U se vrijeme godišta

In hoc anni circulo

Vita datur saeculo

Nato nobis parvulo

De Virgine Maria.

Fons de suo rivulo

Nascitur pro populo

Fracto mortis vinculo

De Virgine Maria.

Ex divino Flamine,

Non humano semine,

Deus datur Foeminae

In Virgine Maria. 

 

U se vrijeme godišta,

Mir se svijetu naviješta,

Porođenje Djetića

Od Djevice Marije.

Od prečiste Djevice,

I nebeske kraljice,

Anđeoske cesarice,

Svete Djeve Marije.

Djeva sina porodi,

Đavlu silu svu slomi

A kršćane oslobodi

Sveta Djeva Marija.

U dane Božića u hrvatskim crkvama redovito se pjeva pjesma U se vrijeme godišta. BožićNeizostavno se pjeva u svim crkvama na polnoćki, zatim u sva tri božićna dana (Božić, Stjepanjdan, Ivanjdan). U nekim hrvatskim krajevima uz večernju obiteljsku molitvu ta se pjesma pjeva od početka adventa pa do Silvestrova. Izvorno je to pjesma In hoc anni circulo, spjevana na latinskom jeziku negdje na jugu Francuske u 11. stoljeću od strane nepoznata pjesnika. U hrvatskim primorskim krajevima navedena pjesma je bila poznata vrlo rano, još u 11. stoljeću, što potvrđuje čakavski izvornik pod naslovom Va sej vrime godistja, također od nepoznata autora. Iz primorskih krajeva pjesma se je proširila u unutrašnjost, u sve hrvatske krajeve, pa je pod raznim imenima već u 17. stoljeću i zapisana: najprije 1613. god. pod imenom V see vrime godišta, potom 1644. god. pod imenom Vu to vreme godišča, pod istim imenom također i 1701. god., kasnije i pod drugim imenima: Va sve vrime godišća, U se vrime godišta, U to vrijeme godišta, U se vrijeme godišta i dr. Postoji desetak hrvatskih imena te pjesme što je posljedica različitih jezičnih ostvaraja: prijedlog u (v, va, vu, u), imenica vrijeme (vrime, vreme, vrijeme), imenica godište (godistje, godišče, godišće, godište) i pokazne zamjenice se (sej, seje, se) i to, te pokazni zamjenički pridjev sve.

Pjesma spjevana na latinskom jeziku (In hoc anni circulo) rimovana je i sastoji se od 12 stihova, a svaki stih ima po 7 slogova, isto tako i hrvatski prepjev U se vrijeme godišta. Broj stihova i slogova nije slučajno odabran, 12 i 7 su Badnjakbiblijski brojevi. Pjesma In hoc anni circulo na hrvatskom teritoriju doživjela je brojne preinake u narodnom duhu još u srednjem vijeku. Tako najstariji zapis, onaj iz 11. st. (Kvarner), sadrži 38 stihova, čakavski ikavski (Kvarner) sadrži 31 stih, onaj iz 1701. god. (kajkavski, Cithara octochorda) sadrži 36 stihova, štokavski ikavski (Dalmacija, Hercegovina, Bosna, Slavonija) sadrži čak 76 stihova, a onaj zapisan 1934. (Hrvatski crkveni kantual) sadrži tek 16 stihova. Nepoznati autori hrvatskih inačica zadržali su u svojim prepjevima temu Isusova rođenja, ritam, rimu i stil izvornika, ali su tu latinsku pjesmu proširivali novim motivima i tako stvarali, mogli bismo reći, gotovo originalne hrvatske božićne popijevke kojih, imajući u vidu različite tekstove i načine pjevanja, ima sedamdesetak.

U pjesmi na latinskom jeziku u svakom stihu je stanka iza 4. sloga, ritmička struktura stiha je dakle 4 + 3 = 7. U pjesmi na standardnom hrvatskom jeziku zbog ijekavskoga ostvaraja u prvom stihu je 8 slogova (U se vrijeme godišta), a u drugom čak 9 slogova (Mir se svijetu naviješta). Budući da se navedena pjesma pjeva, u riječima: vrijeme, svijetu i naviješta, vokal i se ne izgovara u tim riječima pa tako i ti stihovi imaju po 7 slogova, dakle: vrijeme > vrjeme, svijetu > svjetu i naviješta > navješta. To je još jedan primjer da ostvaraj jata u hrvatskom standardnom jeziku nije trebao biti pravopisni, nego samo pravogovorni problem. U 7. i 11. stihu je po 8 slogova što dovodi do poremećaja ritma pa se, da bi se to izbjeglo, u pjevanju ispuštaju vokali. U 7. stihu (Anđeoske cesarice) postoje čak dva problema: i prva i druga riječ imaju po 4. sloga, druga riječ se zbog značenja ne može kratiti, ali se zato krati prva riječ iz koje ispada nenaglašeni vokal e u 2. slogu ispred naglašenoga vokala pa se ta riječ umjesto anđeòskē izgovara anđòskē. Da je ovdje zadržan stariji oblik toga pridjeva anđelske, bio bi jedan problem manje. Nakon pokrate pridjeva anđeòskē u anđòskē iz sljedeće riječi cesàricē prvi slog se primiče uz prethodnu riječ i ostvaruje se u pjevanju stanka iza sloga ce-, dakle anđòskēce: sàricē. U 11. stihu A kršćane: oslobodi nakon stanke iza 4. sloga u strukturi stiha je uporabljen oblik ȍslobodī (3. l. jd. aorista), koji također ima 4. sloga pa u tom obliku dolazi do otpadanja (elizije) prvoga vokala i izgovora kratkouzlaznoga naglaska kao u prezentskoga oblika za 3. l. jd., dakle ȍslobodī > slòbodī.

Osim viška slogova i promjene ritma u navedenim četirima stihovima (1., 2., 7. i 11. stih), postoji i jedan leksičko-semantički problem, i to u prvom stihu pjesme U se vrijeme godišta. Značenje prvih dvaju stihova je 'u ovo doba (vrijeme) godine mir se svijetu naviješta'. To je doba došašća (adventa). Zbog dužine stiha pokazna zamjenica ovo (akuzativ jednine srednjega roda) u prvom stihu pjesme ne može se uporabiti nego se umjesto nje rabi pokazna zamjenica se (ak. jd. s. r.) Ta se pokazna zamjenica pojavljuje samo u tom stihu i zbog neznanja njezina značenja mnogi ju zamjenjuju pokaznim zamjeničkim pridjevom sve (ak. jd. s. r.) ili pokaznom zamjenicom to (ak. jd. s. r.). Ove dvije riječi (sve i to) ne mogu stajati u stihu U se vrijeme godišta umjesto riječi se jer tomu stihu mijenjaju značenje. Stihovi U sve vrijeme godišta/ mir se svijetu naviješta znače da se 'cijele godine mir svijetu naviješta' što je netočno. Stihovi U to vrijeme godišta/ mir se svijetu naviješta znače neko drugo vrijeme tijekom godine u kojem se rođenjem Isusa 'naviješta mir svijetu' što je također netočno. Zamjena zamjenice se pokaznim zamjeničkim pridjevom sve uobičajena je na hrvatskom štokavskom području, a zamjena te zamjenice pokaznom zamjenicom to uobičajena je na kajkavskom području.

Pokazna zamjenica se (ak. jd. s. r.) pojavljuje se dakle samo u stihu U se vrijeme godišta. Ta zamjenica nije više u uporabi u hrvatskom jeziku pa u tom stihu ima status zastarjelice. Zanimljivo je napomenuti da o toj zamjenici ništa ne piše ni u jednoj gramatici hrvatskoga jezika iako je navedeni stih potvrđen kao izričaj suvremenoga standardnoga hrvatskoga jezika. Pokazna zamjenica , sja, se u značenju 'ovaj, ova, ovo' postojala je u staroslavenskom jeziku, također i u starohrvatskom. Zamjenica se (ak. jd. s. r.) potvrđena je u brojnim glagoljičkim i ćiriličkim tekstovima na hrvatskom području sve do konca 16. stoljeća, ponegdje i kasnije, nakon toga ju je iz uporabe potpuno istisnula pokazna zamjenica ovo za srednji rod.

  Slijedi pet inačica podnaslovne pjesme U se vrijeme godišta:

Va sẽy vrÿme godÿstja/ Švÿtu mîr se navÿstja,/ Varoÿtba ditÿća/ Ud Štedÿve Marÿe/  Štadÿva šîna roÿla/ Hudòbi môc zlomìla,/ Karstjâneh ošlobodìla/ Unâ Štadÿva Marÿa,/ Va jarâh ga spravjàla/ Mânda mu seklanjàla,/ Tàr ga šlatkò jubìla/ Unâ Štadÿva Marÿa,/ Angeli semù sluzÿli/ Nuôve pîsni sopìli,/ Va segà milòšt iskàli/ Zî Štondÿvon Marÿon,/ Angel prîšal nebêšni/ Tàr kerôlin navÿštil,/ Va polnôc Buõg seroÿl/ Nebò žemjù zišvitlîl,/ Kâ'va poldân švitlàva bi/ O' Štadÿva Marÿa,/ Tarÿ kerôle'su prišlì/ Šÿna Buôga esu našlì,/ Tar câst semù davàli/ Zî Štondÿvon Marÿon,/ Slavà Buôgu Vÿšnemu/ Gošpodìnu nàšemu,/ Sionšvÿta zÿtije/ Câst nebêšnu zvêdele,/ Išukârsta roÿtvu/ Ud Štedÿve Marÿe,/ Buôgu se poklonìmo/ Zî Štondÿvon Marÿon,/ Išukârsta hvalìmo/ Tar Štetrõydi castìmo,/ Seÿh milòšt prosìmo/ Zî Štondÿvon Marÿon. (Kvarner, 11. st.)

Vu to vreme godiʃcha,/ mir ʃze ʃzvetu nazveʃcha:/ porogyenye Kriʃtuʃʃa,/ po Devicze Marie./ Od Mayke Divoychicze,/ te nebezke Kralicze:/ zide dete z vutrobe/ blagoʃzlovne Marie./ Opol nochi porodi, nebo,/ zemlyu preʃzveti:/ kak opoldan ʃzveto be,/ po porodu Marie./ Gda Bog v jaʃzle leʃaʃʃe,/ Mati mu ʃze klanyaʃʃe:/ miloga obimaʃʃe,/ à Devamu Mat' beʃʃe./ Angeli mu ʃzlusahu,/ nove peʃzmi zpevahu:/ milozt nyegvu proʃzahu/ da bu chlovek vu raju./ Hvala Bogu viʃʃayemu,/ y Gozponu naʃʃemu:/ Gozponu mirovnomu,/ Szinu Deve dragomu./ Vʃze na ʃszvetu ztvorenye,/ vezda ima veʃzelye:/ za Jeʃuʃʃa rogyenye,/ od prechizte Marie./ Arʃze na ʃzvet narodi,/ ki moch vrasju pogubi:/ greʃʃnike oʃzlobodi,/ Jeʃus Kriʃtus Szin Boʃy./ Komu hvala, y dika,/ po vʃzem ʃzvetu velika:/ nayʃze hvali y nyegva/ Mayka Deva Maria, Amen. (Pavlinska pesmarica, 1644., Cithara octochorda, 1701.)

U se vrime godišta/ Mir se svitu navišta/ Porodjenjem Ditića/ Od Divice Marije/ Od prečiste Divice/ I nebeske Kraljice/ Andjeoske cesarice/ Svete Dive Marije/ Diva Sina porodi,/ Djavlu silu svu slomi/ A kršćane oslobodi/ Sveta Diva Marija/ U jasle ga stavljaše,/ Majka mu se klanjaše,/ I slatko ga ljubljaše,/ Sveta Diva Marija./ Andjeli mu služahu,/ Novu pismu pivahu,/ Od njeg milost prošahu,/ Svetom Divom Marijom./ U ponoć se Bog rodi,/ Nebo zemlju prosvitli/ Ko u podne svitlost bi,/ Svetom Divom Marijom./ Zrak izadje zornice/ Od pričiste Divice,/ Andjeoske cesarice,/ Svete Dive Marije./ Svako svita stvorenje/ Sada ima veselje,/ Božje štujuć rodjenje,/ Od Divice Marije./ Slava Bogu Višnjemu/ Gospodinu našemu/ I čoviku smirnomu,/ Svetom Divom Marijom./ Koj' u tmini stajahu/ I bez svitla bijahu,/ Sina Božjeg čekahu/ Od Divice Marije./ Kog obeća Bog dati/ I na svit im poslati/ Ter iz tmina pustiti/ Svetom Divom Marijom./ To željahu vidjeti/ I s veseljem primiti/ Pa s njim navik živiti/ Svetom Divom Marijom./ Andjel pridje nebeski/ Ter pastirom navisti/ Prevelike radosti/ Od Divice Marije./ O, pastiri, tecite,/ Stada vaša pustite,/ Sina Božjeg vidite/ Svetom Divom Marijom./ Tad pastiri podjoše,/ Sina Božjeg nadjoše,/ Ter mu hvale dadoše/ Svetom Divom Marijom./ Slavu vičnu vidiše,/ Ter se vele čudiše,/ Bogu poklon činiše/ Svetom Divom Marijom./ I to čudo procvita/ Nad tim kralje od svita/ Kog uboga čestita/ Povi Majka Marija./ Kralj u jaslam ležaše,/ A odiće nimaše,/ Jer uboštvo ljubljaše/ Svetom Divom Marijom./ Teb' Isuse hvalimo,/ Sveto Trojstvo slavimo,/ Majku Tvoju častimo,/ Svetu Divu Mariju. (Dalmacija, Hercegovina, Bosna)

Va sve vrime godišća/ Mir se svitu navišća/ Kroz rojenje Ditića/ Od svete Divice Marije./ Od pričiste Divice/ Ter nebeske Kraljice/ Izide svitla Danice/ Od svete Dive Marije./ Diva Sina porodi,/ Djavlju silu polomi,/ A krstjane oslobodi/ Sveta Diva Marija./ O pol noći se rodi,/ Nebo i zemlju prosvitli,/ Kako o poldne svitlo bi/ Od svete Dive Marije./ U jasli ga staviše,/ Mati mu se klanjaše,/ Ter ga slatko ljubljaše,/ Sveta Diva Marija./ Anjeli mu služahu,/ Novu pisan pojahu,/ Milost njega slavljahu/ Svetom Divom Marijom./ Slava Bogu višnjemu,/ Gospodinu našemu,/ I človiku smirnjemu/ Svetom Divom Marijom./ Vsako na svit stvorenje/ Sada ima veselje,/ Cića Boga rojenje/ Od svete Dive Marije./ Jer se na svit porodi,/ Moć djavlju pogubi,/ A krstjane oslobodi/ Svetom Divom Marijom./ Hvala tebi Višnjemu,/ Gospodinu našemu,/ Stvoritelju slavnomu/ Svetom Divom Marijom/ I Mariju Divicu,/ Svitlu zvezdu Danicu,/ Ter nebesku kraljicu/ Svetoj Divi Mariji./ O blažena ti ženo,/ Tvoje črivo preslavno/ Ko je na svit nosilo/ Sveta Diva Marija./ Ti si Boga rodila,/ Ti si djavlje zgubila,/ Ti si krstjane ljubila,/ Sveta Diva Marija./ O anjeli tecite,/ Božja Sina slavite/ Ter pastirom recite/ Od svete Dive Marije./ Anjel pojde nebeski/ Ter pastirom navisti/ Prevelike radosti/ Od svete Dive Marije./ O, pastiri, tecite,/ Stada vaša pustite,/ Božja Sina poj vite/ Svetom Divom Marijom./ Tad pastiri idoše,/ Sina Božja vidiše,/ Ter mu slavu uzdaše/ Svetom Divom Marijom./ Ka njemu kad pridoše,/ Tad se vele čudiše,/ Ter ovo rekoše/ Od svete Dive Marije./ Čudo veliko človika,/ Ovo kralja velika/ Grubom pezom povita/ Od svete Dive Marije./ Jer u jasli ležaše,/ Svite na se ne imiše,/ Uboštvo ljubljaše/ Svetom Divom Marijom./ Oci z limba zvapiše/ Kada glasa slišaše,/ Da Sin Božji rodi se/ Od svete Dive Marije./ Jer im reče Bog dati,/ Sina svoga poslati,/ Iz tamnosti speljati/ Svetom Divom Marijom./ Tebe, Bože, hvalimo,/ Sveto Trojstvo slavimo,/ Mater Divu čtujemo,/ Slavnu Divu Mariju. (Kvarnersko otočje)

U to vrijeme godišta/ Mir se svijetu naviješta/ Porođenjem Djetešca/ Kom' je majka djevica./ Anđeli se javili/ Rajsku pjesmu slagali/ Slava Bogu pjevali/ A mir ljud'ma prosili./ Djeva Sina rodila/ Đavlu silu slomila/ Svijetu Spasa podala/ Nama majka postala./ A mi Kristu hvalimo/ S anđelima pjevamo/ Radi žrtve njegove/ Što je za nas započe. (Hrvatski crkveni kantual, 1934.)

prof. dr. sc. Milan Nosić

Uto, 11-08-2020, 00:14:08

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.