Novim stereotipima na “rodne stereotipe”

Novim stereotipima na “rodne stereotipe”

Iako je srž Zakona o ravnopravnosti spolova ravnopravnost žena i muškaraca, ipak se i u njemu pojavljuju pojmovi “spolna orijentacija” i “rodni identiteti”. Taj se Zakon, međutim, uopće ne bavi spolnim ponašanjem, ni heteroseksualnim (bračnim ili izvanbračnim) ni homoseksualnim, ni bilo kojim drugim, jer mu je svrha, kako mu i samo ime kaže, “ravnopravnost spolova”. Budući da se u navedenom Zakonu traži uklanjanje “rodnih stereotipa u obrazovanju na svim razinama” (sukladno Nacionalnoj strategiji za ravnopravnost spolova), postavlja se pitanje kako će se pojam “rodnih stereotipa” tumačiti. Ako u Zakonu ostaju navedeni pojmovi “spolne orijentacije” i “rodnih identiteta”, tada se unosi nejasnoća u pojam “rodnih stereotipa”. Jer poučavanje o neodrživosti svima jasnih obrazaca ponašanja kao “rodnih stereotipa” (prema kojima je žena isključivo vezana uz “štednjak” i “glačalo”, a muškarac uz “zamjenu gume na automobilu” i “čitanje novina”), pretvara se i u izobrazbu o “stereotipima” za koje nismo sigurni da se smiju nametnuti cjelokupnom društvu u ime jedne nove znanstveno neprovjerene teorije (zapravo “gender” ideologije), koja se temelji na “osjećajima”.

Želi se, naime, da takvo poučavanje uđe u odgojno-obrazovni sustav, gotovo od jaslica pa nadalje. A evo kako se ti “rodni stereotipi” vide, tumače i “dekonstruiraju” prema novim rodnim pogledima. Već smo citirali priručnik koji je u okviru programa Zdravstvenog odgoja i obrazovanja Foruma za slobodu odgoja ušao u školski sustav, a u kojem se traži ta “dekonstrukcija” “rodnim stereotipa”: “Neki ljudi razlikuju spol i rod govoreći stvari poput: “moj spol je ženski, ali moj rod je muški”. Zašto ne reći: 'Ja sam muškarac s vaginom'? Zašto ne bi dekonstruirali i taj biološki imperativ koji označava genitalije kao muške ili ženske? Zašto prihvaćati mišljenje naučnika/ica koji bi željeli sve stvari lijepo i uredno posložiti u predvidljive dvojnosti? (Hodžić-Bijelić-Cesar, Spol i rod pod povećalom, CESI, Zagreb, 2003., str. 81). Vidimo da se tu, namjesto znanstvenih metoda, promiču argumenti tipa “neki ljudi”, a zatim se izričito potiče na protivljenje “mišljenju naučnika/ica”!

Pogledamo li i na drugim sličnim mjestima kako bismo se trebali osloboditi takvih “rodnih stereotipa”, dolazimo do niza novih pojmova o kojima ne postoji ni najmanje slaganje, a kamoli opći znanstveni konsenzus. Pa ipak, takvi bi pojmovi, zakonski ovjerovljeni, trebali biti polazištem za neku novu obveznu i sustavnu društvenu izobrazbu i uklanjanje “rodnih stereotipa”. Na internetskoj stranici www.obitelj-bez-predrasuda.info (lezbijska udruga LORI) također se mogu naći, bez ikakvih stručnih referenca, tumačenja različitih “rodnih/spolnih identiteta i izražavanja”. Iako će se optuživati svakoga tko ne prihvaća tako definirane “rodne” kategorizacije za diskriminaciju, upravo se iz tih krugova agresivno nameću vlastite “predodžbe” svima. Tako o “tradicionalnoj” podjeli na muški i ženski rod stoji: “Jasna podjela ovih modela je zapravo oruđe patrijarhata i heteronormativnosti kako bi se osigurala reprodukcija tradicionalnih podjela uloga i muške dominacije.” Takvom se tvrdnjom bez ikakvih argumenata stigmatizira muškarce da binarnu podjelu na muški i ženski rod (koja, prema tim autorima, u svojoj biti ne postoji nego je tek plod običaja) zapravo nameću radi vlastite dominacije! Takve “teorije” zlorabe i većinu žena koje to ne prihvaćaju i za koje biti žena ne znači biti diskriminirana kao takva.

Namjesto “tradicionalne” biološke binarne podjele, tu se nudi postojanje niza “rodnih identiteta i izražavanja”, pa se bez ikakvih stručnih obrazloženja kao neupitno postavlja sljedeće: “Rodni identitet je naš osjećaj kako se osjećamo i gdje nalazimo sebe u širokom spektru osjećaja vlastitog roda/spola”. Koji je tu ključni argument i dokaz ispravnosti postojanja niza “rodnih identiteta”? Je li tu na djelu znanstveno provjerljiva činjeničnost, nasuprot neznanstvenom binarnom modelu? U navedenoj definiciji “rodnih identiteta” koja ukupno obuhvaća devetnaest riječi (ako brojimo i veznike, prijedloge, zamjenice, pomoćne glagole) tri se puta kao ključni i jedini pojam za utvrđivanje novih “rodnih identiteta” rabi riječ “osjećaj”! Od nas se očekuje da se oslobodimo “rodnih stereotipa” utemeljenih na biološkim činjenicama i prepustimo neupitnim “rodnim identitetima”, utemeljenima na promjenjivim vlastitim osjećajima! A upravo su “osjećaji” izvor brojnih stereotipa! Njih pak valja ukloniti tako da se nasuprot našem varavom osjećaju kako je Zemlja središte svemira i kako se sve oko nje vrti, postavi znanstveno dokaziva činjeničnost da nije tako, nego da se upravo Zemlja najviše “vrti”.

Hrvatsko odgovorno društvo
Ivica Relković, predsjednik