Kad duši oduzmete ljubav i vjeru ona vene

U malom zaseoku gdje priroda puca od svoje veličanstvenosti jedna duša kao da nije pripadala tom mjestu. U osami, usamljenosti i tišini vidjela je sve oko sebe, a onda iznenada, a uvijek je tako bilo odvojila bi se od prostora i vremena. Tada bi je druge duše koje nisu znale riječima svojim načiniti mjerila i utege preselile na mjesto gdje pokušavaju vratiti to vrijeme i prostor. Godine su prolazile, umiranja i rađanja, ljubavi su se nizale, osim za njega. Nije zapravo nikad ni pomislio da bi mogao osjeti ljubav. A sanjao je, kako da ne, tko ne sanja o ljubavi. Tada je uhvatio njen pogled. Draž se uvukla u njega, udarala ga bojom, oblikom i izgledom do prestavljenosti. NemecZavukao se u svoju kuću i nije izlazio. Ponavaljao je u sebi - Uzalud, uzalud, sva traženja su promašena, zagonetke neriješene, a trudim se, Bog mi je svjedok koliko je u meni truda. Bio je to epigraf čitave filozofije koja se preselila u njegov nepoznat prostor nabijen nadom i strahom. A nadao se, ta čovjek je ispunjen nadom. A onda je čuo da netko kuca. Nije otvarao, uostalom zašto i bi kad su vrata uvijek otvorena. Na trošnom pragu roditeljskog doma čulo se tvrdo kvrc. Pogledao je u čudne cipele za njegov kraj. Na vratima je stajala ona, i kao da je sve u sjećanju bilo danas, a ne prije 30 godina kada ju je ugledao. Kuća je postala dom, uredan, čist baš kao i on. Duša i razum više nisu živjele svojim životom već uvirale jedna u drugu. Njegov pogled oživio je, i kad bi mrak ponovno pao ustuknuo bi od siline ljubavi.

Na današnji dan ili bolje rečeno rano jutro evocirala sam sjećanje na jedan istiniti događaj kao podsjetnik na snagu ljubavi koja nam sve više izmiče i koja nikad nije bila potrebnija. Toliko smo dopustili da ovaj osjećaj ustukne da ni sama više nisam sigurna je li to tema o kojoj treba pisati. Neću govoriti o Valentinovu, konzumerizmu, jer se i on u ovim današnjim kretanjima pokazao boljim nego sam nedostatak ljubavi. Još jedan od primjera kako se bira manje zlo za naše dalje.

Današnji koncept ljubavi oslobođen je od odgovornosti, zarobljen opsesijom vlastitog identiteta, svedenog na neki usputni susret. Društvene mreže prepune su takvih poruka. Neki u tom suvremenom konceptu idu i dalje i nazivaju ga, možda čak i pravim imenom - mjestom za fukodrom. Nimalo lijepo ne zvuči, ali tu je, prisutno i možemo zapravo govoriti o sve više skeptika s liberalnim svođenjem ljubavi na trenutno zadovoljstvo, lišeno obveze ili priče koja se ne boji ljubavi. Svakodnevno se na tom prostoru udara ditiramb seksualnoj izopćenosti i bolesnoj mašti kao najnormalnijoj stvari. Bilo kakva nevinost, moralna čistoća je izgnana, a opscenost podignuta na najvišu razinu. Čemu zapravo čuđenje kad to postaje najnormalniji modus operandi. No nečuđenje kao najviši oblik mudrosti koje se s filozofskog stajališta dodjeljuje obrazovanim ljudima ne bi trebao biti za nikoga, jer čuđenje je moć da shvatiš tajne svega toga nedokučivog kod čovjeka. Da kao iz priče s početka teksta počneš razlikovati dušu i razum koji žive svatko svojim životom, i međusobno ne uviru jedna u drugu već se nalaze u proturječnom odnosu. Da je razum taj koji je nemoćan da shvati misterij čovjeka.

Sama enigma misli o ljubavi jest pitanje trajanja koje ju ostvaruje. Najzanimljivija točka, ustvari, nije pitanje ekstaze početaka. Ekstaza početaka postoji, ali ljubav je prije svega trajna konstrukcija. Prava je ljubav ona koja trajno trijumfira, ponekad i teško, nad preprekama koje joj postavljaju prostor, svijet i vrijeme. Lijepo je to opisano u knjizi „Pohvala ljubavi“.

Koncepcija sigurnosti koja nam se u ovom nesigurnom svijetu svakodnevno nudi pa tako i sigurnosna koncepcija Ljubav“ljubavi” kroz raznorazne reklamne kampanje, raznoraznih agencija koje vrište o sigurnoj ljubavi devizama poput-Izaberite ljubav bez slučajnosti: Možete biti savršeno zaljubljeni bez patnje..uskoro će osvanuti i kod nas i potvrditi onu Arthura Rimbauda: “Ljubav treba ponovo izmisliti, to se zna” kao i ponovno potvrditi ekonomsku manipulaciju u kojoj se svakodnevno suočavamo s javnom kontrolom, discipliniranjem, ušutkavanjem, ukalupljivanjem našeg urođenog ponašanja. Još jedna potvrda (zamislite samo koliko je to potvrda) kako se od nas očekuje da budemo racionalna bića, da zatomimo emocije, jer njihov intenzitet nije poželjan, izlazi izvan okvira dirigiranog ponašanja. Strast znači želju i upornost da nešto učinimo, a samim time i potencijalnu opasnost. Ako kojim slučajem i pokažemo emocije i odvojimo se od većine tada bivamo poniženi i osramoćeni jer se više ne uklapamo u neku modernu koncepciju života. A čovjek nije, niti će biti isključivo racionalno biće, već i emocionalno koje reagira na okruženje i energiju u tom okruženju. A ona je vrlo često negativna.

Jedno sam napisala i ponovit ću. Nedostatak ljubavi prema svemu pa tako i domovini i narodu zamijenjen je osjećajem superiornosti i brige za vlastiti interes. Pogled u budućnost i punina ne postoji. Kad duši oduzmete ljubav i vjeru ona vene. Kad govorimo o ciljanom i dizajniranom oduzimanju ljubavi tada umire sve. I gospodarstvo i kultura i samo društvo. Poljuljani je to unutarnji svijet suvremenog čovjeka u čijoj duši nema sklada i mira. Zamućena prozračna dubina čistog osjećanja. Izostanak ljubavi i Hamsunova najljepša bajka koja se može prenijeti i na naše društvo i na ono čemu svjedočimo. To nije spokojna i tiha ljubav. To je ljubav djevojke koja je sjedila na kuli okruženoj zidinama, i koja je voljela samo jednog čovjeka. On je bio i njena ljubav i njen neprijatelj. Nazivao ju je svojim blagoslovom i svojom golubicom. Dala mu je sve što je mogla dati, a njegova zahvalnost je izostala. Drugu je volio ropski, bezumno kao bijednik. Nije mu dala ništa, ali svoju je zahvalnost pokazao. Rekla mu je: Daj mi svoje spokojstvo i tvoj razum. A on je tugovao što mu nije i život zatražila. Nije li to ono za čim žudi duša suvremenog bolesnog čovjeka. Priča o nemoći, himna nemirnom bezumlju. Turobna je to priča o onome što umire, a ne onome što se rađa.

 

Snježana Nemec

 

 

 

 

Pet, 10-04-2020, 05:25:14

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.