Političke taštine

13 godina od Oluje, usljed prividnih smjena vlasti, od udbaške do komunističke ruke i vice versa, uz obvezna međusobna jamstva kako nema čistki (uistinu, niti lustracije) i kako nitko nikomu ne će polagati račun za političke skandale, nastao je kontinuitet jedne politike koja ide dalje, i sve dalje – od Sinjske Alke, a moguće i Knina. Kao svaki iskusni boljševičko-komunistički birokrat, Sanader, Mesić i Bebić, imaju protokol za opravdanje njihovih središnjih ličnosti protokola – među koje je, kao u svakoj zapetljanoj birokraciji u komunizmu upao Mesićev izaslanik Mladen Krunjac – što se ove godine ne na Sinjskoj Alki a možda niti u Kninu. Na 3. kolovoza, pred Oluju, naše se dakle važne ličnosti ne mogu dogovoriti koja je središnjija:

« SINJ - Predsjednik Sabora Luka Bebić i premijer Ivo Sanader bojkotirali su danas dolazak na 293. Sinjsku alku. Kako doznajemo, odluka o tome donesena je u posljednji trenutak i to u znak protesta i nezadovoljstva odlukom državnog protokola koji je, iako je predsjednik Mesić bio spriječen doći u Sinj zbog službenog putovanja u Mongoliju, inzistirao da njegov izaslanik, general Mladen Kruljac, bude središnja ličnost protokola. Kada je Bebić to doznao, dolazak na Alku odlučio je bojkotirati zbog nepoštovanja protokola, a potom se s njim solidarizirao i premijer Sanader. Protokol, naime, predviđa da predsjednik RH ima prednost pred predsjednikom Sabora i premijerom, ali samo kada ga predvodi sam predsjednik republike. Stoga Bebić smatra kako je neprihvatljivo da Mesićev izaslanik bude ispred predsjednika Sabora i Vlade. Uz to, nezadovoljan je Viteškim alkarskim zborom koji, unatoč saznanju o tome da Mesić neće doći na Alku, nije intervenirao.

(…) Ista će se situacija, navodno, ponoviti i u utorak na proslavi u Kninu gdje Bebić i Sanader, ako se protokol ne promijeni, također neće doći. » (Izvor: Bebić i Sanader bojkotirali Alku, Jutarnji list, 3. kolovoza 2008.). Upravo ovim važnim ličnostima nije niti mjesto, niti u Sinju, niti u Kninu, dok je Mesić, u Mongoliji, još manje im je mjesto ikad bilo u hrvatskim državnim uredima, kako na početku tako i danas, nakon svih izdaja hrvatskog naroda i njegovih državnih blagdana, čije su istinski časne, središnje osobe u zatvoru od Hrvatske do Haaga. Ali red je danas upitati ih, kakve bi hrvatski političari bili ličnosti, da su hrvatski branitelji odbili braniti Sinj, pa Knin i Hrvatsku, dok ne postanu – generali (ili „središnje ličnosti“)

Pozdrav Domovini, za Dan Oluje.

Ivana Arapović
http://voiceofcroatia.net