Što su to “pogrešne predodžbe”?

Što su to “pogrešne predodžbe”?

Nejasno je što Zakon o suzbijanju diskriminacije misli pod “definicijom” “stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj temeljem pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju” (čl. 1. st. 3.). Je li to pogrješna predodžba o osnovi kao takvoj, pa se ponašanje prema toj “pogrešnoj predodžbi” treba sankcionirati. Je li “pogrešna predodžba” to što se možda ne slažem s nametnutom i strukovno neusuglašenom teorijom - “predodžbom” o, primjerice, rodnim identitetima ili izražavanjima? Ako imam drukčiji pogled na pojam spola i roda, hoće li tko taj moj pogled moći nametnuto proglasiti “krivom predožbom”? Dakle, svima će nam biti propisano što o kome i čemu trebamo misliti...?

Ili je “pogrešna predodžba” to kada se za određenu osobu pogrješno misli da pripada nekoj od skupina prema osnovama navedenim u Zakonu (dakle, zabuna o nečijoj pripadnosti nekoj skupini), pa je se onda diskriminira kao što bi ju se diskriminiralo da zaista pripada toj skupini? Dakle, mislio sam da si “to i to” pa sam te zbog toga diskriminirao, ali inače ne bih da sam znao da ti nisi “to i to”. Tada je “pogrešna predodžba” isto što i zabuna o identitetu prema određenoj osnovi. Tada počinitelj jest diskriminator, ali je diskriminirao “krivu” osobu. I treća je mogućnost da se pod “pogrešnom predodžbom” misli na procjenu ima li uopće osnove za kakvu diskriminaciju – dakle, baš kako i piše, “temeljem pogrešne predodžbe o postojanju osnove”. Što bi to konkretno značilo? Ja, primjerice, mislim da kao vlasnik pravne osobe (tvrtke) mogu potpuno slobodno odlučiti hoću li kome, prema nekim vlastitim kriterijima, pružati određenu prednost pri zapošljavanju i napredovanju. Tada ja imam “pogrešnu predodžbu” o tome da mi činjenica što je nešto moje privatno vlasništvo (tvrtka) daje za pravo ponašati se diskriminatorno. Ako je tako, hoće li se time građanima u svim područjima života nametnuti takvo ponašanje u kojemu ne će biti mjesta za izbore prema osobnim stajalištima? Kako je svaka diskriminacija (poslije ćemo o izuzetcima) zabranjena javnim tijelima, tvrtkama i fizičkim osobama, tako ne postoji ni jedno područje u kojem bi diskrecijsko pravo biranja, bez polaganja računa za razloge stavljanje nekoga u povoljniji položaj, bilo dopušteno.

Ja sam izbornik hrvatske nogometne reprezentacije i želim da u njoj igraju samo Hrvati. Naravno da je to diskriminatorno, jer postoje i hrvatski građani koji nisu Hrvati. I naravno da imaju pravo igrati u reprezentaciji jer ona predstavlja državu, a na nacionalnost. Vidimo da je prema toj osnovi lako uočiti neopravdano diskriminatorno ponašanje. No, ovaj Zakon ne razlikuje i ne utvrđuje posebna ponašanja prema svakoj osnovi posebno, nego ih promatra sve zajedno te jedinstveno određuje anti-diskriminacijske okvire. Ako jedna žena, koja izvrsno igra nogomet, zatraži poziv u najjaču reprezentaciju (a muška je jača od ženske – i bolje plaćena), jer smatra da je bolja od većine muškaraca pozvanih u tu najjaču (sasvim slučajno mušku) reprezentaciju, a izbornik ju odbije, i još se pri tome nasmije, on je počinio diskriminaciju “temeljem pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju”! Naravno da zagovornici ovoga Zakona spremaju odgovor temeljen na pravu zasebnih liga i reprezentacija pozivajući se na jedno izuzeće (čl. 9. st. 2. 5), ali to u ovom slučaju “ne prolazi”, jer je ta “žena” u svoje dokumente jasno upisala da se rodno osjeća i izražava kao – muškarac!

Podsjetimo se još jednom što kažu promicatelji novih “rodova”: Neki ljudi razlikuju spol i rod govoreći stvari poput: “moj spol je ženski, ali moj rod je muški”. Zašto ne reći: “Ja sam muškarac s vaginom”? Zašto ne bi dekonstruirali i taj biološki imperativ koji označava genitalije kao muške ili ženske? Zašto prihvaćati mišljenje naučnika/ica koji bi željeli sve stvari lijepo i uredno posložiti u predvidljive dvojnosti? Smatramo da ne postoji razlog za podjelom ljudskih tijela na ženski i muški spol, osim da takve podjele odgovaraju ekonomskim potrebama heteroseksualnosti, tj. da “žena” kao pojam postoji samo da učvrsti i utvrdi dvojni i suprotni odnos prema “muškarcu” (Hodžić-Bijelić-Cesar, Spol i rod pod povećalom, CESI, Zagreb, 2003., str. 81). Prema takvom tumačenju odnosa spola i roda te prema ovako neodređenom Zakonu naš bi “izbornik” izgubio parnicu i ušao u evidenciju kao diskriminator.

Hrvatsko odgovorno društvo
Ivica Relković, predsjednik