Dubrovački dnevnik, (portal RTL) objavio je potkraj prošloga mjeseca članak "Povratak Republike – treba li se Dubrovnik odcijepiti od Hrvatske i biti samostalna država". Potaknut tom djetinjastom, ali i neumjesnom provokacijom, naš suradnik F. Baras poslao nam je kozeriju koju je objavio prije 26 godina u povodu slična diverzantskog pokušaja (KOS-a) u jeku Domovinskog rata.  (hkv)

Apolonio od Raguze

Uleti tako poneka riječ (opća ili vlastita imenica, glagol, pridjev čak) u vijuge, pa ne da mira. Ponavljam je, prebacujem iz pretinca u pretinac, odbacujem, ali ona se uporno vraća i poput šiljka draška nesanicu.

Noćas me opsjeda "APOLONIO". Prevrćem listiće pamćenja. Antika ih je imala nekoliko: APOLONIJE iz Perga "veliki geometar" (njegov "problem" i "kružnica"). Pa onaj "prorok i čudotvorac" iz Tijane. I svakako najslavniji, treći, pjesnik s Rodosa ("Doživljaji Argonauta").

Ipak, nama su bliži, iako manje značajni: APOLLONIO Carlo (druga pol. XIX. st), općinski liječnik u Istri, autor "pučkoprosvjetne knjige o higijeni". Pa, APOLLONI(O) Bruno Maria, arhitekt, tajnik urbanističke komisije rimskih akademika koje su fašitičke vlasti uputile u Dalmaciju potkraj 1941. da bi dokazali "romanstvo" Splita! Bio je između dva rata i stanoviti knjižar Apolonio preko puta nekadašnje crkve sv. Petra.

Dubrovnik

A sada se pojavio izvjesni APOLONIO ALEKSANDAR (s jedno ili dva 'l') bivši javni tužilac i turistički radnik dubrovački. Na moju sramotu, o njemu sam čuo prvi put tek ovoga tjedna. Proslavio se, naime, na osnivačkom zboru "Izvanstranačkog pokreta za demilitarizovanu i autonomnu Republiku Dubrovnik", koji je održan pod okriljem "komande mesta" srboslavskih haramija u okupiranom Cavtatu i to baš u hotelu "Croatia"!

Zavukao mi se u vijuge epohalni prijedlog tog "gospara Ace i družine". Spavati mi ne da. Čini mi se poznatim. Nije li se nešto slično predlagalo u ratnom kontekstu 1941? Valja ustati iz kreveta i prelistati "radnu kartoteku". A to je pogubno: razbudit ću se dokraja i napušiti! Ipak...

Tu smo! Na listiću piše: "Izvještaj konzula Tiberija o političkom stanju u Dubrovniku upućen Ministru vanjskih poslova u Rim." (vidi: O. Talpo Dalmazia una cronaca per la storia, izdanje Vrhovnog štaba talijanske vojske, Rim, 1985. str.272-274)

"REGIO CONSOLATO D'ITALIA, RAGUSA, 26. APRILE 41-XIX, TELESPRESSO N. 799/1O9, RISERVATO-URGENTE" (navodim u prijevodu)

"... Pučanstvo je veoma potišteno, kako zbog preživjelog straha od dvaju zračnih bombardiranja, tako zbog poraza i dana terora kojemu su bili izvrgnuti prije dolaska naših trupa. Ipak, najveći očaj uzrokuje neizvjesna sudbina tog teritorija. Skoro svekoliko pučanstvo želi pripojenje Hrvatskoj. Mala manjina (una piccola minoranza) Srbi, iz inata Hrvatima, izjavljuju da bi više voljeli, kao manje zlo, pripojenje Italiji. Ali, u biti ta mogućnost svima ulijeva strah i svi je nastoje otkloniti.

U nadi da će se Nijemci usprotiviti pripojenju, priziva se dolazak njemačkih trupa da bi smijenile talijanske. Problem bi se uspješno riješio - kako sam Vam već sugerirao u svom izvještaju br. 1, od 12. tekućeg mjeseca - obnavljanjem Dubrovačke Republike pod talijanskim protektoratom, to bi zbunilo hrvatske nacionaliste i u malo dana pridobilo 80 posto pučanstva. Naravno, suzdržao sam se o tome bilo s kim razgovarati, međutim, ako bi me Vaše Visoko Ministarstvo ovlastilo, držim da bih u nekoliko dana uspio u tom pravcu usmjeriti javno mnijenje..."

Gospodin se konzul prevario u procijeni. Njegova ideja nije urodila plodom. Tada šezdesetak dubrovačkih "Talijana" pokuša animirati Vittoria Emanuela III. i 6. svibnja šalju brzojav koji završava ovim riječima:

"Skrušeno molimo Vaše Veličanstvo Kralja i Cara, neka naša Raguza zabljesne novim vječnim sjajem pod talijanskom trobojnicom i bijelim stijegom svetog Vlaha, tako bi se spasilo od rasula tisućljetno djelo tolikih generacija, a svi njeni sinovi mogli bi uživati pravedni mir koji im jedino Carska Italija može priuštiti..."

I to je ostalo bez odjeka. Napokon, strahujući da će Dubrovnik definitivno pripasti Hrvatskoj, promičbeni ured divizije "Marche" u suradnji s vođama lokalne fašističke stranke sastavlja 18. svibnja podužu baroknu "poruku tisuće" (kako ih se od šezdesetak stvorilo "tisuću"!?) talijanskih Dubrovčana i šalje je Mussoliniju. Završavala je ovim rezigniranim vapajem:

"...Duce, sjetite se Raguze i njenog naroda, one tisuće Talijana koji nisu nikada ustuknuli i onih sedam tisuća Dubrovčana koji govore starim dubrovačkim dijalektom s jasnim venecijanskim i rimskim naglaskom, a koji su također tužni zbog naše tuge... Živjela još veća Italija!"

Što misle "gospar Aco i družina" kako bi danas reagirala talijanska javnost da se pojavi nekakav izvanstranački pokret za restauraciju "demilitarizovanih i autonomnih" Republika Venecije ili Genove, koje je Napoleon jednako raspustio kao i onu Dubrovačku?7

Frano Baras
Slobodna Dalmacija, 30. XI. 1991., str. 9.

Pet, 17-11-2017, 22:31:56

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0058_Medvednica.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).