao 15-godišnjak), koji su dali sve od sebe za Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata - a sada ne mogu glasovati. Ili moj prijatelj iz Austrije, koji nije dobio potvrdu za glasovanje u Hrvatskoj i morao je ostati ondje gdje živi, jer „glasovati se mora“ - dopust će čekati. A koliko takvih ima????

Kad govorim da sam „kompjutorski nepismena“, mislim na sve ono što kompjutor dopušta i omogućuje, kao recimo internetsko glasovanje. Činjenica je da nisu sve zemlje osigurale svojim stanovnicima takvo glasovanje, ali u našem slučaju, u slučaju Hrvata - to je nužnost, to je hitnost. Kažu da nas ima oko 8 milijuna po svijetu razbacanih od sjevera do juga, istoka do zapada. Bježali su ljudi spašavajući glave od komunizma i danas su daleko od domovine o kojoj neprestano sanjaju. Svoju domovinu sanja moj prijatelj Mirko u Mendozi, čovjek koji ide prema stotim godinama, a iza njega je nevjerojatan život čovjeka koji je sve dao za Hrvatsku: osnovao tečajeve hrvatskog u Mendozi, bio je počasni hrvatski konzul u svojem gradu, stalno radi na druženju starijih i nemoćnih Hrvata koji žive na tom području, a nakon bijega iz Hrvatske 1945., samo je jednom posjetio svoju domovinu, koju duboko voli i uvijek sanja. Ni on danas nije mogao glasovati, jer njihovo mjesto glasovanja bilo je u Buenos Airesu, a on je prestar za takvo putovanje.

I jasno, sad će se na mene sručiti paljba raznih dušobrižnika, koji tvrde kako mi, iseljena Hrvatska, nemamo prava glasa u Hrvatskoj jer ne plaćamo porez, ne živimo ondje i slično. Ma nemojte????? Predstavljanje BLJ 26.10.2017 foto DBorovcak 7Zaista ne znam što bi bilo da mi, iseljena Hrvatska, prestanemo pomagati svojoj domovini. Moja Ana mjesecima je prodavala sitnice pred svojom garažom i slala pomoć ranjenicima u bolnici - svega osobnoga se ona odrekla! Možda mi „ne plaćamo porez“, kako vi govorite, ali mi plaćamo puno više od poreza svojim stalnim davanjima onima koji nemaju, kojima treba pomoći, nahraniti ih, odjenuti, stalno skupljamo nekakvu pomoć za nešto ili nekoga! Hrvatski radio „Zvuci Hrvatske“ stalno skuplja nekakvu pomoć za hitne slučajeve po Hrvatskoj. Da ne spominjem koliko trošimo kad dođemo u Hrvatsku (a mi, iseljena Hrvatska, uglavnom putujemo samo u svoju domovinu, malo putujemo po svijetu) - jer i to je novac od koje Hrvatska ima koristi. Nikog mi ne potkupljujemo, nikomu ne krademo, pokušavamo biti „dobri i pristojni“ u Hrvatskoj jer ne daj Bože da netko od nas kaže bilo kakvo razmišljanje o nečem u Hrvatskoj. Odmah ide ono: „Što se vas tiče Hrvatska? Vi ovdje ne živite i ne zanima nas vaše mišljenje.“

Žalosno, prijatelji domovinski Hrvati. Čudan smo mi narod - mi jedni druge ne razumijemo, a vrijeme prolazi. Moramo shvatiti da tako dalje ne ide. Dok nas je Hrvatska trebala, bili smo na svojem mjestu - danas čak ne možemo ni glasovati kako treba. Nužno je uspostaviti internetsko glasovanje jer jedino tako bit će ispravljena nepravda nanesena svima nama, iseljenoj Hrvatskoj, po cijelom svijetu. Jer umiru nam ljudi u Kanadi i svagdje po svijetu, ljudi koji su sve dali za tu našu jedinu Hrvatsku. Naši političari kao da nas se boje, a mi smo onaj dio Hrvatske koji, iako ne živi u domovini, živi za domovinu i internetsko glasovanje bilo bi dostojan dar onima koji danas hvataju zadnje životne dahove. Tko god dobije ove izbore, neka se dobro zamisli nad ovom nepravdom koju danas u suzama trpe moji ostarjeli i nemoćni prijatelji, hrvatski građani, u Kanadi i po cijelom svijetu.

Valentina Krčmar
Toronto, Kanada

Uto, 27-10-2020, 16:36:18

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.