Kratki ogled o nasilju, homoseksualnosti i sociolingvističkom raslojavanju riječi peder

0. Spolno nasilje kao jedna od sastavnica "suživota" u jugoslavenskoj državi proteklih desetljeća zavrijedilo bi veliku etičku i kulturološku studiju. Ta je tema posebno zanimljiva kada je riječ o utamničenicima ili ratnim zarobljenicima, dakle osobama koje su se stjecajem okolnosti našle u prostoru i vremenu u Krležakojem ne vrijede zakoni, odnosno u kojima se oni potiru ili niječu, poput, primjerice, međunarodne Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949.

U glasovitoj Krležinoj knjizi eseja Deset krvavih godina čitamo:

„Kada se batinaju politički kažnjenici u masama, kad se siluju uapšene žene, a nepopustljive kad se proglašuju službeno ‘prostitutkama‘, kada se djeca zatvaraju s provalnicima, i kada se iskazi pišu krvavim zubalom, onda se to zove – Objavljenje naše rasne Svečovečanstvenosti: Gesta Dei per Jugoslavennos!

Pred našim očima ubijaju se politički uapšenici i nestaju netragom iz zatvora; tuberkulozni ljudi zatvaraju se u betonske samice pune vode, vlasti se groze Dunavom, ljudi se dave, biju batinama, vrećama punima pijeska, žilama, kundacima i bokserima, ljudi se vežu naglavce i zatvaraju u dimnjak, po četiri čovjeka žive na prostoru od jednog kvadratnog metra, i sve to traje već punih deset godina, a da se do današnjeg dana nije još našao nitko da napiše sistematski prikaz ovog našeg rasnog, vidovdanskog, clairvoyantskog paklenog misterija.“

(Miroslav Krleža, «Glavnjača kao sistem», predgovor brošuri Rajka Jovanovića. Deset krvavih godina i drugi politički Krleza deset krvavih godinaTerorTeror i nasilje kao oblik funkcioniranja jednoga nenaravnoga povijesnoga eksperimenta koji se zvao Jugoslavija, poprimio je tolike razmjere da je postao međunarodnim problemom. Naime, vrlo se brzo vidjelo da se taj eksperiment ne će održati, odnosno da se njegova agonija može samo produljivati golim nasiljem i da će međunarodna zajednica morati na popravni ispit. Krleža je to rano uočio i o tom progovorio.eseji. Sabrana djela Miroslava Krleža, sv. 14-15, Zora, Zagreb, 1957).

Teror i nasilje kao oblik funkcioniranja jednoga nenaravnoga povijesnoga eksperimenta koji se zvao Jugoslavija, poprimio je tolike razmjere da je postao međunarodnim problemom. Naime, vrlo se brzo vidjelo da se taj eksperiment ne će održati, odnosno da se njegova agonija može samo produljivati golim nasiljem i da će međunarodna zajednica morati na popravni ispit. Krleža je to rano uočio i o tom progovorio.

Nepomirljivi civilizacijski sukob

Desetljeća koja su uslijedila nisu sadržajno ništa promijenila, samo su metode postale drugačije. Prvotni koncepcijski sukob o državnom ustroju – sraz federalizma, koji je zastupala hrvatsko-slovenska strana, i monarhizma, za koji je zatvrdoglavila srbijanska, s vremenom je prerastao u nepomirljivi civilizacijski sukob. Prisiljavanje drugoga da ostane u vezi ili odnosu koji ne želi jer u njem ne nalazi smisla, može se s međuljudskih odnosa preslikati i na političke: kad podčinjavatelj shvati da se podčinjenik opire, ili da će mu izmaknuti, poseže za osvetom. Oblici osvetništva u izravnoj su vezi s kulturnim SpolnostIako bi se svaki javni govor o nečijoj spolnosti ili (ne)idealnom fizičkom izgledu trebao držati neprimjerenim u javnom diskursu, u nas samo javni govor o nečijoj homoseksualnosti ili pederastiji postaje predmetom pozornosti ili zaprječivanja kaznenim progonom, dok su istodobno slike ženskih "guza", ili raznospolnih ljubavnih klinčeva svakodnevica hrvatskih portala i tiskovina. To samo znači da "integracija" homoseksualaca u hrvatsko društvo još nije do kraja uspjela, iako se tako ne bi moglo suditi iz slikovitih i simpatičnih naziva za homoseksualca u Rječniku šatrovačkoga govora Tomislava Sabljaka (Zagreb, 1981), kojih je čak 117.nasljeđem koje je osoba baštinila. Izbor u nas i nije velik, pa batine i silovanje postaju stereotipi. Kad se rastaju narodi i države, onda stereotipi postaju masovni.

U tradicionalnim se sredinama spolno nasilje drži najvišim oblikom poniženja i onečovječenja, jednako nasilje nad ženskom kao i muškom osobom. U suvremenom se pak zapadnom društvu nasilje načelno relativizira (opasne razmjere poprima u dječjim video igricama), pa tako i spolno. Pedofilija, spolna zloraba djece, napose dječaka, sve LGTBviše biva izmicana iz građanskoga kaznenoga zakonika snižavanjem granice spolne zrelosti i naglašeno usmjeravana na prostor unutar kršćanskih zajednica, a istospolni odnosi odraslih osoba bivaju zakonski regulirani i u mnogim pravima izjednačeni s raznospolnim bračnim odnosima. Od kršćana se pak traži da prihvate istospolnost kao naravni oblik spolnosti, što je protivno kršćanskom nauku, pa se u Hrvatskoj nesmiljene bitke vode o sadržaju udžbenika i priručnika namijenjenih mladima, od vrtićke do srednjoškolske dobi. Integracije pojedinih društava u novi međunarodni poredak, provjeravaju se i ovjeravaju najprije odnosom prema "paradama ponosa" kao najvišem izrazu prihvaćanja drugih i drugačijih.

Iako bi se svaki javni govor o nečijoj spolnosti ili (ne)idealnom fizičkom izgledu trebao držati neprimjerenim u javnom diskursu, u nas samo javni govor o nečijoj homoseksualnosti ili pederastiji postaje predmetom pozornosti ili zaprječivanja kaznenim progonom, dok su istodobno slike ženskih "guza", ili raznospolnih ljubavnih klinčeva svakodnevica hrvatskih portala i tiskovina. To samo znači da "integracija" homoseksualaca u hrvatsko društvo još nije do kraja uspjela, iako se tako ne bi moglo suditi iz slikovitih i simpatičnih naziva za homoseksualca u Rječniku šatrovačkoga govora Tomislava Sabljaka (Zagreb, 1981), kojih je čak 117. Naprotiv, iz toga bi slijedilo da su parade ponosa glede društvene integracije drugačijih potpuni promašaj, dapače, da postižu posve suprotan učinak te da je društveno-pravna zaštita takvih osoba trebala biti provedena na jednak način kako se provodi i druga pravna problematika – u državnim institucijama, a ne na ulici.

Pupovčev govor u Saboru

1. U kontekstu rečenoga ono što se desilo u Hrvatskom saboru 14. veljače 2019. zrcali svu slojevitost predmetnih Pupovacodnosa u našoj sredini. Nakon neprimjerena istupa saborskoga zastupnika Zekanovića, sa saborske je govornice zastupnik SDS-a Milorad Pupovac izrekao sljedeće rečenice:

“A nastavljati priču oko referenduma kada je sasvim jasno da taj referendum ima za cilj samo jedno, a to je kako doći na vlast. Kako doći na vlast s pomoću tobožnje priče o suverenosti.

Zamislite koliko će se suverenosti osigurati time što će se dopustiti da u zemlji ima više nasilja nad ženama-Zamislite koliko će se suverenosti osigurati time što će se reći nekima: Nećete vi nama govoriti. Možemo li mi s ove govornice govoriti nekom gradonačelniku da je on homoseksualac, ili nekoj zastupnici da je ona lezbijka, kao što smo čuli danas ovdje. I prošlo je kao da nitko ništa nije rekao.

A sve veliki kršćani! Sve iznimni katolici i hrvatski suverenisti, koje ugrožavaju pederi, Srbi i ne znam tko drugi. A tko ih ugrožava? Oni sami! Neostvareni, neiživljeni pederi! U moralnom i svakom drugom smislu te riječi! Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe, problem, problem su oni sami. Jer ne znaju tko su, što su, kuda će i kako sa sobom. Pa tako kao što su jučer pljuvali po Beogradu, danas pljuju po Bruxellesu. A sebe nikako da pogledaju tamo gdje se čovjek treba pogledati – u očima drugih ili u ogledalu.

To su ti suverenisti koji navodno nude mogućnost, kao što to čini sad naš junak koji druge proglašava homoseksualcima i bježi van iz ovoga Sabora, takozvani Zekanović ... Sramota me dijeliti ovu dvoranu sa ljudima koji tako misle i tako govore o drugim ljudima.

I oni bi ovoj zemlji trebali donijeti prosperitet? I Oni bi ovoj zemlji trebali osigurati pravi identitet? Slobodarstvo? A Zapravo nas vraćaju u crni mrak.

Zato ovo doista nije pitanje jesu li ljudi koji su radili ovaj posao koji im je povjerila Vlada napravili taj posao kako valja. Ovo je priča o onima koji su skupljali potpise i koji su vodili kampanju. Koji su se služili najnedopuštenijim sredstvima da jedva skupe potpise, a onda se jedan profesor, kako reče, ustavnoga prava, poziva na volju naroda", poručio je.

Jeste. Svaka hulja se danas može pozivati na volju naroda. I zato nam jeste tako kako nam jeste i bit će nam tako sve dotle dok narod ne prozre te hulje."

Pupovčev saborski istup sablaznio je javnost. Razloga za to nije bilo. Mislim da je riječ o jednom od najboljih Pupovčevih saborskih govora te da zavrjeđjuje našu punu pozornost i raščlambu. Ovdje će se raščlaniti lingvostilistički i sociolingvistički aspekt govora, a sadržajno onoliko koliko je to u funkciji naslovljene teme.

Peder

Općeraširena riječ za homoseksualca u nas jest peder. Ona je u rječnicima općehrvatskoga jezika označena kao razgovorna ili žargonska:

pederast i peder (u dnevnom govoru) – homoseksualac, pigist, uranist, tubaš (B. Klaić, Rječnik stranih riječi, anic rjecniZagreb, 1978)

peder raz.1 pederast 2 pren mlakonja (Šonje, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 2000,)

peder, pederast 1. razg. homoseksualac 2. žarg. vulg. a) mlakonja b) osoba neprincipijelna ponašanja; beskičmenjak // v. pederast (V. Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 1998, treće, prošireno izdanje)

peder 1. razg. homoseksualac 2. žarg. vulg. a) nepoduzetna, troma osoba, mlakonja b) osoba neprincipijelna ponašanja; beskičmenjak // v. pederast (Anić—Goldstein, Rječnik stranih riječi, Zagreb, 2000, drugo izdanje)

peder 1. razg. homoseksualac 2. žarg. vulg. a) nepoduzetna, troma osoba, mlakonja b) osoba neprincipijelna ponašanja; beskičmenjak // v. pederast (Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb, 2002)

Time se implicira dvoje: 1. njezina ograničena poraba u javnom prostoru, 2. stigmatiziranje onoga tko je rabi u javnom diskursu definiranom standardnim hrvatskim jezikom. Oboje je nedvojbeno utjecalo i na sablažnjivanje nad Pupovčevim istupom i na Pupovčevu bravuru.

Pupovac je lingvist, dotično sociolingvist, i vrlo dobro znade sociolingvistički nijansirati, pa u službeni javni diskurs o pederastiji uvodi i moralnu sastavnicu, koju narod odavno vezuje uz riječ peder, pa su je takvom zabilježili i rječnici (beskičmenjaštvo). Tako on govori o saborskim zastupnicima s hrvatske desnice koji su poduprli referendum o promjeni izbornoga zakona u Republici Hrvatskoj kao o moralnim pederima, neiživljenim pederima jer da nemaju građanske hrabrosti za otvorenu političku likvidaciju hrvatskih manjina, poglavito srpske, pa to čine pod krinkom zahtjeva za promjenom izbornoga zakona, k tomu krivotvoreći referendumski rezultat neregularnim potpisima. Uzimajući pak zastupnika Zekanovića kao prototip moralnoga pedera i dodajući uz njegovo prezime pridjevak „takozvani“, istodobno je vrlo efektno smjestio moralne pedere u kontekst tzv. NDH, dotično, ustašije, pa mu i na toj stilskoj bravuri treba čestitati, čak ako uključuje i dvosmislenost poigravanjem zastupničkim prezimenom Zekan-ovića, koji da je kao zec kukavički napustio sabornicu nakon što je, po Pupovčevoj ocjeni, i ne samo njegovoj, neprimjereno progovorio o homoseksualcima i lezbijkama.

Šupkoljublje

Javni govor o pederima i pederastiji u visokoj južnoslavenskoj politici nije otpočeo Pupovcem. On je u njoj javno „dobro“ još od pohoda Miloševićevih jogurtnih kohorti po Jugoslaviji i pivske boce u anusu nekoga srpskoga seljaka, Martinovića, na Kosovu. Ni do danas nije razjašnjeno jesu li bocu nagurali Martinoviću u šupak Albanci, Slobokako su tvrdili lokalni Srbi, ili se je on sam na nju nasadio. Svakako šupkoljublje je postalo motivom visoke politike i posrednim razlogom, točnije jednim od razloga, ukidanja pokrajinske autonomije i promjene ustava u Srbiji.

2. Posebno je pitanje koliko oni koji posežu za sastavnicom moralne KonstruktPupovac nije izborni predstavnik autohtone srpske manjine u Hrvatskoj. On je politički konstrukt američke politike još iz Sanaderovih vremena s točno određenim zadatcima koje dobiva iz buzinskoga veleposlanstva, kojemu redovito polaže godišnji račun u obliku cinkaroške knjige s popisom tobožnjih fašističkih grijeha onih hrvatskih građana koje danas naziva neiživljenim pederima. Podatke iz njegovih knjiga Amerikanci prikazuju kao mjerodavno izvješće State Departmenta o stanju u Hrvatskoj. Tako on godinama živi životom pederčića, moralnoga ljigavca koji je gori od onih koje prokazuje.homoseksualnosti u drugih kao diskvalifikacijskim sredstvom u političkom obračunu, imaju pravo na to iz vlastite (ne)moralnosti.

Iza Pupovčeva garda moralnoga sudca, koji je zauzeo u saborskom govoru, očekivala bi se besprijekorna biografija, politička i profesionalna. Na žalost, ona je puna ljudskih padova, slabosti i neistina, koji ga potpunoma diskvalificiraju za takav govor. Ovdje će se izdvojiti samo jedna, koja je u podlozi svima ostalima, pa i neistinitim navodima o tobožnjoj zakulisnosti postupanja organizatora referenduma o promjeni izbornoga zakona i neregularnosti više desetaka tisuća potpisa, kad javnost i mjerodavni stručnjaci znadu da je nevladina inicijativa otvoreno iznijela sve razloge za promjenu izbornoga zakona, a Vlada, na kraju, bestidno ukrala građanima i taj referendum.

Politički konstrukt

Pupovac nije izborni predstavnik autohtone srpske manjine u Hrvatskoj. On je politički konstrukt američke politike još iz Sanaderovih vremena s točno određenim zadatcima koje dobiva iz buzinskoga veleposlanstva, kojemu redovito polaže godišnji račun u obliku cinkaroške knjige s popisom tobožnjih fašističkih grijeha onih hrvatskih građana koje danas naziva neiživljenim pederima. Podatke iz njegovih knjiga Amerikanci prikazuju kao mjerodavno izvješće State Departmenta o stanju u Hrvatskoj. Tako on godinama živi životom pederčića, moralnoga ljigavca koji je gori od onih koje prokazuje.

Stojeći na ramenima moćnoga strateškoga partnera, koji Hrvatima nerijetko radi i o glavi (veleposlaničke Galbraithove prijetnje autonomašem Polonijem i obnovom Dubrovačke Republike usred Domovinskoga rata, plan Z 4, zahtjev za ukidanjem Herceg-Bosne, zaustavljanje hrvatskih postrojba pred Banjom Lukom), a danas ih drži na lancu uz pomoć takvih -čića i Čiča, kojima američki Kongres uručuje posmrtne nagrade, Pupovac pokazuje istodobno tri bijede: vlastitu, svoga nalogodavca i predstavnika hrvatskih vlasti, koji su ovom zgodom u liku dvaju hadezeovaca, ministra i potpredsjednika Sabora, šutke odslušali i promašenoga Zekanovića i građanina Pupovca, čovjeka vrsnoga govorničkoga umijeća i stilista, ali bez sadržajnoga i moralnoga pokrića. Ako bi smo ostali u okvirima Pupovčeva diskursa, onda se, osim o pederčićima, u hrvatskoj politici može govoriti i o šutljivim pederčinama, guzonjama koji za vlastitu kantu dopuštaju pretvaranje Sabora u provincijsko sajmište.

Zastrašujuća svjedočenja

3. Iz ove se saborske priče ne može isključiti još jedan, mučan sloj, koji će se uskoro naći na saborskom dnevnom redu: obeštećivanje žrtava i kažnjavanje zločinaca zbog nečovječnoga postupanja prema hrvatskim braniteljima u srbijanskim logorima. Ondje je nabijanje predmeta u muški anus kao sredstvo mučenja i ponižavanja utamničenika bilo svakodnevica. Ono je inače konstanta na balkanskom prostoru, naslijeđena vjerojatno od Osmanovaca i njihova javnoga nabijanja živih ljudi na kolac, antologijski opisanoga u Andrićevu romanu na Drini ćuprija ("Oči su bile široko otvorene i nemirne, ali očni kapci nepomični, usta rasklopljena i obje usne ukočene u grču; iz njih su ratbjelasali stisnuti zubi. Pojedinim od ličnih mišića čovjek nije mogao da vlada; stoga je lice izgledalo kao maska. A srce je bȉlo muklo i pluća radila kratkim i ubrzanim dahom.").

S vremenom je ono u naših istočnjačkih susjeda dobilo i drugu odrednicu: bilo je znakom moralnoga poniženja, razmuževljenja žrtve, pa se uporaba homoseksualaca kao mučitelja redovito javlja kao sastavnica torture. O masovnom silovanju hrvatskih branitelja tijekom oslobodilačkoga rata 1991.-95. u zarobljeničkim logorima pod nadzorom JNA, dotično KOS-a u Srbiji, BiH i Crnoj Gori godinama se šutjelo, a u posljednje vrijeme u javnost izlaze zastrašujuća svjedočenja.

Tako N. N., jedan od svjedoka optužbe protiv oficira KOS-a Dane Lukajića, negdašnjega zapovjednika logora Manjače kraj Banje Luke, a danas profesionalnoga antifašista, za nečovječno postupanje prema zarobljenicima, iskazuje: „Postavili bi kamionske akumulatore i klemama spojili za dvije uspravne šipke, za koje bi onda vezali naše ruke. Pustili bi struju, a čovjek bi u takvom stanju doživio nekontrolirane radnje, ispraznili biste sve iz sebe, grčili se, tresli. Onda bi vas skinuli sa struje, a kako ste bili potpuno oduzeti, mučitelji su zaključili da im je lakše silovati vas dok ste u takvom stanju. U noći kad su nas prvi put silovali ostali smo bez vode. Onako pretučeni, krvavi, pomokrili smo se u kanistere i onda taj urin popili.“ (Braniteljski portal, 30. srpnja 2018.)

Silovanje muškaraca kao poseban oblik poniženja govori na svoj način i kako se na pederastiju gleda u našoj sredini. Tu bi psiholozi i sociolozi imali puno reći. Svakako, analno općenje kao moralno pitanje tema je koja traži ozbiljnu raščlambu i valja je prepustiti stručnjacima.

Doda li se tomu i silovanje žena u nedavnom ratu, zločin zajednički svim ratovima, na svim kontinentima i u svim kulturama, onda se slika novije hrvatske povijesti u južnoslavenskim državama može svesti na povijest silovanja, od Glavnjače do Manjače. Žrtve su višestruko kažnjavane: tvarno – samim činom, pravno – nekažnjavanjem počinitelja, i verbalno – političkim omalovažavanjem (Vesna Pusić).

Kad je pak riječ o srpskim logorima i zbivanjima u njima, priča se opet vraća na Pupovca. On je hrvatskoj javnosti ostao dužan odgovoriti što se dogodilo s dr. Ivanom Šreterom u logoru Bučje, kad već nije ispunio zadanu riječ da će ga živa vratiti hrvatskoj strani. Koji će gard zauzeti, bit će zanimljivo vidjeti. Nadamo se da ne će, zajedno s deplasiranim Amerikancima, i tada braniti četničku kokardu.

dr. sc. Nataša Bašić

Ned, 26-05-2019, 10:17:33

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Donacije

Svaka donacija je naravno dobrodošla, a može se uplatiti na naš račun kod Hrvatske poštanske banke.

IBAN računa: HR8023900011100330929.

Za devizne uplate swift kod Hrvatske poštanske banke je: HPBZHR2X.

Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.