Trogirski odvjetnik izvještava švedskog liječnika

Među suvremenicima koji su ostavili zapise o kugi u Dalmaciji 1784, — osim na ovom portalu, već spomenutog kapucina Fedelea — bili su i splitski liječnik Julije Bajamonti te trogirski odvjetnik Petar Nutrizio Grisogono. Budući da je odlomke iz Bajamontijeve knjižice Storia della peste che regno' in Dalmazia... u hrvatskom prijevodu već objavio Duško Kečkemet u knjizi Julije Bajamonti Zapisi o gradu Splitu, (Nakladni zavod Marko Marulić, Split 1975. str. 219-243.) ovom ću prigodom podsjetit na manje poznato Grisogonovo pismo-izvještaj upućeno uglednom švedskom liječniku, a koje je u splitskom Novom dobu (8. kolovoza 1931.) sažeto prepričao zagrebački liječnik dr. Juraj Körbler (1900.-1987.) koji drži da je Pismo značajno za povijest medicine, budući da autor "simpatično čednim načinom iznosi jezovitu sliku epidemije". Doista Grisogono iznosi niz pojedinosti o tijeku pošasti, poduzetim karantenskim mjerama, tretiranju oboljelih, načinu odnošenja lješeva itd.

 KUGA U DALMACIJI GODINE 1783

"... Potresan opis epidemije, kao i odlične i vrijedne informacije o kugi, koja je harala god. 1783. u Dalmaciji, i to u predjelu Splita, sadrži pismo advokata conte Pietra Nutricia Grisogona, upravljeno švedskom liječniku Cristianu W o l f u. Ovo pismo je izašlo štampom pod natpisom: »Sopra il morbo pestilenziale insorto nella Dalmazia Veneta l' anno 1783«. Štampano je i u drugom izdanju u Mantovi god. 1789. u štamparni Giuseppe Braglia. Upravljeno je »al chiarissimo dottor Cristiano Wolf medico svedese, e socio delle reali academie de Berlino. Lipsia etc.« Sam conte Grisogono naziva se »avocato veneto« a u pismu spominje da je rodom iz Trogira. Iz uvoda pisma vidi se, da se Wolf zanimao za bolest, koja se pojavila u Dalmaciji, i da mu je neki Co1stop preporučio Grisogona, kojega je poznavao, da od njega zatraži informacije. Colstop je znao da je Grisogono za vrijeme kuge 1783. i 84. služio u Trogiru, koji je bio blizu središta zaraze. U predgovoru ispričava se Grisogono da nije ni liječnik ni filozof, te da njegov izvještaj ne će moći potpunoma zadovoljiti Wolfa, koji je jedno i drugo.

Kuga ST2

God. 1782. uslijed slabe žetve zavladala je velika oskudica u čitavoj mletačkoj državi. Glad se pojavila u najjačoj mjeri u krajevima Morlačkim t. j. u sjevernom dijelu mletačke Dalmaeije. Pučanstvo je moralo bježati u susjednu Bosnu, koja je bila na glasu radi plodnosti, ali koja je sama te godine trpjela oskudicu hrane. U to se počele širiti glasine, da u Turskoj vlada kuga, te da su se pojedini slučajevi pojavili u Bosni. Generalni prokurator (Provveditor Generale) Dalmacije Paulo Boldu, pobojao se odmah, da bi kuga mogla zahvatiti i Dalmaciju. Najveća opasnost bili su emigranti koji su se vraćali iz Bosne, te trgovci. Kako je Split bio glavna luka za čitavu Bosnu, to su večinom u njegovim bolnicama ležali ljudi, koji bi dolazili iz Bosne, da se u Splitu ukrcaju za dalji put. Boldu je stoga poslao u Bosnu svoje ljude, da se na licu mjesta informiraju o stanju stvari. No ovi su naišli na bezbroj zapreka, te se moradoše vratiti neobavljena posla. Sakupiše samo nepouzdane vijesti, prema kojima se bolest, koja je harala u Turskoj, sasvim razlikovala od kuge, te nije bila kuga. Turci su sami tajili pravo stanje stvari, bojeći se, da bi škodilo njihovoj trgovini, kad bi se saznalo, da u Turskoj vlada kuga.

Ovim izvještajima povjerovalo se, i javno mnijenje bilo je umireno, a jednako i vlada. Iznenada desi se u Poljcima sumnjivi smrtni slučaj, a na lješini pronadjeni su znakovi kuge. Boldu, »conte Grande«, odmah je dao izolirati stanovnike zaražene kuće i nastanio ih je odjelito svakog pojedinog na čistom zraku u šumi, postavivši ih pod strogu pasku. Naskoro se počelo vjerovati da uzrok smrti u ovom slučaju nije bila kuga, već drugo kakvo oboljenje i ljudi se opet primiriše. Ipak je prokurator zatvorio granicu Dalmaeije prema Bosni i Hercegovini, postavivši duž granice vojničke straže. Ove naravski nijesu mogle spriječiti svako prelaženje granice u gorskim i u ono vrijeme još šumovitim krajevima, osobito ne noću, te su prema mišljenju Grisogona više silile prelaznike na oprez, nego sprečavale prelaz. Ove su čete bile sastavljene od urodjenika »Morlachi«, koji su prema Grisogonu »i piu fedeli sudditi della Republica«. U Bilibrigu na rijeci Cetini, u blizini Sinja, koji je bio pogranična tvrđava mletačke republike, podignute su zgrade, u kojima su izdržavali karantenu oni, koji su dolazili iz Turske. Tamo su bili postavljeni činovnici i vojnici, te su propisana stroga pravila. No kako su svi živjeli u uvjerenju, da u Bosni nema kuge, to se propisi nijesu točno obdržavali. Sumnjivi putnici mogli su se slobodno kretati, nitko nije pazio da se njihova odijela čiste. Morali su dapače sami dobavljati vodu i donašati je iz daleka. Unatoč toga nije se tamo pojavio ni jedan slučaj zaraze. Prema mišljenju Grisogona unijela je zarazu neka žena, koja je imala međju svojim stvarima vunenu pregaču koju bi oblačila samo u svetačne dane. Za vrijeme karantene ovu pregaču nije izvlačila iz vunene vreće, u kojoj je bila pohranjena. Kad je prošla karantenu i došla u svoje selo, prvom zgodom obukla je pregaču i pošla s njom u erkvu. Drugog je dana obolila, a treći je dan bila mrtva. Za vrijeme bolesti posjetili su je rodjaci, prijatelji i susjedi, a kad je umrla priređen je svečani pogreb prema narodnome običaju uz sudjelovanje velikog mnoštva svijeta. Ljudi su se grlili i ljubili. Na taj način za čas je buknula zaraza u čitavom kraju. Prvi se počeo boriti protiv zaraze Paulo Emilio Canal, koji je tada bio upravitelj tog okruga. U prvom redu pokušao je da spriječi širenje bolesti, i stoga je izolirao sve bolesne i sumnjive. No članovi zaraženih porodica, da bi spasili vrijedniji dio imovine, davali bi ovaj na pohranu prijateljima. Na taj se je način bolest sve dalje širila, te je naskoro izbila u okrugu Klisa i Knina.

Stari Split

Čim se otkrilo da se radi o kugi, odijeliše se gorski krajevi od primorskih, a i medju sobom. Javnim sabiranjem snabdijevalo se zaražene krajeve životnim namirnicama i drugim potrepštinama, a jednako i vojsku i činovništvo, koje je čuvalo granice. Medjutim je dolazila kao do sada svaki tjedan u Split karavana iz Turske. U decembru 1783. godine donijela je takva karavana zarazu u Split. Turčin, koji je za vrijeme karantene pazio na robu, oboli i umre. Za njegovu smrt slabo se znalo, a pogotovo nije nitko znao od česa je umro. Poslužnik iz predgradja bio je odredjen da stvari Turčinove izloži na zraku radi dezinfekcije. On si je od te robe prisvojio nekoliko gunjeva, koji su služili bolesnom Turčinu kao ležaj, i svršivši posao uze ih sa sobom. Prvu je noć na njima prospavao kod znanaca u gradu, a drugu ih je noć odnio u vlastiti stan. Taj je dan obolio. Prizvani liječnici prepoznaše kugu. No Protomedicus i uvaženi liječnici koje je grad poslao da pregledaju bolesnika, tvrdili su da ne boluje od kuge. Slijedećeg dana je umro... Kapetan Splita, conte Andrea Paruta htio je odmah poduzeti energične mjere da spriječi širenje zaraze, ali generalni prokurator Francesco Fa1ier, nasljednik Boldua, skanjivao se, oslanjajući se na mišljenje Protomedicusa. Ipak je obitelj pokojnika dao smjestiti u lazarete, kuću izolirao i očistio, pa jednako izolirao i čitavo predgradje. Od obitelji pokojnikove nitko nije obolio. Medjutim grad je već bio zaražen. Učestali su smrtni slučajevi, pregledavane su Iješine. Liječnici su uvijek još tvrdili, da se ne radi o kugi. a gradjani dijelom su vjerovali liječnicima, a dijelom se bojali da će štetovati trgovina, ako se razglasi, da gradom hara kuga. Nikakve mjere nijesu se poduzimale, narod se sakupljao po trgovima i crkvama kao i dosada, jednako su dolazili u grad ljudi iz okolice. Istom kad su se umnožali smrtni slučajevi u čitavom gradu, priznaše liječnici da hara kuga. Kuga je harala gradom šest mjeseci, a kad je u gradu počela jenjavati, pojavili su se pojedini slučajevi u Sumartinu, malom mjestancu na istočnoj strani otoka Brača. Tamo su je donijeli ljudi iz Splita, koji su tamo htjeli pohraniti u sigurnosti svoje stvari. No kako se tada već prikupilo mnogo iskustva, to je uspjelo zaustaviti zarazu u ovom mjestu. Umrlo je doduše mnogo ljudi, ali zaraze je brzo nestalo. Umro je i brigadir Radino, koji je bio onamo poslan, da organizira borbu protiv zaraze. Kad se je pak sam zarazio, i to medju posljednjima, nije do smrti hio priznati, da je i sam žrtva bolesti protiv koje se borio.

God. 1784. jenjala je zaraza. U Sinju i Klisu nije više bilo smrtnih slučajeva. No okrug kninski bio je posvema opustošen. Preostala je samo jedna porodica, a toj nijesu dopuštali da se odseli, da ne bi prenesla zarazu. Na Braču je širenje kuge spriječeno. Iznenada se pojavi jedan novi slučaj. Oboli sluga u kuhinji generalnog prokuratora, premda su upravo njegovu kuću najviše čuvali i posvema izolirali od ostalog svijeta. Nitko si nije mogao protumačitl kako se desila zaraza. Generalni prokurator odmah jo napustio zaraženu kuću i sklonio se sa svojima u dvorac Vitturi, koji je bio udaljena od Splita šest milja. Poduzeo je sve mjere da spriječi širenje zaraze. Svaki od ukućana živio je posve odijeljeno i zasebno. Ni slugu nije nitko smio imati, već se je svatko sam morao posluživati. Vlada je odlučila poduzeti najstrože mjere i povjerila ih energičnom senatoru Angelu Diedu. Od tog vremena umrle su u Splitu samo još četiri osobe, a zatim je kuge definitivno nestalo. Pomalo su vraćeni izagnani sumnjivci i uspostavljen je promet. No tek iza šest mjeseci uspostavljeni su posvema stari odnošaji, kakvi su bili prije nego se pojavila zaraza.

Simptome same bolesti Grisogono tačno opisuje. Najprije nastupa kod oboljeloga jaka glavobolja, često dolazi k tome jako povraćanje i vrućina. Povraćanje je sigurni znak smrti. Pod pazuhom i u ingvinalnom predjelu javljaju se buboni veličine jajeta, lividno crvene ili crne boje.

Storia

Buboni se javljaju i na ledjima i drugim dijelovima tijela. Često je zaraženi umro prije nego se pojaviše buboni. Većina je umirala peti dan, neki istom sedmi, no onaj koji bi preživio sedmi dan, mogao se nadati ozdravljenju. Kod koga se unutar 10 dana iza mogućnosti zaraze nije pojavila bolest, pokazao se kao zdrav. Stoga Grisogono drži da je odviše duga karantena od 40 dana. Kod nekih se bolest javila samo kao prostraeija sila, drugi bi umirali iznenadno kao uslijed apopleksije. Kadaveri su strašna izgleda. Oči su im otvorene, naduveni su i lividno modre boje, izgleda su mekanog kao da nemaju kosti. Kod jednih nastupa odmah nesvijest i smrt, drugi bijesne, neki opet zapadnu u neobično veselje. Adjutant brigadira Radlnoa, zdrav, čvrst i živahan mladić sjedne k stolu sa brigadirom. Usred jela osjeti kao da je ranjen u grudi. Ustane, krikne i padne mrtav. Doktor Matteo Karašić ustane u jutro pošto je mirno spavao u svojo kući. Dok se je oblačio opazi njegov nećak na njemu sumnjive crveno crte na ledjima. Za veću sigurnost liječnik ode napolje. Osjeća se dobro čitav dan, na večer legne spavati i — umre.

Medicina je nemoćna prema bolesti, ne pomažu ni purgancije, ni emetica, dapače ni živa, u ono vrijeme vrlo moderni lijek. Kušalo se rezati bubone, premda se znalo da nema u njima gnoja. Smatralo ih se »nezrelim« apcesima. Zato iskusni kirurzi otklanjaju operaciju, koju publika zahtijeva. Kad bi se operaciju ipak izvodilo, lancetu privezalo bi se na prut dug 5 — 6 stopa i zatim unakrst rezalo bubon. Na ranu stavlja se morska sol, vino, ocat, ili razne biljke. Iz nje izlazi malo tarnne i »pokvarene« krvi. Oni koji su bolest preboljeli sigurni su od zaraze, ali ovih ima malo. Za bolesnike brinu se oslobodjeni zlikovci, kojima se obećava sloboda, a oni »antepongono una morte solleeita ad un vivere penoso«. Svećenstvo nerado daje sakramente bolesnima. Ispovijedi primaju se samo iz veliko udaljenosti. Mjere koje se poduzimalo protiv bolesti bile su svuda iste. Kad se bilo spoznalo da u gradu vlada kuga, pokušalo se provesti istu metodu kao u gorskim krajevima. Tamo bi jednostavno sve kuće ispraznili i ljude nastanili u barakama. Zaraženi nijesu dolazili u doticaj sa sumnjivima, a ni jedni ni drugi nijesu dolazili u doticaj s drugim ljudima. Ovu metodu nijesu mogli u gradu upotrebiti, jer nije bilo dosta drva da bi se zidale barake. Stoga su bolesnike smještali u bureta i korita. U općoj konfuziji nitko im nije donosio hrane, te ih je glad gonila da predju sve zapreke i opet dodju u kontakt sa zdravima i tako šire zarazu, a nije bilo sile da ih u tom spriječi Konačno jo Ipak uspjelo gotovo posve isprazniti grad od žitelja i tada jo počela jenjavati zaraza. Bolesnici i sumnjivci odijeljeni su od stanovnika. Odredjene su kasarne i pretvorene u bolnicu. Sumnjivci morali su odložiti odijelo, dobro so oprati u moru i zatim obući čisto ruho. Ova je odijela nabavila javnost i gradjani (eariti pu. bliea) sabiranjem. I neke su privatne kuće postale bolnice. Najviše se zaraza širila u samim bolnicama, te iz bolnice nitko nije zdrav izašao. Kontakt s pravim bolesnicima i sa personalom robijašima strašno je širio zarazu medju sumnjivima, koji su bili smješteni u bolnici. Osim toga bolnice su prenatrpane. Ipak se odredjuju posebne sobe za umiruće. Kod svakog neznatnog oboljenja sumnja se na kugu. Liječnici stavljaju dijagnozu samo po čuvenju, a nerado posjećuju bolesnike.

Kuga Dalmacija

Milicija posvuda čuva red. Posebne deputacije svako jutro obilaze gradom, da se uvjere o zdravstvenom stanju pojedinaca, te svakoga pregledaju i prema tome izlučuju sumnjive. Pomanjkalo je živeža, nastala je skupoća. Posebna ura odredjena jo robijašima da odnesu bolesne na nosilima u bolnicu, a zatim bi iznašali iz bolnice i kuća mrtvaee. Ukopalo bi se po 4 —6 lješina u duboki jedan grob. Robijaši obučeni u dugu »tonaca«, koja dopire do gležnjeva, imbibirana »di pece navale liquida«. Jednake su njihove rukavice i cipele. Isprva su kadavere vilama dizali, no kasnije su obavljali taj posao rukama i rukavicama. Mnogi su od njih poumirali. Kad je zaraze nestalo preostalo ih je 10. Odnašajući bolesnike krali bi sve do česa bi došli, u tom ih nije smetao strah od zaraze. Ukradene stvari skrivali bi često ispod kadavera u krevet koji su iznosili. Grisogono ih naziva »snaturata canaglia«. (Na večer se na trgu i duž ulica palile vatre s »materie bituminose«. No s malo uspjeha, jer po mišljenju Grisogona zaraze ne leže u zraku, a dim i onako nije ulazio u kuće, već se dizao u zrak. Dim i profumi služili su i za čišćenje kuća u kojima je bila zaraza. Sobe se zatvorilo i obilno napunilo dimom, koji je prodirao svuda i uništavao »miasmi pestilenziali«.

U Klisu je zapovjednik te tvrdjave N. H. Sig. Alessandro Catti na način kako su se Indijanci u Chile branili protiv boginja, dao jednostavno spaliti svaku kuću, u kojoj se pojavila zaraza, pošto je odstranio ljude. To se nije moglo provoditi u gradovima tako kao na selu u kućama Morlaka, koje su jednostavne: četiri zida iz sivog kamena, pokrivene daskama ili slamom, samo na »Pianterreno (unico piano)«, a stanovnici imadu jednostavne drvene stvari i jednostavno odijelo, te ništa više. U Splitu stavljali su predmete u more, na tri dana ili manje, i to najradije u kut luke kamo utječe jedna mala rijeka, koja u vodi sadržaje sumpora. Sumpor jo ulazio u odijela i uništavao bolest, ali često i odijela. Druge predmete stavljali su u vatru, prali u octu ili vodi, a neke su samo kroz 40 dana izlagali djelovanju čistog zraka Narod je vjerovao, prema jednoj turskoj tradiciji, da će kuga prestati na dan Ivana Krstitelja. I doista tada je kuga prestala. Grisogono to pripisuje djelovanju zraka. Spominje da Turci, kad se pojavi kuga, odlaze na polja i ostave kuće, a nakon nekog vremena kuge nema. Je u Aziji, kad se kuga negdje pojavila, nestane nakon nekog vremena, mada se ne poduzima nikakove protumjere. Kad je kuge nestalo, ipak su sumnjivci i rekonvalescenti neko vrijeme zadržani u karanteni, raštrkani tu i tamo u odijeljenim stanovima ili barakama. Važno je bilo osigurati prehranu stanovništva, nužni dovoz hrane i trgovinu«

Ovaj zadatak preuzima Grisogono, potpomagan od N. H. Sig. Alessandra Dolfina Patricia, kojega je nasiljedio N. H. Sig. Zilio Minio. Sam Grisogono priznaje za sebe da u tom ni. je imao iskustva. Ispred grada podignute su t. zv. stangate, dvije paralelne ograde, sagradjene Iz drva i jedna od drugo udaljena najmanje za dvije »pertiche«« Na vanjskoj strani tako razdijeljeno, da mogu primiti posebno razne proizvode, a na unutrašnjoj slobodne pristupu gradjana. Novac i roba prolazili su proceduru dezinfekcije, većinom pranjem u morskoj vodi ili izlaganju zraku. Pisma su izložena dimu, novac bacan u posudu s octom ili vodom, odakle se uzimao. Strogo se nadziralo da ne dodju u direktni dodir jedni s drugima, kupci s trgovcima. I sam Grisogono prošao je karantenu, kad je u januaru 1785., pošto je kuge već nestalo, putovao u Italiju. U karanteni u jutro i na večer na glas zvona svi se skupe u otvorenoj loggiji i razgovaraju. No to se dozvoljava tek nakon dvadeset i jednog dana boravka u karanteni. Na koncu od dvadeset i jednog dana svukao se svatko tko je prolazio karantenu do gola u nazočnosti pretstojnika tog lazareta. Pošto je lišen svih odijela obukao je novo odijelo, koje mu je već bilo priredjeno i tada mu je bilo dopušteno da se druži s drugima. Njegova prtljaga ostala je u lazaretu, sve dok se nije navršilo vrijeme odredjeno za boravak u karanteni (40 dana). Izgleda, da su se više bojali infekcije kroz odijelo, nego kroz ljude. O samoj naravi bolesti imade Grisogono predodžbe, koje odgovaraju tadanjem duhu vremena. Smatra da nastaje analogno kao variola, gdje klicu nosimo u tijelu od poroda, i ta klica proklija podražena stanovitim nama nepozatim okolnostima. Zato nema recidiva ni kod jedne ni druge bolesti, jer klice, pošto su uzavrele izlaze iz tijela. Tako može protumačiti, da neke, koji nijesu dolazili u doticaj s bolesnicima zahvati bolest, a druge ne, ako su i s njima spavali, kao nećak doktora Karašiča, koji je spavao čitavu noć u istom krevetu sa svojim stricem, koji je naskoro zatim umro, a da nećak nije obolio. Makar toplina kreveta povećava znojenje i izlaženje miazma kod jednoga, a kod drugoga otvorenje pora olakšava infekciju. Možda je bolest periodična kao i variola, te se javlja i opet nestaje, ali perioda nije regularna. Obično nastaje nakon gladi. Grisogono dopušta mogućnost da se bolest razvila spontano u Dalmaciji uslijed prilika ishrane i atmosferskih prilika, a jednako da nastaje i drugdje spontano, a ne da se prenosi od čovjeka na čovjeka. No naglašuje, da on u tome nije kompetentan, budući da je jurist, a ne liječnik, ali ipak smatra, da ima pravo sumnjati u autoritet Cartesijev došao je Newton do svoje teorije, a Kolumbo je poradi sumnje u mišljenje autoriteta otkrio Ameriku. Poslije ovih zaključnih razmatranja slijedi čedni potpis: Vostro umiliss. devotiss. obbligatiss. servitor Pietro Nutricio Grisogono. Ovaj opis kuge, gdje nam autor simpatično čednim načinom iznosi jezovitu sliku epidemije, od velikog je interesa za historiju medicine, jer uz obilje interesantnih kulturnohistorijskih podataka o životu onoga vremena potanko opisuje sanitetne mjere, koje se u ovo vrijeme poduzimalo za sprečavanje širenja epidemije. Dr. Juraj Körbler - Zagreb"

NAPOMENA: Petar Nutrizio Grisogono (Trogir, 1748-1823.) po profesiji odvjetnik, ali i svestrano obrazovani intelektualac svoga vremena. Autor je više tiskanih rasprava o dalmatinskoj poljoprivredi, detaljno opisuje proizvodnju ulja i vina, piše o biljkama, životinjskom svijetu, običajima. Istakao se svojim kritičkim osvrtima na Fortisovo djelo Put po Dalmaciji. U Komentarima o trenutnom stanju u Dalmaciji (Firenca, 1775.) "daje oštru analizu ekonomskih problema s kojima se suoćava Dalmacija tada pod mletačkom i turskom okupacijom"

Frano Baras

Čet, 9-04-2020, 18:16:31

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.