Hrvatska na „Zapadnom Balkanu“

Od mediteranske i panonske zemlje, od predziđa kršćanstva i srednjoeuropske zemlje, Hrvatska je postala balkanska zemlja. Pojam nije pozitivan – on je u zapadnoj Europi, a zasigurno i šire, povezan s negativnim značajkama kao prljavošću, neradom, nepridržavanjem zakona, nekulturnim ponašanjem i sl.

Politički „Zapadni Balkan“

O tome da Hrvatska zemljopisno nema veze s Balkanom, dosta se pisalo. No ovaj „Zapadni Balkan“ iz naslova nije zemljopisni Balkan, nego politički. Politički Balkan ili politički pojam, kojem je sadržaj istovjetan s pojmom „Jugoslovija“ iliti hrvatski s pojmom Jugoslavija – onom prosrbijanskom državom u koju su Hrvatsku nelegalno i i uz varku ugurali 1918. i isto tako nelegalno i na prijevaru ugurali 1945. Jugoslovija zato što se na srbijanskom Slaveni nazivaju Sloveni. Slovenski bi to bilo Jugoslovanija (hrv. Slaveni = sl. Slovani).cro in europe map2

Kako ta mrtva Jugoslovija ni 30 godina nakon smrti ne bi bila pokopana, angažirani su instituti, fakulteti, portali, novine, znanstvenici i novinari, neki svjesno, a neki i nesvjesno sudjelujući u toj raboti. I naravno, strane države, prije svega Engleska, ali ona nije jedina. Zapravo je to jedna internacionalna falanga, ukotvljena izgleda u Engleskoj, iako bi se moglo raditi i o srbijanskoj ekspozituri u Engleskoj. Sve to skupa podsjeća na rad i organizaciju mafije, iako nije sve što rade nelegalno, ali je dio ipak kažnjiv. Da se radi o britanskom interesu, potvrđuje i to što kada se pojam zapadnog Balkana „gugla“ na njemačkom - „Westbalkan“, dobije se objašnjenje: politički pojam za države ex Jugoslavije, koje nisu u EU plus Albanija. A kada se pojam upiše na engleskom - „Western Balcan/Balkan“, redovito se među zemljama Zapadnog Balkana pojavljuje Hrvatska, bilo na popisima, bilo na kartama. Tako je jasno tko to promiče, a nije teško razumjeti i zašto, ako pretpostavimo da Velika Britanija ustraje u svojoj politici, od stvaranja do održanja Jugoslavije.

Projekti u Engleskoj

U Engleskoj je smješteno više projekata koji se bave Hrvatskom, bilo kao dijelom „Zapadnog Balkana“, bilo samostalno. Vodeće su ustanove pri tome Oxford i Londonska škola za ekonomiju i političke znanosti. Mnogi su nakon povratka s Oxforda napravili strjelovitu znanstvenu i/ili političku karijeru u Hrvatskoj.

Tena Prelec je istraživač na Oxfordu (Department of Politics and International Relations at the University of Oxford) i Londonskoj školi ekonomije i političkih znanosti (European Institute, London School of Economics and Political Science) te sudjeluje na projektu Zapadni Balkan na križištu puteva (raskrsnici): procjena utjecaja vanjskih, nedemokratskih aktivnosti („Western Balkans at the Crossroads: Assessing Non-Democratic External Influence Activities.“ (1) Oxford UniversityNa projektu sudjeluju i neki autori, koji objavljuju i na “zapadnobalkanskom” projektu, portalu “Balkans Investigative Reporting Network” (BIRN). Na BIRN portalu o Hrvatskoj pišu Ana Vladisavljević, Nikola Vukobratović, Ivana Jeremić, Sven Milekić i drugi, a o Hrvatskoj se izvješćuje otprilike na razini portala Nobocti (2), koji i nalazimo u popisu podupiratelja! Posljednji navedeni, Sven Milekić pojavljuje se i u Noboctima, pa je sličnost uočena u nastupu potvrđena i kroz iste autore. A teme koje se serviraju o Hrvatskoj čitateljima s engleskoga govornog područja jesu hrvatski nacionalizam i ugnjetavanje manjina (3). Milekić također radi doktorat u otočkoj zemlji, ali u Irskoj o revalorizaciji Domovinskog rata (4). A kako bi se Ircima približila Hrvatska, dozvana je Ana Kršinić Lozica koja je prikazala sjećanje na Jasenovac (5).

U taj engleski, ili englesko-irski niz osoba, kojima je program iznositi isključivo negativne stvari o Hrvatskoj, pa ako treba i izmišljati takve negativne stvari, ubrajaju se i mnogi drugi. No ima i stranaca! Tako se jedan znanstvenik na engleskom sveučilištu (opet Oxford) bavi(o) eugenikom i rasnim teorijama u Hrvata 19. i prve trećine 20. stoljeća, a preteča eugenike u Hrvatskoj i – pazite sad – hrvatskih zločina (sic!) bio bi i Starčević i Jagoda Truhelka i Šufflay: Marius Turda, “Blood and Homeland”: Eugenics and Racial Nationalism in Central and Southeast Europe, 1900 – 1940 (6). Zaista treba imati bujnu maštu pa uopće doći na takvu temu, a kamoli pisati knjigu o tome!

Možemo li kao sljedeći korak očekivati zahtjev rušenje spomenika ili preimenovanje ulica, škola i drugih ustanova koje nose imena Starčevića, Truhelke i Šufflaya?

Ne znam što će biti ako gospodin Turda nastavi svoj „rad“ o Hrvatskoj i ode unatrag do kraljeva narodne dinastije, hoće li išta od naše povijesti ostati? A možda bi ga se moglo preusmjeriti na jedan bogatiji teren, na Stari zavjet? Ili na Karla Marxa?

Vratimo se načas na sveučilišta, odnosno institute na njima. Malo ljudi zna kako se mjesta na fakultetima i institutima praktično kupuju, jer svatko tko ima dovoljno novca može financirati otvaranje kakva instituta, katedre, znanstvenoga radnog mjesta. Kako u Engleskoj, tako i u drugim zemljama. Bilo bi stoga zanimljivo istražiti tko financira to „istraživanje“ Hrvatske vani!

Bečki institut

Spomenimo još i bečki Institut za Podunavlje i Srednju Europu („Institut für den Donauraum und Mitteleuropa“), koji ne promiče sintagmu Zapadni Balkan, ali prati politička događanja u zemljama koje obuhvaća politički „Zapadni Balkan“. Zadaća i cilj ovog instituta osnovanog 1953. za nekad austro-ugarsko Podunavlje, koji danas vode Think Tankovci, jest povezivanje Podunavlja i europskih regija. Institut ima dopisnike i u Albaniji, Bjelorusiji, Poljskoj i Ukrajini, u državama koje nisu ni u Podunavlju ni u srednjoj Europi, ali nema dopisnika odnosno dopisnog člana u Hrvatskoj! Aktivnosti tog instituta između ostalog su rješavanja nesuglasica i neprijateljstva iz prošlih vremena, o čemu svjedoči i projekt pretočen u knjigu: Zajednička povijest? Stoljeće srpskih i austrijskih mitova („Gemeinsame Geschichte? Ein Jahrhundert serbischer und österreichischer Mythen“). Sjetimo se pri tome bečkog nadbiskupa koji je pohodio Oplenac i tamo se ispričao Srbiji za Prvi svjetski rat.IDM

Sljedeća manifestacija Instituta, nakon online rasprave o parlamentarnim izborima u Srbiji 2020., jest online rasprava o parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 2020. godine, koja je organizirana u suradnji s Institutom Dr. Karl Renner (Dr.-Karl-Renner-Institut) i Političkom akademijom vodeće stranke, Austrijske narodne stranke (Österreichische Volkspartei). Ona će se održati u četvrtak 2. srpnja u 11 sati i dostupna je za online sudjelovanje: (7). Pozvani govornici, po struci politolozi, jesu: Nino Preložnjak, potpredsjednik Hrvatske mreže mladih, Tena Prelec, spomenuta istraživačica s Oxforda, te nekadašnja voditeljica Radija 101 Zrinka Vrabec-Mojzeš, sada novinarka i kolumnistica novina Nacional. Pozdravni uvodničar bit će Lorenz Jahn, a uvodničar u političku (?) situaciju u Hrvatskoj i moderator Lucas Maximilian Schubert.

Prestanimo s regionalnim ligama, vijestima i projektima

Uglavnom, ovo je tek mali izbor „projekata“ o Hrvatskoj izvan Hrvatske, koji su svakako rezultat interesa za Hrvatsku. Pozitivan ili neutralan interes poprilično je rijedak. U više se projekata Hrvatska ocrnjuje ili smješta na Balkan ili u „Zapadni Balkan“ i u „region“. Istaknuti protagonisti, neki svjesno, neki možda i nesvjesno, rade i na promicanju „regije“ Balkan, koja uključuje Hrvatsku. A neki i kao da rade po planu srbijanskog Memoranduma. Više članaka i knjiga ispunjava kriterije za kaznenu prijavu zbog povrjeda ugleda i časti Republike Hrvatske.

Čitajući tako o Hrvatskoj danas i prije, iz pera raznih poznavatelja Hrvatske, ispada da je Hrvatska još donedavno bila veliko, moćno i bogato carstvo u kojem su Hrvati maltretirali ne samo druge narode i skupine u svojoj državi i šire, nego možda i same Engleze u Australiji ili Srbe u Srbiji!

Pozivam HDZ i ostale političke, kulturne i športske djelatnike da prestanu s regionalnim ligama, s regionalnim vijestima, s regionalnim projektima i ostalim regionalnim bućkurišem. Jer moglo bi im se “regionstvo“ – a i nama – obiti o glavu. I mogli bi ući u povijest kao zadnji grobari Hrvatske. U pripravnosti čekaju regionalci, i balkanski i ini – od Italije, Mađarske i Slovenije do Srbije i BiH.

Također pozivam hrvatske političke stranke da se zbroje i surađuju SADA – jer poslije će biti prekasno.

Dragomila Kuzmanić

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.