Pravni aspekt Zakona o suzbijanju diskriminacije

Pravni aspekt Zakona o suzbijanju diskriminacije

Pitate li pravnike kako će se ponašati sudovi kada je riječ o određenim nejasnim i široko postavljenim definicijama (čak ih ni predlagatelj ne zove definicijama!), oni odgovaraju da će ih tumačiti u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima, ali i teleološki. Kako to može izgledati u Hrvatskoj kada se predlagatelj u Zakonu o suzbijanju diskriminacije neispravno pozvao na Ustav, a međunarodne standarde smo nadišli čak i u onome što smo od međunarodnih ugovora potpisali!? Teleološko tumačenje je pak ono kada Zakon gledamo prema njegovu duhu i cilju (koji je upravo problematičan jer je širi od Ustava!) te svakako prema “trenutačnom shvaćanju” i “duhu vremena”. I baš prema ovom posljednjem, “trenutačnom shvaćanju” i “duhu vremena”, danas je zaista moguće svašta. U skladu su s “duhom vremena” danas i neki apsurdni pokušaji da se iz školske prakse isključe pojmovi “mama” i “tata”, jer oni navodno diskriminiraju djecu iz istospolnih zajednica, kako to (prema pisanju medija) vidi filmski poznati kalifornijski guverner!

Živimo u svijetu u kojem se i pred najrazvikanijim međunarodnim sudovima može zbog desetak granata nekoga optuživati za prekomjerno bombardiranje, a desetke i stotine tisuća ispaljenih granata na drugom mjestu ignorirati kao da je cijelo čovječanstvo i slijepo i ludo! I javnost se nad time neko vrijeme “kao” zgraža, a sud “vozi dalje” po optužnici osobe koja je o “sukobljenim stranama” izgradila razlikovanje tek na temelju toga tko je “kurvin sin” (napadač), a tko “podmukli kurvin sin” (napadnuti). I nemojte reći da je to samo optužba tužitelja koju tek treba dokazati, jer je taj isti sud pristao na to da tužitelj radi “ravnoteže” krivnje neke optužnice podigne, a od nekih mnogo težih s druge strane jednostavno odustane! Sud koji dopušta da mu “rulja” diktira podizanje i nepodizanje optužnica, a onda se pravi “strašno ozbiljan” i “pošteno” koncentriran samo na dovedenog mu optuženika, nije se maknuo dalje od Pilata!

S druge strane stiže nam vijest da si suvremeno pravosuđe “mrtvo ozbiljno” dopušta rješavati i najapsurdnije zahtjeve: “Europski sud za ljudska prava odlučuje hoće li čimpanzi dati pravni status 'osobe' da bi joj se mogla zaštititi 'ljudska prava'. Zahtjev je podnijela britanska aktivistica za zaštitu životinja Paula Stibbe s austrijskim kolegama. Dotičnu čimpanzu nazvali su Matthew Hiasl Pan da bi zvučalo 'ljudskije', a Paula želi da on pravno postane osoba kako bi mu mogla postati zakonska skrbnica” (Jutarnji list, 23. 5. 2008.). I nismo dugo čekali da se u to uključi i jedan parlament! Naime, španjolski parlamentarni Odbor za zaštitu okoliša usvojio je rezoluciju kojom se majmunima daju neka ljudska prava. Budući da ta rezolucija ima potporu parlamentarne većine, uskoro bi se to u Španjolskoj moglo i ozakoniti. Jedan ih ljevičar čak naziva “našim evolucijskim drugovima” (Večernji list, 26. 6. 2008.).

Dakle, nije “1. travnja”, jer na takav “štos” nitko ne bi “pao”. Svi bi to odmah “skužili”. Zato to i nije šala. Šala je kad bismo mi sada tražili da se djetetu u majčinoj utrobi prizna pravni status 'osobe' i da se kao prva osnova ugradi u hrvatski Zakon o suzbijanju diskriminacije. Vladin bi se Ured za ljudska prava smijao. Jer da diskriminaciju nisu baš tako široko zamislili. U tom se pitanju nisu potrudili nadići “međunarodne standarde”. To je sasvim neprimjerena i drska provokacija koja bi suce zbunila u shvaćanju duha vremena.

Hrvatsko odgovorno društvo
Ivica Relković, predsjednik