Podsjetnik na hrvatstvo Splita između dva svjetska rata (25)

Proteklih se dana raspredalo: pjevati ili ne pjevati "Lijepu našu" po školama. Od kolikog je značenja bilo njezino pjevanje u vremenima Karađorđevićeve Jugoslavije (kada nije bila u cjelini poželjna!) svjedoče i ova dva priloga iz splitskih dnevnih novina otprije osamdesetak godina. Prenosim ih kao podsjetnik / opomenu onima, koji danas drže da državni simboli, zastava, grb, himna i nisu toliko važni...

 

JADRANSKI DNEVNIK subota 14 prosinca 1935.

"Sa zavjetom narodne vjere u budućnost proslavit će sutra Split, proslavit će čitava hrvatska Dalmacija prvu 100-god. svoje narodne himne; sutra će u Splitu, Zvonimirovom gradu, dalmatinska Hrvatska dokazati, da nije samo u doba slavnog i dobrog kralja Zvonimira bila kolijevka hrvatskog kraljevstva, nego da je bila i ostala sastavni dio živog hrvatskog naroda. Himna1Ponovit će se sutra u Splitu zavjet narodne vjere dalmatinskih Hrvata, da nisu uzalud stali vjekovima na braniku svoje hrvatske domovine, svog hrvatskog imena i svojih narodnih ideala, iz hiljade grla odjekivat će veličanstveni stihovi hrvatske narodne himne, kojom je ovjekovječena neutaživa ljubav hrvatskog naroda prema domovini. Naći će se sutra na okupu svijesni hrvatski građani Splita, hrvatski težaci i radnici iz grada, sa otoka i iz naših primorskih i zagorskih sela, naći će se oduševljeni, svijesni i odlučni hrvatski narod, da na svečan način javno manifestira svoju narodnu vjeru, jasno dokaže, da nije zaboravio svoju narodnu prošlost, da misli na svoju bolju budućnost. Sutrašnja proslava bit će još jedan dokaz, da su bili uzaludni napori naših narodnih neprijatelja da slomi hrvatski narod u Dalmaciji, da ga umjetnim načinom i prisilnim mjerama odcijepe od njegove majke Hrvatske i iz njega stvori oruđe koje će u službi tuđina strani zavojevač upotrebljavati protiv hrvatskog naroda. Netragom je nestalo Mlečana, Turaka, Anžuvinaca, Arpadovića, Habzburgovaca, sva njihova nastojanja nisu donijela željenog ploda, njima je moglo poći č a s o v i t o za rukom, da za neko vrijeme zaustave oslobodilački pokret Hrvata, da se u gradovima ponešto pritaji narodna duša, ali je ona ostala živa na selu i hrvatsko selo dizalo je uvijek iznova glas na obranu hrvatske narodne svijesti i hrvatske državnosti. Sutrašnja manifestacija hrvatske narodne misli bit će istodobno manifestacija velike pobjede hrvatskih seljaka, koji su u vjekovnim borbama spasili od prisilnog i dragovoljnog odnarođivanja hrvatsku narodnu svijest, održali živu vezu sa hrvatskom seljačkom braćom preko Velebita i Dinare, čuvali u svojim srcima vječno ideal slobode, za taj ideal polagali svoje glave i sve svoje, samo da u njihovom potomstvu plamsa junački i narodni duh mučenika i heroja Matije Gubca. Sutra će zaplivat Split u nepatvorenom sjaju ove velike narodne slave, obuzet će ga u zanosni drhtaj velike narodne duše, probudit će se u njem uspomene na sjajne dane hrvatske narodne borbe iz vremena preporoditelja, da stane u prve redove narodne vojske, da se bori rame uz rame sa hrvatskim seljacima i radnicima. Vjerom u naše ideale doći će sutra u Split Hrvati sa otoka, iz Primorja i Zagorja, složan i oduševljen hrvatski narod u Dalmaciji reći će svoju riječ, pokazat će pred predstavnicima našeg narodnog vođe svoju odlučnost, jedinstvenosti i požrtvovnosti, pa će posebni izaslanik vrhovog vodstva, hrvatski borac prof. Jakov Jelašić moći javiti vođi i učitelju: 'dalmatinska Hrvatska ostat će neustrašivo u prvim redovima'."

 
LIJEPA NAŠA DOMOVINA

"Da je i pusta prosjakinja, bila bi nam bogata, da je i ružna, bila bi lijepa srcu našemu, jer nam je majka!
A ovako lijepa, plemenita i milosna ljubljena je srcem ustalasanih grudiju miliona, koji vapiju nebu: Bože Hrvatsku živi!

A MIHANOVIC Danicza

Ta Hrvatska otsijeva čarima svojim na sniježnim timorima u oku pastirčeta, u zrcalu mora, po rosnim ravnim livadama i bogatim njivama, krasotama svojim ushićuje duše na istoku sunca i razblažuje ih na smiraju njegovu. I tako se je ovoj grudi svoje zemlje hrvatski narod priljubio, da je na braniku njezinu na istoj liniji stajao i padao zajedno seljak i građanin, pučanin i gospodin. Kad je Hrvatska zvala u pomoć, onda je orač ostavio ralo, pisac odložio pero, svećenik sišao s oltara, da, i djevojke su opasale sablju i prigrlile mjesto dragoga pušku, pa su svi skupa grcali u krvi, da Hrvatska živi. I je li se gdje gasilo hrvatsko ognjište potrnuo se oganj na njemu krvlju naših junaka. I ne uzmače rod naš ni pred dušmaninom, ogleda se na junačkom megdanu sa Francima, Mlečanima, Nijemcima i Madžarima.

Oj junačka zemljo mila! Neka nam niko ne kaže, da smo mekušci zato, što smo kroz cijelu svoju povijest samo se branili — a za tuđim nismo posizali. Ruke su naše čiste, i stoga nam je vedro čelo kao ljetno podne.

Mi smo tražili slavu samo na bojnom polju — stari spomenici o našim kraljevima zabilježiše viteška djela, kakova se ne čitaju ni u povijesti najslavnijih naroda.

Split je grad Zvonimirov, a za kralja Zvonimira »ne bojaše se ubogi da ga izji bogati, ni sluga da mu učini nepravo gospodin«, a tamo u Solinu podiže zadužbine kraljica Jelena »majka sirota i zaštitnica udovica«. Na nepravde odrođene gospode podiže se seljački kralj Matija Gubec »za staru pravicu«, ali i među velikašima imađaše Hrvatska i dobrih sinova, koji su je branili od sultana u Stambulu i od cara u Beču, pa nije narod zaboravio Zrinske i Frankopane, koji su i mačem i perom zasvjedočili svoju domovinsku ljubav.

Lijepa nasa1

I pero je naše zlatno svjedok uma bistrog i čestitog. Marulić, Zoranić i Baraković ne stidješe se ljubavi svoje prema »bašćini« domovini. Dubrovčani, Hvarani i Šibenčani, a onda ostali čakavci i kajkavci i štokavci, pisci iz svih krajeva hrvatske riječi, iskitiše nam knjigu, spomenik dičan naše tisućljetne kulture — i sve je to lijepa naša domovina."

Te nas uspomene griju u zanosu mladosti, a u zreloj muževnosti, kad i djeci kruha treba dati, onda tražimo, da svaki sin ove zemlje, svaka ševaruša, budu siti kruha svagdanjega. Za svakoga hoćemo tračak sreće, da svakome ova domovina bude lijepa i dobra majka. Zajednička je majka domovina seljaku i građaninu, radniku i činovniku i svi imaju iste dužnosti, ako žele ista prava. Rad za svakoga na svome polju djelovanja, pošten rad na opću korist i za žitak svojega doma.

I ko te ljubi, domovino, taj neće ostavljati svoju grudu pustu ko te ljubi, voljet će zaista tvoje gore i doline, rijeke i more, ali još više žive ljude, braću svoju po rodu, prošlosti, jeziku, kulturi, sudbini. Ko te ljubi, ljubit će te radi Tebe i djece Tvoje. Hrvatska domovino!

Tvoju ljepotu gledamo od mora do mora, tvoj glas čujemo na domaćem ognjištu i u Božjem hramu, osjećamo tvoju ljubav u svakome kucaju srca, svugdje nas prati Tvoja misao i Tvoja ljepota, ne od stotinu, već od hiljade godina, u bezbroj oblika krijepi nam dušu, diže srce, da vjerujemo, da ne klonemo. Zato daleko malodušni od nas!

I kad je Hrvatska bila nekoliko puta na umoru, ipak umrla nije. Našla je svoju novu snagu u poštenom srcu svojih sinova: na oštracu mača vojnika, u pobožnoj molitvi svećenika, u kabinetu učenjaka i u čvrstoj volji seljaka. Oni, koji joj kopahu grob, na oči svoje vidješe, kako im se carstvo raspada. Hrvatska domovino! Raskrili ruke na obalama Krešimirova mora, prigrli tisuće, koje te slave i reci:

Djeco, gore srca Bogu Višnjemu. Bogu pravde i ljubavi! Ljubite se, vjerujte LIJEPA NAŠA DOMOVINA!"

 

NAPOMENA:
Znakovito je kroz koje je sve nevjerojatne Scile i Haribde uporno plovila "Lijepa naša" tijekom 20. stoljeća. Primjerice, Jakov Gotovac je po "oslobođenju" Zagreba 1945. "proveo mjesec i pol dana u istražnom zatvoru pod optužbom da je skladao 'ustašku' himnu. Radilo se zapravo o redakciji i harmonizaciji Lijepe naše koja je prihvaćena kao službena varijanta, nakon internog natječaja. Kao takva tiskana je i objavljena, koristila se i nakon rata, te je i danas čujemo svake večeri pri svršetku TV programa", izjavio je (2003.) njegov sin Pero. O mukotrpnoj sudbini hrvatske himne iscrpno i dokumentirao svjedoči glazbeni pedagog Tomislav Kučinić u svom diplomskom radu "Himne na tlu Hrvatske u 20. stoljeću", odnedavno dostupnom i na internetu.

Frano Baras

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 23-10-2019, 18:54:07

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.