Velikosrpska politika danas

Ne samo hrvatska politika nego i hrvatsko društvo pa i hrvatski narod u cjelini i dalje Velika SrbijaPlanVeliki dio Međunarodne zajednice za projekt stvaranja velike Srbije dao je Miloševiću zeleno svjetlo. Milošević je imao vrlo lukav plan za zločine i etničko čišćenje koristio je paravojne jedinice iz Srbije i lokalne policijske postrojbe u sklopu kojih su djelovali oficiri JNA i srpsko-crnogorska vojska te paravojne četničke jedinice dobrovoljaca. Sve je to bila velika prevara jer iza svega je stajala Jugoslavenska narodna armija i velikosrpska politika a Milošević i JNA nastojali su krivotvorinama svu krivnju prebaciti na paravojne jedinice.podcjenjuju velikosrpsku politiku iako ima bezbroj dokaza da se ništa nije promijenilo, da se još dugo ništa neće promijeniti. Za početak, jer smo mi narod koji nažalost brzo zaboravlja na vlastitu štetu, treba ponoviti neke neosporne činjenice o tome što se 90- tih godina stvarno događalo i tko su sve krivci što je Međunarodna zajednica faktično ne samo odobrila nego i pomagala velikosrpsku politiku da se u raspadu Jugoslavije stvori velika Srbija.

Velikosrbi su počeli rat i prije rata jednom nevjerojatnom histerijom optuživanja Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova, da spremaju genocid Srbima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu. Posebno su bili na udaru Hrvati i Albanci. Stvarana je i nametana svijest kod običnog Srbina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu da se spremaju pokolji, genocid i kako su pisali da će ustaše, koji preuzimaju vlast u Hrvatskoj na čelu s Franjom Tuđmanom i HDZ-om, izvršiti genocid nad Srbima. Te laži i promidžbu pomagali su i dio hrvatskih bivših komunista, dio SDP-a i HNS-a, dio medija i intelektualaca i nevladinih udruga.

Stvarala se atmosfera da Srbi navodno nemaju drugog izlaza nego da se naoružaju i pobune te da proglase svoju Miloševićrepubliku te da im konačni cilj bude ocjepljenje krajeva Hrvatske u kojima žive Srbi. Ambicije su bile velike, čak se povlačila granica Karlobag- Virovitica, koja je željela oduzeti Hrvatskoj krajeve u kojima ustvari uopće nije bilo Srba. Svojatan je Dubrovnik kroz povijest kao navodno srpski grad. Dakle, ciljevi su bili jasni u slučaju raspada Jugoslavije stvoriti silom veliku Srbiju, pripojiti Srbiji veliki dio Bosne i Hercegovine i skoro polovinu Hrvatske.

U isto vrijeme pokušala se krivnja lažima i krivotvorinama za rat koji su izazvali Srbi prebaciti na Hrvatsku posebno na Franju Tuđmana i HDZ.

Nažalost, veliki dio Međunarodne zajednice za projekt stvaranja velike Srbije dao je Miloševiću zeleno svjetlo. Milošević je imao vrlo lukav plan za zločine i etničko čišćenje koristio je paravojne jedinice iz Srbije i lokalne policijske postrojbe u sklopu kojih su djelovali oficiri JNA i srpsko-crnogorska vojska te paravojne četničke jedinice dobrovoljaca. Sve je to bila velika prevara jer iza svega je stajala Jugoslavenska narodna armija i velikosrpska politika a Milošević i JNA nastojali su krivotvorinama svu krivnju prebaciti na paravojne jedinice.

Nastavak velikosrpske agresije na Hrvatsku

Prošlo je mnogo vremena od strašnih zločina koji su učinili Srbi u Hrvatskoj. Međutim, i nakon mnogo godina Memorandumsadašnja srbijanska službena politika nastavila je s velikosrpskom agresijom na Hrvatsku, stvoren je Memorandum 2 kojeg su pisali isti akademici kao onaj iz 1986. godine u kojem su redefinirani velikosrpski ciljevi. Oni su ostali isti samo su prilagođeni novom vremenu i novim uvjetima. Hrvatska politika nikad se nije ozbiljno suočila s Memorandumom 2 niti je adekvatno odgovorila na njega. I današnja službena politika Srbije na isti način lažima i krivotvorinama optužuje Hrvatsku, čak najviši dužnosnici Republike Srbije otvoreno lažno optužuju Hrvatsku da se sprema novi genocid nad Srbima u PolitikaUmjesto adekvatnog i organiziranog raskrinkavanja te velikosrpske strategije unutar Hrvatske djeluje vrlo moćna, brojna protuhrvatska politika koja podržava u borbi za vlast u Hrvatskoj obnovu velikosrpske agresije i laži na Hrvatsku kako bi HDZ prikazali kao ustašku stranku koja prijeti novim genocidom nad Srbima.Hrvatskoj. I prilikom tužbe Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu u protutužbi Srbije ponovljene su sve laži iz promidžbe 90- tih godina prije agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku.

I u protutužbi Srbije protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu ponovljene su bez ikakvih promjena sve laži i krivotvorine iz vremena agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku 90- tih godina. To je bila nevjerojatna obrana Miloševićeve politike. Nakon te tužbe novo državno vodstvo Srbije u odnosu na Hrvatsku i dalje vrlo sustavno optužuje da su Hrvati krivci, a Srbi žrtve te i dalje lažima i krivotvorinama izmišljaju fašizaciju i ustašizaciju Hrvatske. Nažalost, umjesto adekvatnog i organiziranog raskrinkavanja te velikosrpske strategije unutar Hrvatske djeluje vrlo moćna, brojna protuhrvatska politika koja podržava u borbi za vlast u Hrvatskoj obnovu velikosrpske agresije i laži na Hrvatsku kako bi HDZ prikazali kao ustašku stranku koja prijeti novim genocidom nad Srbima.

Najveća nesreća za Hrvatsku bila je u tome što je i dio državnog vrha godinama ustvari služio i provodio na određeni Tuđmannačin velikosrpske optužbe protiv Hrvatske. Dva bivša predsjednika Hrvatske, Stjepan Mesić i Ivo Josipović, otvoreno su optuživali Franju Tuđmana, HDZ i hrvatsku politiku kao krivce i na taj način branili Srbe i pretvarali ih u žrtve. I bivši predsjednik Vlade Zoran Milanović i bivša potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskihposlova Vesna Pusić također su u želji da učvrste svoju vlast i da sruše vlast HDZ-a odnosno da detuđmaniziraju Hrvatsku također lažno optuživali vlastitu domovinu Hrvatsku. Stipe Mesić je između ostalog lažno svjedočio u Haagu protiv Hrvatske i sve neutemeljene optužnice protiv Franje Tuđmana odnosno državnog i vojnog vodstva Hrvatske temeljile su se na njegovom lažnom svjedočenju. Drugi predsjednik Ivo Josipović lažno je optužio Franju Tuđmana i Hrvatsku da su krivci za sve zlo koje se dogodilo u Bosni i Hercegovini a Vesna Pusić je čak u Hrvatskom saboru rekla strašnu laž da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH iako je Hrvatska četiri puta spasila Bosnu i Hercegovinu.

I Zoran Milanović kao predsjednik Vlade također je doprinjeo ostvarivanju velikosrpske politike posebno sotonizacijom vukovarskih branitelja i u cjelini hrvatskih branitelja pridružujući se brojnim intelektualcima, novinarima i udrugama koje su sustavno izmišljale ustašizaciju i fašizaciju Hrvatske. Da bi se ocrtao odnos snaga u Hrvatskoj, posebno u medijima, treba reći da su moralne osude Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta Mesića, Josipovića, Vesne Pusić, Milanovića i drugih bile cenzurirane i prešućene kao i osuda Josipa Broza Tita za učinjeni genocid nad Hrvatima na kraju Drugog svjetskog rata i poslije.

Protuhrvatske snage nakon odluke o preimovanju Titova trga krenule s optužbama

Ovih dana nakon što je Odbor gradske skupštine Grada Zagreba odlučio da preimenuje Trg maršala Tita u Trg DačićRepublike Hrvatske sve te protuhrvatske snage ponovno su pokrenule neviđene optužbe protiv hrvatskog državnog vodstva, HDZ-a i svih onih koji se zalažu da se utvrdi istina o hrvatskoj prošlosti i koji dokazuju da bez istine o prošlosti hrvatski narod teško će ostvarivati svoje nacionalne interese.

Nažalost, i danas šutimo i mirno prelazimo preko nevjerojatnih lažnih optužba i osuda koje dolaze iz Srbije u odnosu na blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Šutimo o nevjerojatnim uvredama hrvatskoj državi i hrvatskoj politici. Npr. u svakoj demokratskoj državi ministra vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić bio bi proglašen personom non grata, nakon što je rekao da neće doći na sastanak predstavnika Deset europskih državnika u Zagreb jer on jednostavno ne želi putovati u ustaški grad. I danas u Hrvatskoj postoje moćne medijske snage, pa i političke snage, koje ustvari žele nametnuti hrvatskom narodu laži, diskreditirati Domovinski rat, ne samo prvog hrvatskog predsjednika nego i sadašnje vodstvo HDZ-a, jer za njih svi oni koji se bore za samostalnu suverenu državu su ustaše i fašisti.

Hrvatska vlada je formirala Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Mislim da je to pozitivan korak, ali da nije dovoljan. Mislim da je došlo vrijeme da i Hrvatska Akademija znanosti i umjetnosti, Sveučilište, Matica Hrvatska i Crnodruge hrvatske institucije priđu zajedničkoj izradi jednog dokumenta u kojem bi se znanstveno, stručno i politički odgovorilo na nastavak velikosrpske agresije na Hrvatsku.

I u našim medijima mnogo je tekstova i pamfleta, koji na ovaj ili onaj način podržavaju glavne teze Memoranduma 2, glavne teze u protutužbi protiv Hrvatske i glavne teze iz promidžbe koja se ne mijenja od 90-tih godina do danas, kojima velikosrbi nastoje promijeniti istinu i napraviti kopernikanski obrat Hrvate i Hrvatsku proglasiti agresorima a Srbe od agresora pretvoriti u žrtve agresije. Nema u Hrvatskoj ni analize procesa protiv Praljka i drugih optuženih Hrvata u čekanju konačne presude. Ništa ne znamo što se događa, izgleda da to nikoga ne zanima. I Hrvatska televizija i hrvatski mediji površno se bave analizom obnovljene velikosrpske pa i velikomuslimanske politike. Hrvatski mediji i hrvatska politika ne raspravljaju ni o procesu Slobodanu Miloševiću u Haagu ni u drugim procesima srpskim zločincima i činjenicama koje su tamo iznesene.

Lazarevićevo svjedočenje

Portal Hrvatskog kulturnog vijeća objavio je 19. ožujka 2014. godine izvanrednu analizu Ž. Dogana: Zadah povampirene "srpske istine" iz Miloševićeva groba. U toj sjajnoj analizi, kakvih bi trebalo biti mnogo, između ostalog opisano je krunsko svjedočenje potpukovnika kontraobavještajne službe JNA Slobodana Lazarevića. Evo što je u tom članku između ostalog o njemu i njegovom svjedočenju napisano:

"Radi se o potpukovniku kontraobavještajne službe JNA koji je za cijelo vrijeme trajanja tzv. Republike Srpske Slobodan LazarevicKrajine (RSK) radio kao visoki oficir za vezu jugoslavenske vojno obavještane službe i bio predstavnik vojne i političke vlasti 'Krajine' na međunarodnim mirovnim pregovorima s Hrvatskom.

U prosincu 1991. odlazi na okupirano područje Hrvatske gdje kao kao pripadnik 8. Operacijske grupe JNA kojoj je zapovjednik bio Mile Mrkšić, radi u 21.korpusu tzv. vojske RSK kao oficir za vezu s raznim međunarodnim organizacijama na terenu poput UNPROFOR-a, Međunarodnog crvenog križa, ECMM i stranim novinarima.

Takva pozicija, bliski odnosi i svakodnevni službeni kontakti LazarevićNa suđenju Miloševiću u Haagu Lazarević je na sažet i pregledan način razotkrio kako je tzv. Krajina, čvrsto kontrolirana i dirigirana iz Beograda, bila zmijsko leglo zločina, kriminala i pljačke kojoj je jedina svrha bila nasiljem proširiti granice Velike Srbije. Iz njegovog svjedočenja potkrijepljenog vjerodostojnim dokumentima, fotografijama i dokazima kristalno jasno se uočio kriminalni karakter te terorističke paradržave koju su velikosrbi iz Beograda stvorili, nadgledali i čvrsto kontrolirali u svim njenim segmentima.s vodećim ličnostima iz vrha vojno-obavještajnog aparata JNA, Srbije, 'Krajine' i tzv. Republike Srpske (RS) u BiH, omogućili su mu da bude izravni sudionik i svjedok najvažnijih događaja iz tog vremena. Posebice dobro informiran o svemu što se događalo na okupiranom dijelu Hrvatske od početka velikosrpske agresije do nestanka 'Krajine' u Oluji.

Na suđenju Miloševiću u Haagu Lazarević je na sažet i pregledan način razotkrio kako je tzv. Krajina, čvrsto kontrolirana i dirigirana iz Beograda, bila zmijsko leglo zločina, kriminala i pljačke kojoj je jedina svrha bila nasiljem proširiti granice Velike Srbije. Iz njegovog svjedočenja potkrijepljenog vjerodostojnim dokumentima, fotografijama i dokazima kristalno jasno se uočio kriminalni karakter te terorističke paradržave koju su velikosrbi iz Beograda stvorili, nadgledali i čvrsto kontrolirali u svim njenim segmentima.

Na upit suca Maya da objasni odnos i razlike između JNA, vojske RSK i vojske RS u BiH Lazarević je odgovorio da se tu ne može govoriti o tri različite vojske nego jednoj i samo jednoj vojsci – JNA ili srpskoj vojsci. On je dalje pojasnio da su imena kao vojska RSK ili vojska RS u BiH potpuno nevažni pojmovi u stvarnom smislu jer je sve oružje, oprema, oficirski kadar i financije dolazili iz Beograda, odnosno Srbije. Vojska RSK i RS vršile su zajedničkim snagama vojne operacije na području Hrvatske i BiH."

Između ostalog Slobodan Lazarević je kao svjedok na suđenju Miloševiću na pitanje suca Maya koliko je bio približan broj oficira i JNA u službi Krajine, Lazarević je odgovorio: "punih sto posto". Objasnio je da su svi oficiri vojske Krajine bili ustvari aktivne starješine JNA. Zatim je ustvrdio kako se Vanceov plan o totalnoj demilitarizaciji i demobilizaciji svih jedinica vojske Republike Srpske Krajine nije imao nikakvog efekta budući da nije stavio nikakvo ograničenje na veličinu policijskih snaga, nije proveden ni minimalno samo su vojsku preimenovali u Policiju a sve je ostalo isto osim boja odora, boje vozila i dobivanja iskaznica Policije Republike Srpske Krajine te je dodao: "svi smo mi bili i dalje pripadnici jedinica JNA i KOS-a i podložni njihovom lancu zapovijedanja."

Treba ponoviti još nekoliko bitnih činjenica i svjedočenja Slobodana Lazarevića pred Haškim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. On je ustvari srušio montiranu optužnicu tužiteljstva i dokazao da je laž da je hrvatska vojska u Oluji protjerala 250 tisuća Srba iz Krajine. Lazarević je dokazao da je egzodus uvježbavao i zapovijed za iseljavanje stanovništva na mig iz Beograda izdao sam Mile Martić a da je tekst Vrhovnog savjeta za obranu bio objavljen u vodećem beogradskom listu Politike. Treba reći da je ovaj sjajan članak, kao i cijelo svjedočenje Lazarevića, dočekano zavjerom šutnje u hrvatskim medijima. Također treba reći poražavajuću činjenicu da je nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču zavladala velika tuga u dijelu Hrvatske posebno onom koji je već pripremio i napisao članke očekujući presudu Gotovini i Markaču da je to konačna presuda Tuđmanu i Hrvatskoj.

Velikosrpska politika nije se promijenila

Zašto podsjećam na ovo svjedočenje i istinu? Zato što i danas u dijelu medija i dijelu hrvatske politike proizvode se brojne krivotvorine i lažne optužbe protiv Tuđmana, Domovinskog rata i Hrvatske. Nema nikakve dvojbe da se velikosrpska politika nije nimalo promijenila. U Srbiji su na vlasti politički sinovi Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića. Kada bi ih iz groba mogao čuti Slobodan Milošević sigurno bi rekao: Bravo! Vi nastavljate moje veliko djelo.

S obzirom na sve što se događa u našem susjedstvu, najava agresije Slovenije na Hrvatsku da će silom primijeniti Merkel Vučićodluku korumpirane Arbitraže koja Hrvatskoj otima dio hrvatskog mora, s obzirom na činjenicu da velikomuslimani čekaju kao napeta puška eventualnu bilo kakvu osudu Praljka i ostalih u Haagu da pokrenu masovne optužnice ne samo protiv HVO-as nego i Hrvatske vojske uključujući Gotovinu i Krstičevića-stanje je kritično. Ako tome dodamo da je Aleksandar Vučić miljenik Zapada, posebno Angele Merkel, i da sebe već vidi kao novog Tita koji će povezati Zapadni Balkan na čelu sa Srbijom i vratiti Hrvatsku na Balkan, a da se unutar Hrvatske obnavlja vezano za Tita i spomen ploču HOS-u i Jasenovcu, politika "mi ili oni" te da jačaju one snage koje sadašnju hrvatsku vlast sotoniziraju i koje žele da se u Hrvatskoj nastave ideološke borbe iz prošlosti koje se ne žele suočiti s istinom da je Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu i na vrijednostima Domovinskog rata, krajnji je trenutak za djelovanje.

Dakle, na Balkanu ništa novo. Sa svih strana Hrvatska je izložena agresiji. Upravo zato potrebno je vratiti se na Tuđmanovu politiku pomirbe hrvatskog naroda umjesto politike "mi ili oni" treba tražiti načine povezivanja, uključivanja, integriranja svih hrvatskih snaga u ostvarivanju zajedničkih nacionalnih interesa. A da bi to bilo moguće najprije treba definirati zajedničke nacionalne interese. Hrvatski sabor bi morao na jesen održati važnu sjednicu o tome kako da Hrvatska odgovori na sve vrste agresije koje sa svih strana idu na Hrvatsku. Kako da se organizira, udruži i kako da obranimo svoje nacionalne interese.

Dakle, potrebna je nova politička strategija u kojoj će se dati odgovori na ugroze koje prijete Hrvatskoj sa svih strana.

Borba za istinu je presudna. Zato sam smatrao korisnim da podsjetim na svjedočenje Slobodana Lazarevića koji je srušio sve lažne optužbe protiv Hrvatske, ne samo u prošlosti nego i danas, jer mnoge krivotvorine i laži ustvari velikosrpska strategija se obnavlja kao farsa. Ali nije zbog toga manje opasna ako se na nju ne odgovori, ako se ne raskrinka.

prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Ned, 17-12-2017, 05:00:31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0068_Veliki_Tabor.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).