Hrvatska imena hebrejskoga podrijetla

Hebrejski (židovski) imenski fond sadrži više od 250 osobnih imena od kojih mnoga potječu Židovska imenajoš iz doba prvih stoljeća toga naroda. Nastanak hebrejskih osobnih imena i njihovo nadijevanje djeci, te motivacija imena i njihova tvorba bili su manje-više isti kao i u drugih antičkih naroda. Uvijek je bilo malo imena, a puno osoba koje je trebalo imenovati, kojima je dakle trebalo nadjenuti neko ime pa da te osobe imenom budu identificirane u određenoj zajednici. Biti bez imena bilo je isto što i ne postojati. Imenom se osobu ne samo identificira nego i legalizira, imenom se drugim članovima zajednice signalizira da ona postoji kao jedinka sa svojom posebnošću i različitošću od drugih jedinki. Ime ima veliku važnost za imenovanu osobu, ali i za sve one koji s njom kontaktiraju, komuniciraju i koegzistiraju.

Iako su već dugo osobna imena bez značenja, dakle samo imenske etikete, u početcima njihove uporabe, u dalekoj prošlosti, imena su bila motivacijski jasna jer su imenovatelji bili uvjereni da imenom u dijete usađuju neku svoju želju, dakle da dijete bude ono što mu samo ime kazuje. Mnoga su pak djeca dobivala profilaktička imena koja su ih, prema vjerovanju imenovatelja, trebala štititi od zlih duhova i drugih nedaća sve dok ne stasaju u odrasle osobe, pa i kasnije u životu.

U starih Hebreja, kao i u drugih antičkih naroda, imena su nastajala na tri načina: onimizacijom apelativa, sintagmi i imenskih fraza. Vrlo su rano sintagme i imenske fraze postale nepraktične u svakodnevnoj uporabi pa je zato došlo do brojnih pokrata i sažimanja takvih imenotvornih forma što je rezultiralo motivacijskom neprozirnošću osobnih imena. Ipak, u mnogih imena se može proniknuti u njihovu motivaciju, pa se stoga i mogu etimološki objasniti.

S obzirom na motivaciju hebrejska osobna imena mogu se razvrstati u nekoliko motivacijskih skupina. Većina tih imena nastala je od imenskih fraza koje su još u starohebrejskom jeziku bile sažete u motivacijski neprozirne forme, nešto manje ih je nastalo od imenskih sintagmi, a najmanje onimizacijom monoleksema.

U hebrejskoj imenskoj nomenklaturi brojna su teonimska imena (grč. théos ′bog′, ónoma ′ime′), dakle onimi u strukturi kojih je opći naziv za boga ili pak vlastito ime jedinoga boga. Imajući u vidu brojnost teonimskih imena, može se reći da ih je u hebrejskom imenskom fondu više nego u imenskim fondovima njima srodnih naroda koji su obitavali na područjima od Nila do Eufrata i Tigrisa. U većine teonimskih imena vidljivo je božansko ime, u manjega dijela ime boga nije izrečeno, ali se ipak podrazumijeva na osnovi značenjske motivacije. U hebrejskih teonimskih imena postoje dvije imenotvorne sastavnice. U strukturi imena može biti leksem ēl što je opći naziv za bilo kojega boga i čest atribut uz ime glavnoga i vrhovnoga, kasnije i jedinoga boga u značenju ′silan, snažan, jak, moćan′. Pa i samo ime Jahve (hebr. Jahveh) često je u strukturama hebrejskih osobnih imena što je u suprotnosti s uvriježenim shvaćanjem da su stari Hebreji izbjegavali uporabu imena svojega boga zbog kakve bojazni i zamjenjivali ga drugim imenima. Imenotvorne sastavnice ēl i Jahveh nalaze se na početku ili na kraju imenske strukture jer su prvotno bile početak ili kraj imenske fraze. Većina teonimskih imena ima samo jednu sastavnicu, ali ih ima nekoliko i s dvjema.

Za imenotvornu sastavnicu ēl može se reći da prevladava u strukturama muških imena što je i razumljivo s obzirom na patrijarhalni karakter starohebrejskoga društva. Sastavnica ēl je inicijalna samo u četiriju muških imena (Elìzej, Ìlija, Lazār i Elšàdaj) i u strukturi jednoga ženskoga imena (Elizàbeta). Ovamo pripada i jedno od starozavjetnih imena boga Jahve, zapravo ime Elòah, odnosno Elòhīm, koje je morfološki odredivo kao množina leksema ēl, a s obzirom na hijerarhiju u starohebrejskom panteonu značenje mu je ′bog nad bogovima, bog svih bogova, vrhovni (najmoćniji, najsilniji) bog′. I iz značenja ovoga imena može se iščitati mnogoboštvo hebrejskoga naroda u njegovu iskonu. I svi drugi narodi na tom stupnju civilizacije imali su vrhovnoga boga (Babilonci, Armenci, Asirci, Egipćani, Grci, Hetiti, Huriti, Indijci, Medijci, Rimljani, Parti, Slaveni i dr.). U Hebreja su manje moćni bogovi izgubili značaj pa je ostao samo vrhovni i najmoćniji bog Jahve što je vidljivo i iz prve zapovijedi koju je, uz ostale, na Sinaju dao Mojsiju, a ta glasi: Ne imaj drugih bogova mimo mene.

Samo je dakle šest imena s imenotvornom sastavnicom ēl na početku imenske strukture, a čak je 36 imena s tom sastavnicom u završnom dijelu imena što je zapravo odraz prvotnih struktura imenskih rečenica kojima se je izražavao određeni stav ljudi prema božanstvu koje se je uvažavalo i štovalo. U ovoj su skupini i imena sedam arhanđela koji su za razliku od ostalih anđela individualizirani vlastitim imenima u osnovi kojih je leksem, ili pak više njih, koji objašnjava njihovu anđeosku službu. To su ova imena: Gabrìjel, Mihàel, Rafàel, Urìjel, Barahìjel ili Maltìjel, Jehudìjel ili Jofìjel (< Jehofìjel), te Sealtìjel ili Zeadkìjel. Prva tri imena iz ove skupine frekventna su u imenarstvu kršćanskih naroda. Ovoj skupini pripadaju još i hebrejska starozavjetna imena koja također imaju imenotvornu sastavnicu ēl na kraju imenske strukture: Arìjel, Astrìjel, Azàel, Azrìjel, Besàlel, Dànijel, Ezekìjel, Emanùel, Izmàel, Izràel, Jiftàhel, Jizàbel, Jòel (< Jehòel), Jònel, Jùbel (< Jehùbel), Manàšel, Misàel, Natanàel, Samùel, Šemùel i dva ženska imena: Jahèla i Rahèla. I od ovih imena neka su vrlo frekventna u imenarstvu mnogih naroda, npr. Dànijel, Emanùel, Samùel i Rahèla. Od oronima Kàrmel nastala su osobna imena Kàrmel i Kàrmela, ali ne i od jeruzalemskoga mikrotoponima Bethêl (hebr. bethêl ′Božja kuća′).

Jahve je bilo ime vrhovnoga, a u vrijeme monoteizma jedinoga boga u starih Hebreja. Jahve je po svojoj biti apsolutni nevidljivi duh koji je sveznajući, sveprisutan i svemoćan. Mnogi su nastojali proniknuti u značenje toga starohebrejskoga imena. Uglavnom su se ustalila dva tumačenja imena Jahve: 1) to je apsolut koji daje život ljudima, životinjama i biljkama, koji dakle uvodi u život, u postojanje i 2) to je onaj koji uvijek jest, koji je bez početka i kraja, dakle svevremen i vječan. Oba značenja potječu od hebrejskoga glagola hājâh, odnosno od njegova još starijega oblika hāvâh. Zbog izrazitoga štovanja stari Hebreji su svojega vrhovnoga boga častili mnogim epitetima i nazivali različitim imenima.

Iako jedna od zapovijedi, upućenih Mojsiju na Sinaju, glasi: Ne uzimaj uzalud imena Jahve, ipak se može uočiti da gotovo polovina hebrejskih imena, njih stotinjak, u svojoj strukturi ima božanski sadržaj. Razlozi tolikomu broju teonima u hebrejskom imenskom fondu leže u profilaktičnosti božanskoga imena jer tko će bolje od boga, kojega se štuje, čuvati osobu od zlih duhova.

U strukturi 29 imena nalazi se ime Jahve, ali ne u punom nego u sažetom obliku kao što su ove pokrate: jah, jaha, jahu, jeh, jehe, jo, joh, johu... Razlozi pokratama i sažimanjima imena Jahve jesu u nepraktičnosti uporabe imenskih rečenica u kojima je ime Jahve bilo na početku ili na kraju imenske strukture. Na početku takve strukture ime Jahve nalazi se u 12 imena (Ezekìjel, Ȉsus, Ìvan, Jȁkov, Jȅfta, Joàkim, Jòel (< Jehofìjel), Jòsip, Jôšua (Hôšua), Jȕda i Judìta), samo u jednoga u sredini (Mihàel), a u njih 20 na kraju (Ìlija, Izàija, Jerèmija, Màtija, Obàdija, Ȁna, Anànija, Atàlija, Ȕzra, Jìšaj, Jòsija, Mìkej, Nàum, Nàtan, Nehèmija, Ozèja, Sefànija, Tòbija, Zahàrija i Šemája). U mnogih ovih imena danas je teško prepoznati teonimsku sastavnicu, ali nam etimologija u razjašnjenjima tih imena puno pomaže. I ime Isusa, sina Božjega, motivirano je pokratom imena njegova nebeskoga otca Jahve (hebr. ješûah < jehōšûah). U nekih imenskih struktura nalaze se obje teonimske sastavnice, ēl i Jahveh, od kojih je prva prema drugoj u atributivnom odnosu. Dvokomponentne imenotvorne sastavnice nalaze se samo u četiriju imena: Ezekìjel (hebr. jehezqê′l), Ìlija (hebr. ēlijjâh), Jòel (hebr. jehōêl) i Mihàel (hebr. mīkhājāhêl). Ovo su vrlo stara hebrejska imena, nastala još u doba politeizma. Ljudima pomaže bog Jahve, a ne neki drugi bog, pa je tako prvotna struktura imena Ezekìjel bila ′neka moćni (bog) Jahve učini dijete snažnim′, imena Ilija ′moj bog je Jahve′, imena Jòel ′Jahve je moćan (bog)′ i imena Mihàel ′tko je kao moćni (bog) Jahve′ (tko mu je ravan u moći i dobroti). I imena s imenotvornim dijelom abh na početku imenske strukture upućuju na boga Jahvu koji je u svijesti starih Hebreja bio tvorac svijeta, dakle otac naroda (npr. Abigàil, Abijàtar, Abimèlek, Abìrōn, Abišāg, Àbner, Àbraham, Àbram, Abšàlōm)

Brojna je skupina hebrejskih imena u strukturi kojih nema teonimske imenotvorne sastavnice, ali se iz značenja imenske rečenice može prepoznati takva sastavnica koja je vjerojatno prvotno postojala, ali je ispuštena i tako postala zalihosna što se može s lakoćom iščitati iz mnogih imena u ovoj skupini kojoj pripadaju 24 imena: Àbdija ili Àbdōn, Àbirōn, Àbner, Àbraham, Àbram, Abšàlōm ili Apsàlōn, Àdonāj, Àksel, Àmōn, Bàrnaba, Dân, Jàir, Job, Kerùbin, Lêvi, Malàhija, Manàsija, Mèlkior, Nàtan, Nàum, Salòmōn, Sàmsōn, Sȁul i Seràfim. To su sve teonimska imena jer se zalihosni leksem odnosi na vrhovnoga boga Jahvu. Tako je npr. ime Àbner hebrejska sraslica sastavljena od leksema ābh ′otac′ i nēr ′svjetlo′ što bismo trebali razumjeti kao ′otac svjetla′. Iako u strukturi imena nema teonima Jahve, puni smisao imenske rečenice je ′Jahve je otac (tvorac) svjetla′ jer u svijesti ljudi bog Jahve daje sve pa i svjetlo. Ili pak u imena Àbraham treba vidjeti sljedeće značenje ′Jahve je otac (tvorac) mnoštva (naroda)′. U strukturi toga imena ābh znači ′otac′, a rāhâm ′mnoštvo (narod)′ pa je stoga lako zaključiti da je Jahve otac (tvorac) naroda. Ili pak ako razmotrimo ime Mèlkior, vidjet ćemo da su u njegovoj strukturi hebrejski leksemi melēkh ′kralj (knez, vladar)′ i ōr ′svjetlo′. Značenjska sintagma ′kralj svjetla′ nije potpuna jer nedostaje ime boga koji svima daje svjetlo pa ga zato ljudi smatraju kraljem svjetla. Dakle, ishodišno značenje imena Mèlek je ′Jahve je kralj (vladar) svjetla′.

Imena Èstera i Bàltazar svojom prvotnom strukturom i značenjem upućuju na mnogoboštvo semitskih plemena. Ime Èstera u literaturi je protumačeno na dva načina: 1) to je hebrejska inačica perzijske riječi sitareh ′zvijezda′ i 2) Èstera je hebrejska inačica imena feničko-sirijske božice Astarte, božice neba i zemlje, pa bi onda u osnovi toga imena bio leksem ašttārâth ′zvijezda′. Ime Bàltazar u svojoj strukturi ima ime Baala, boga plodnosti u starih Semita, kojemu su se prinosile čak i ljudske žrtve zbog čega su ga stari Hebreji odbacili kao okrutnoga i stranoga boga i u starozavjetnim knjigama nazvali ga lažnim bogom. Motivacija imena Bàltazar ne može se objasniti hebrejskim jezičnim sredstvima nego babilonskim odakle se je kult toga boga bio proširio sve do istočnih obala Sredozemnoga mora. Ime Baal je nastalo onimizacijom babilonskoga leksema baal što znači ′gospodar (vladar)′. Značenje imena Bàltazar vidljivo je tek u babilonskom jeziku u kojem je prvotno značilo: ′Neka bog Baal štiti kralja′ (tj. njegov život i vladanje), dakle da kralj dugo živi i dugo vlada.

Veći dio hebrejskih osobnih imena u doba nastanka bio je strukturiran kao imenska rečenica što se vidi i iz značenjske preoblike, npr.: Àbirōn - 'Bog (otac) je uzvišen', Àbner - 'Bog (otac) je svjetlo', Ȁna (Anànija) - 'Jahve je milostiv', Apsàlōm - 'Bog (otac) je mir (blagostanje)', Arìjel - 'Bog je vatra (plamen)', Dànijel - 'Bog je sudac', Eleàzār - 'Bog je pomogao', Elizàbeta - 'Bog je savršenstvo (punina)', Elìzej - 'Bog je s nama', Ezekìjel - 'Bog je učinio dijete jakim (snažnim)', 'Bog osnažuje', Ȅzra - 'Bog pomaže', Gabrìjel - 'Bog je snaga', Ìlija - 'Jahve je svemogući bog', Ismàel - 'Bog je čuo (uslišao) molbu', Ìvan - 'Jahve je milosrdan (milostiv)', Izàija - 'Jahve je izbavljenje (spas)', Ìzāk - 'Jahve se je nasmiješio', Izràel - 'Jahve je snažan (moćan)', Jȁkov - 'Neka Jahve zaštiti', Jèfta - 'Neka Jahve oslobodi', 'Bog je razmnožio', Jerèmija - 'Jahve uzdiže', Joàkim - 'Jahve podiže', Jòel - 'Jahve je bog', Jòsip - 'Neka Jahve doda (pridoda, nadodada)', Jôzua - 'Jahve daje spasenje', Mihàel - 'Tko je ravan bogu Jahvi', Nàum - 'Jahve tješi', Rafàel - 'Bog je izliječio (ozdravio) koga', Sȁul - 'Bog koji je molitvom umoljen', Šȉmun - 'Bog je uslišao', Tòbija - 'Jahve je dobar', Tofònija - 'Bog uzdržava', Zahàrija - 'Jahve se sjeća'... Zapravo, većina hebrejskih osobnih imena bila je motivirana imenskim rečenicama koje su dobrim dijelom u davnini reducirane i svedene na monolekseme. U manjega broja hebrejskih imena prvotna motivacija se može izreći sintagmom, npr. Arìjel - 'Božji plamen', Gabrìjel - 'Božji čovjek (borac)', Izàija - 'Božji spas', Jȁkov - 'Božji trag', Samùel - 'Božje ime', Àbdija - 'Jahvin služitelj (sluga)', Urìjel - 'Božje svjetlo', Sealtìjel - 'Božji glasnik', Barahìjel - 'Božji blagoslov', Jìšaj - 'Jahvin čovjek (pouzdanik)', Malàhija - 'Jahvin glasnik', Màtija - 'Jahvin dar', Jehudìjel - 'Božji kažnjavatelj' i dr. Najmanje je brojna skupina u kojoj su imena motivirana jednom riječju, npr. Dêbora - 'pčela', Jôna - 'golub', Lȅa - 'krava', Rahèla - 'ovca', Rȕta - 'mladica, mlada žena', Rèbeka - 'mreža', Suzàna - 'ljiljan', Tàmara - 'palma', Èstera - 'zvijezda', Èzav - 'runjav (dlakav) čovjek', Hȁna - 'milostiva', Kàrmela - 'brdo', Mójsije - 'dijete', Nȍa - 'ostatak', Noèma - 'ljupka (dražesna)', Sára - 'vladarica', Sȁul - 'željen', Simèōn - 'uslišanost', Tȍma - 'blizanac', Magdaléna - 'žena iz Magdale', Mârta - 'gospodarica', Àdam - 'zemlja', Àrōn - 'kovčeg', Gìdeōn - 'kljast, Habàkuk - 'bosiljak', Jàir - 'svjetlo', Kàin - 'kovač', Tàdija - 'odvažan' i dr. Imajući u vidu podatke o hebrejskim imenima u brojnim rječnicima (hrvatskima i stranima), mogu se uočiti brojne netočnosti i proizvoljnosti u objašnjavanju podrijetla tih imena, njihove imenske strukture i njihova ishodišnoga značenja. Mnoštvo je tu još nejasnoća i pitanja na koje hebraistika treba odgovoriti. Ovdje se je nastojalo pokazati da većina hebrejskih imena ima teonimsku imenotvornu sastavnicu što je odraz profilaktičnosti takvih imena i duboke religioznosti hebrejskoga naroda u njegovu iskonu.

U većine hebrejskih imena osnovna riječ je hebrejska, a vrlo mali broj ih ima elemente posuđene iz nekoga susjednoga jezika, npr. iz aramejskoga, asirskoga, babilonskoga, feničkoga... Ta su imena najvjerojatnije nastala u drugom jezičnom sustavu iz kojega su posuđena u hebrejski i prilagođena njemu na fonološkoj, prozodijskoj, morfološkoj i drugim jezičnim razinama. To su ova imena: Àbdōn, Ámon, Áron, Bȁltazār, Bàrnaba, Bartolòmej, Dàvid, Ȅstera, Magdaléna, Màrija, Mârta, Màtija, Mìrjana, Tàdija, Tȍma... Izvor ovih imena je uglavnom aramejski jezik s kojim je hebrejski bio u izravnom dodiru. Imena koja imaju imenotvornu sastavnicu bar potječu iz aramejskoga jer u tom jeziku riječ bar znači 'sin' (npr. Bàrnaba, Bartolòmej...), a u hebrejskom riječ ben ima značenje 'sin' (npr. Benjàmin). Ime Ȅstera vjerojatno je hebrejska varijanta perzijskoga imena Sitareh (stperz. sitareh - 'zvijezda'. Ime Bȁltazār potječe iz Mezopotamije, najvjerojatnije iz babilonskoga jezika jer se u osnovi toga imena nalazi ime boga Bala. U literaturi se za neka imena pretpostavlja hetitsko podrijetlo, to je moguće, ali teško dokazivo zato što je sustav toga jezika zasad slabo poznat. Ime Mójsije vjerojatno potječe od staroegipatske riječi nesu koja je značila 'dijete'.

U hebrejskom antroponimskom sustavu nema imena iz arapskoga jezika jer u vrijeme kad su nastajala hebrejska imena arapski jezik nije bio afirmiran, njegov značaj i utjecaj počinje tek s islamom, nakon 622. god. U arapski jezik ušlo je nekoliko hebrejskih imena koja su preko turskoga jezika ili izravno preko Kurana ušla u antroponimski sustav muslimana koji žive u područjima zapadno od Drine. Starozavjetna imena su preko arapskoga i turskoga jezika ušla u hrvatski antroponimski sustav, poglavito u prezimenski, u kojem supostoje s istima koja su preko grčkoga i latinskoga jezika ušla u isti imenski sustav. To su ova imena: Àbdōn : Abdùlāh, Àbraham : Ibráhim; Àdam : Ádem, Ȁna : Hȁna; Dàvid : Dàut, Êva : Hȁva, Ìlija : Àlija, Ìzak : Ìsak, Izmàel : Ismàil, Jȁkov : Jȁkub, Jôb : Èjub, Jòsip : Jùsuf, Mójsije : Műsa; Salòmōn : Suléjman...

Osim rijetkih pojedinaca današnji nositelji hrvatskih imena hebrejskoga podrijetla ne znaju njihovu motivaciju. Tako npr. malo koja Dêbora zna da joj je ime motivirano hebrejskom riječju deborah kojoj je značenje 'pčela', ili Rebèka - da joj je ime motivirano riječju ribhqah, što znači 'mreža', ili Tàmara da joj je ime motivirano riječju tamar, sa značenjem 'palma', a pogotovu ona imena u osnovi kojih su hebrejske imenske sintagme i rečenice.

Imena hebrejskoga podrijetla vrlo su davno ušla u hrvatski antroponimski sustav u kojem su dobro prilagođena svim jezičnim razinama. Izvjesni problemi još postoje na prozodijskoj razini, u manjega broja i na morfološkoj. Kad se usporede izvorna hebrejska imena i hrvatska koja od njih potječu, onda je očito da na fonološkoj razini postoje velike razlike, ponekad i tolike da je teško u nekom imenu prepoznati hebrejsku fonemsku postavu. Izravnoga kontakta između hebrejskoga i hrvatskoga jezika nije bilo pa je zato nepotrebno raspravljati o adaptaciji hebrejskih imena na fonološkoj razini. Neka su hebrejska imena u hrvatskom jeziku znatno izmijenjena, npr. Elījjâhu → Ìlija, Jehōhānân → Ìvan, Mikhājāhêl → Mihòvil, Šōšanâh → Sùzana... Fonemska postava izvornih hebrejskih imena više ili manje je prepoznatljiva u hrvatskih imenskih hebraizama. Tu je bilo važno i posredništvo grčkoga i latinskoga jezika.

Da je bilo izravnoga kontakta, prozodija nekih imenskih hebraizama bila bi drukčija. U hebrejskih imena prozodemski je markiran uglavnom zadnji slog čija se kvantiteta i kvaliteta većinom mijenja: dolazi do pomicanja i promjene mjesta i vrste naglaska. U standardnom hrvatskom jeziku nema prednaglasnih dužina, u hebrejskom su naprotiv česte. Na prozodiju hrvatskim imenskih hebraizama u znatnoj mjeri su utjecali jezici posrednici, grčki i latinski. Sve to u unatnoga broja tih imena prouzrokuje prozodijski varijantne ostvaraje; npr. Àrijel i Arìjel, Àstrijel i Astrìjel, Dànijel i Danìjel, Emànuel i Emanùel, Ezèkijel i Ezekìjel, Gàbrijel i Gabrìjel, Ìsmael i Ismàel, Ìzrael i Izràel... U nekih je imena čest paroksitoni ostvaraj, a ne proparoksitoni, npr. Elìzej i Èlizej, Ismàel i Ìsmael, Mihàel i Mìhael, Misàel i Mìsael, Natanàel i Natànael, Rafàel i Ràfael..., a u jednoga imena obratno: Dànijel i Danìjel. Sva bi se ta imena s imenotvornom sastavnicom el mogla prozodijski normirati s obveznim paroksitonim kratkouzlaznim naglaskom, čak i ime Dànijel. U ženskih imena koja su motivirana ovakvim muškim imenima redovito se ostvaruje paroksitoni kratkouzlazni naglasak: npr. Dànijel → Danijèla, Emànuel → Emanuèla, Gàbrijel → Gabrijèla, Ìlija → Ilijàna, Mihàel → Mihaèla, Rafàel → Rafaèla... I ostala su imena uglavnom prozodijski varijantna: npr. Àbel i Ábel, Àbner i Ȁbner, Àksel i Ȁksel, Ámos i Âmos, Ȁna i Àna, Áron i Àrōn, Bàrnaba i Barnàba, Benjàmin i Bènjamin, Èden i Éden, Èleazār i Eleàzār, Elizabèta i Elizàbēta, Êva i Ȅva, Ìzak i Ìzāk, Jàkov i Jȁkov, Joàkim i Jòakim, Jȕda i Jûda, Judìta i Jùdita, Magdaléna i Magdàlēna, Mèlkior i Melkìōr, Mȕsa i Mûsa, Sȁva i Sáva, Seràfim i Seràfīm, Simèōn i Sìmeōn, Sùzana i Suzàna... Na osnovi izloženoga može se zaključiti da je većina hrvatskih imena hebrejskoga podrijetla prozodijski varijantna.

U hrvatskom imenskom fondu imena muških nositelja rijetko završavaju samoglasnikom -a. Taj ih nastavak smješta u deklinacijsku e-vrstu kojoj uglavnom pripadaju imenice ženskoga roda. Od ovdje razmotrenih hrvatskih imenskih hebraizama znatan ih broj završava baš tim vokalom što s obzirom na kongruenciju može stvoriti određene probleme u komunikaciji s nekom osobom ili pak u identifikaciji neke osobe jer treba znati je li npr. Màtija muška ili ženska osoba. Sljedeća imena pripadaju navedenoj deklinacijskoj vrsti: Anànija, Arimatèja, Bàrnaba, Ȅzra, Ìlija, Izàija, Jerèmija, Jòna, Jòzua, Jȕda, Malàhija, Manàasija, Màtija, Nȍa, Sȁva, Šemája, Tàdija, Tòbija, Tȍma, Zahàrija... U ostalih imenskih hebraizama jasno se razlikuje rod nositelja imena: Dànijel : Danijèla, Ìvan : Ìvana, Jòsip : Jòsipa...

Neka su hebrejska imena u hrvatskom imenskom fondu vrlo rijetka, pa su malobrojne i njihove hipokorističke izvedenice. Imena s čestom i dugotrajnom uporabom imaju mnoštvo izvedenica, neka i do sto oblika., npr. izvedenice imena Ìvan, Màtej, Mìhael... Česte su i razne pokrate u tih imena i tvorbenje novih dodavanjem raznih sufikasa. Za ilustraciju rečenoga evo najčešćih izvedenica od imena Ìvan: Iva, Ivac, Ivač, Ivača, Ivačko, Ivad, Ivadija, Ivaja, Ivajda, Ivajko, Ivak, Ival, Ivalj, Ivanac, Ivaga, Ivanaš, Ivanča, Ivančec, Ivanček, Ivančil, Ivančin, Ivančina, Ivančir, Ivančok, Ivančuk, Ivanda, Ivandija, Ivandža, Ivanec, Ivanek, Ivaneš, Ivaneša, Ivaneta, Ivaneža, Ivanic, Ivanica, Ivanina, Ivaniš, Ivaniša, Ivanko, Ivanoš, Ivanta, Ivanuš, Ivanuša, Ivanja, Ivanjča, Ivanjiš, Ivanjko, Ivas, Ivasko, Ivaš, Ivaško, Ivat, Ivaz, Ivčac, Ivčana, Ivče, Ivčec, Ivček, Ivčeta, Ivčez, Ive, Ivec, Iveč, Ivek, Ivel, Ivelja, Iven, Iver, Ivesa,Iveš, Iveša, Iveško, Iveta, Ivez, Iveža, Ivica, Ivić, Ivič, Iviček, Ivina, Ivinac, Ivinjak, Ivir, Ivis, Iviša, Ivka, Ivkan, Ivkanac, Ivko, Ivkoš, Ivna, Ivo, Ivoje, Ivok, Ivos, Ivoš, Ivoško, Ivota, Ivrla, Ivša, Ivšac, Ivšak, Ivšan. Ivšek, Ivul, Ivur, Ivuš, Ivuša, Ivuško i dr. Ovo je samo jedan dio imena koja su nastala raznim pokratama i sufiksacijama osobnoga imena Ìvan. Sva su ova imena motivirala hrvatska prezimena.

Kad se imaju u vidu brojna osobna imena koja potječu iz hebrejskoga jezika, zatim brojne izvedenice imenskih hebraizama i brojna prezimena koja su motivirana takvim imenima, onda treba zaključiti da u hrvatskom antroponimskom sustavu postoji znatan broj imena za koja može sa sigurnošću ustvrditi da im je izvorište u hebrejskom jeziku.

***

Aàrōn m. - v. Àrōn
Àbdōn m. - aram. abdôn < abdâ 'sluga' (hebr. ebêd 'sluga; rob')
Ábel m. - hebr. hâbhel 'dah; lahor; ništavnost'; ili < asir. hâbhal < hâblu 'sin' < šum. hîbila 'sin'
Abigàil ž. - hebr. abhīgaîl 'očeva radost, novorođeno dijete; otac (Jahve) je radost' < abhî < ábh 'otac'
i gaîl < gaiîl 'radost'
Abijàtar m. - hebr. abhījâtar 'otac (Jahve) je uzvišen' < abhî < ábh 'otac' i jâtar 'uzvišen'
Abimèlek m. - hebr. abhīmelêkh 'otac (Jahve) je vladar' < abhî < ábh 'otac' i melêkh ′vladar, kralj′
Àbiram m. - v. Àbirōn
Àbirōn m. - hebr. abhīrâm 'otac (Jahve) je uzvisio' < abhî < ábh 'otac' i râm 'uzvišen′
Àbisāg ž. - v. Àbišāg
Àbišāg ž. - hebr. abhīšâg 'otac (Jahve) je pogriješio' < abhî < ábh 'otac' i šâg 'pogreška'
Àbner m. - hebr. abhnêr 'otac (Jahve) je svjetlo' < ábh 'otac' i nêr 'svjetlo'
Àbraham m. - hebr. abhrāhâm 'otac (Jahve) je bog mnoštva (naroda)' < ábh 'otac' i rāhâm
'mnoštvo (narod)'; ili < akad. abhurâhma 'onaj kojega otac (Jahve) ljubi (voli)' < âbhu 'otac' i râhmu
'ljubiti (voljeti)'
Àbram m. - hebr. abhrâm 'otac (Jahve) je uzvišen' < ábh 'otac' i râm 'uzvišen'
Absàlōm m. - v. Abšàlōm
Abšàlōm m. - hebr. abhšālôm 'otac (Jahve) je mir' < ábh 'otac' i šālôm 'mir'
Áda ž. - hebr. hādhâh 'koja je ukrašena (urešena, nakićena)' < hadhî 'ukrašen (urešen, nakićen)'
Àdam m. - hebr. hādâm 'biće koje ima rod (pretke i potomke), čovjek' < akad. hûdm 'rod'; ili < hebr.
hādâm < hadāmâh 'biće koje živi na zemlji, čovjek'
Àdin m. - hebr. âdin 'nježan, osjećajan'
Àdōn m. - hebr. ādhôn 'gospodar; vladar; gospodin'
Àdonāj m. - hebr. adhônāj 'bog (Jahve) je moj gospodar' < ādhôn 'gospodar'
Adònija m. – hebr. adhōnî, v. Adonāj
Àgej m. - v. Hàgaj
Àksel m. - v. Àxel
Àmōn m. - hebr. āmôn 'vješt obrtnik'; ili < steg. āmôn 'tajanstven (tajnovit)'
Âmos m. - hebr. hāmôs 'koji nosi teret; koji je jak (snažan)'; ili < hebr. hāmośjâh (hamośjâhū) 'Jahve
je moćan (silan)'
Ȁna ž. - hebr. hannâh 'koja je blaga (blagotvorna, mila, milosna, ljupka); milost, milosrđe; ili <
hannāhjâh (hannāhjâhū) 'Jahve se je smilovao'
Anànija m. - hebr. hannāhjâh (hannāhjâhū) 'Jahve je milostiv' < hannâh 'milost, milosrđe' i < jáhveh
'Jahve'
Apsàlōm m. - v. Abšàlōm
Arìjel m. - hebr. arīêl, v. Urìjel
Arimatèja m. - grč. Arimathéa < hebr. Rāmāthâim 'grad u Judeji' < hārāmâh 'uzvisina'
Àrōn m. – hebr. aharôn 'koji je duhom prosvijetljen; svijetao'; ili < aram. ārôn 'kovčeg (škrinja)'
Àser m. - hebr. áser 'sreća; sretnik'
Asmòdej m. - hebr. šâmad 'koji štetu čini'; ili < perz. ešma-dev 'zloduh'
Àšera ž. - akad. ášera 'koja hoda po moru'
Atàlija m. - hebr. ataljâ < ataljâh (ataljâhū) 'Jahve je pokazao svoju uzvišenost'
Ȁxel m. - šved. Axel < hebr. abhšālôm, v. Abšàlōm
Azàel m. - v. Azàzel
Azàzel m. - hebr. azā'zêl 'koji odlazi' < azâl 'odlaziti'
Azrìel m. - v. Ezra
Bâl m. - hebr. bá'al 'gospodar' < akad. bélu 'gospodar'
Baltazār m. - hebr. bēltesaczâr < asir. beltus-assur < babil. balātšar-usur 'neka (bog) Baal štiti i čuva
kraljev život'
Baràba m. - aram. barabhâ 'očev sin' < bár 'otac' i abhâ 'očev'
Barahìjel m. - v. Maltìjel
Bàrak m. - hebr. bārâq 'munja'
Bàrnaba m. - aram. barnābhâ 'sin proroštva' < bár nābhâ < bár nebhū'âh < bár - 'sin' i nebhū'âh
'proroštvo'
Bartolòmej m. – aram. bartolmáj < bár tolmáj 'sin Tolmajev' < bár 'sin' i tolmáj < talmáj 'koji je
hrabar (srčan); orač'
Bàruh m. - hebr. bārûk 'koji je blagoslovljen'
Belìjāl m. - hebr. belíja'al 'zao; štetan' < béli 'bez' i já'al 'korist'
Belzèbub m. - ba'al zebûl 'bog muha' < ba'al 'Baal' i zebûl 'muha'
Benjàmin m. - hebr. benjāmîn 'sin koji pomaže ocu u poslovima' < ben 'sin' i jāmîn 'desna ruka
(desnica); sreća; blagostanje; pomoć'
Besàlel m. - hebr. becal'êl 'koji je pod Božjom zaštitom'
Dàgōn m. - hebr. dāgôn 'žito'
Dalìla ž. - hebr. delīlâh 'koja je nježna (osjećajna); uvojak kose'
Dân m. - hebr. dân 'sudac' < dîn 'suditi'
Dànijel m. - hebr. dānī'êl 'bog (Jahve) sudi; bog (Jahve) je sudac' < dân 'koji sudi' i êl 'bog Jahve'
Dàvid m. - hebr. dāvîdh 'koji je voljen (obljubljen); ljubimac' < dodhāvjâh (dodhāvjâhū) 'Jahvin
ljubimac (miljenik); ili < ugarit. davīdhû 'rodočelnik'
Dêbora ž. - hebr. debhōrâh 'pčela'
Delìla ž. - v. Dalìla
Dína ž. - hebr. dīnâh 'koja je osuđena (kažnjena); osuda, presuda' < dîn 'suditi'
Èden m. - hebr. 'edhen 'raj; naslada; radost'
Èdna ž. - hebr. 'ednâh 'radost, veselje'
Efràim m. - v. Efràjim
Efràjim m. - hebr. 'efrājîm 'koji je plodan'
Êl m. - hebr. êl 'koji je uzvišen (snažan, silan, moćan, jak)' (atribut boga Jahve)
Eleàzar m. - v. Lazār
Èlijāh m. - v. Ìlija
Èlijāš m. - v. Ìlija
Elizàbeta ž. - hebr. elîšeba 'bogu (Jahvi) je prisegnula, bogu (Jahvi) se je zaklela, bogu
(Jahvi) se je posvetila, bog (Jahve) je zakletva, bog (Jahve) je savršenost (punina) < êl 'bog
Jahve', šêvah 'sedam' i mišbâh 'koja se kune (zaklinje), koja priseže, koja se omeđuje
sretnim brojem 7'
Elìzej m. - hebr. ēlîšāh 'bog (Jahve) je spas (spasenje, oslobođenje), bog (Jahve) spašava' < êl
'bog Jahve' i jêšah 'spas (spasenje, oslobođenje)'
Elòhīm m. - hebr. elohîm (mn.) < elôah 'vrhovni bog, bog nad bogovima, bog svih bogova'
Elšàdaj m. - hebr. êl šâddaj 'bog (Jahve) je svemoćan' < êl 'bog Jahve' i šâddaj 'svemoćan'
Emanùel m. - hebr. immānū'êl 'bog (Jahve) je s nama' < êl 'bog Jahve' i immânu 's nama'
Èstera ž. - hebr. éster (éšter) < asir. íštar; ili < perz. sítareh 'zvijezda'
Êva ž. - hebr. havvâh 'koja daje život, majka'; ili < aram. hívja 'zmija'
Èzav m. - hebr. ēśâv 'koji je dlakav (runjav) po tijelu'
Ezekìjel m. - hebr. jehezqê'l 'bog (Jahve) je jak, bog (Jahve) osnažuje, bog (Jahve) čini snažnim
(jakim)
Ȅzra m. - hebr. 'ezrâh < azarjâh (azarjâhū) 'Jahve je pomogao' < ézer (ézra) 'pomoć' i Jáhveh 'Jahve'
Gabrìjel m. - hebr. gabrī'êl 'bog (Jahve) je jak (silan, snažan, moćan), bog (Jahve) je moja snaga <
gébher 'čovjek' i êl 'bog Jahve'
Gâd m. - hebr. gâd < ba'gâd 'sreća'
Gèdeōn m. - v. Gìdeōn
Gìdeōn m. - hebr. gidh'ôn 'koji je ozlijeđene ruke'; ili < hebr. gide'ôn 'tesar, drvosječa, rušitelj' < gáda
'sasjeći'
Habàkuk m. - hebr. habaqqûq (habaqqûqu) 'bosiljak'
Hàgej m. - hebr. hággaj 'dijete rođeno na dan svetkovine'
Hàgara ž. - hebr. hāgâr 'koji je premješten'
Hâm m. - hebr. hāmâm 'koji je topao'
Hȁna ž. - v. Ȁna
Hènoh m. - v. Hènok
Hènok m. - hebr. hanôk < hanâku 'koji je privržen (odan, vjeran)'; ili < hebr. hanâk 'koji je posvećen'
Hôšea m. - hebr. hôšē'a 'Jahve je spas'
Ìlija m. - hebr. ēlijjâh (ēlijjâhū) 'bog Jahve je svemoguć, moj bog je Jahve' < êl 'bog' i jáhveh 'Jahve'
Íra ž. - hebr. 'irâ 'koja je pozorna (oprezna, budna)'
Ȉsus m. - hebr. ješûah < jehōšûah 'onaj kojemu Jahve pomaže, onaj kojega Jahve spašava, Jahve je
pomoćnik' (v. grč. Iēsous)
Ìvan m. - hebr. jōhānân < jehōhānân 'Jahve je milostiv (milosrdan) < jáhveh 'Jahve' i hānân 'koji je
milostiv, dar Jahvine milosti'
Ismàel m. - v. Izmàel
Izàija m. - hebr. ješahjâh (ješahjâhū) 'Jahve je spas (spasenje, izbavljenje), Jahve spašava (izbavlja),
Jahve je zaštita' < jêšah 'spas' i jáhveh 'Jahve'
Ìzak m. - hebr. jichâq (jishâq, jiśhâq) 'Jahve se je nasmiješio (nasmijao), Jahve se smije, neka se Jahve
smješka (smije)'
Izmàel m. - hebr. jišmaêl 'bog (Jahve) je čuo (uslišao) molitvu'
Izràel m. - hebr. jiśrāhêl 'koji je jak u borbi s Jahvom, onaj koji se je borio s Jahvom' < êl 'bog Jahve'
i śarâh 'on se je borio'
Jàfet m. - hebr. jāfêh 'koji je lijep'
Jahèla ž. - hebr. jāhêl 'kozorog
Jȁhve m. - hebr. jáhveh 'vrhovni bog, bog nad bogovima, bog svih bogova' < hājâh < hāvâh 'dati
(davati, biti, imati) život'
Jàir m. - hebr. jaîr < jahîr 'Jahve svijetli' < jáhveh 'Jahve' i îr < ôr 'svijetliti, sjati'
Jàkīn m. - hebr. jākîn 'neka Jahve učvrsti'
Jȁkov m. - hebr. jahaqôbh 'neka Jahve zaštiti (štiti)'; ili < jahaqêbh 'koji slijedi Jahvin trag (petu); koji
se drži za petu prethodnomu djetetu; ili < jahaqâbh 'onaj koji je nadmudrio (prevario) boga Jahvu'
Jèfta m. - v. Jiftàhel
Jehofìjel m. - v. Jofìjel
Jèhova m. - v. Jȁhve
Jehudìjel m. - v. Jofìjel
Jelìzej m. - v. Elìzej
Jerèmija m. - hebr. jirmejâh (jirmejâhū) 'koji je od Jahve izvišen, Jahve uzdiže, Jahve je uzvisio' <
jarîm 'koji uzdiže' i jáhveh 'Jahve'
Jerobòam m. - hebr. jerobhâm < jehorobhâm 'neka Jahve umnožava (npr. narod), Jahve umnožava'
Jèsej m. - v. Jìšaj
Jezekìjel m. - v. Ezekìjel
Jézus m. - v. Ȉsus
Jȉfta m. - v. Jiftàhel
Jiftàhel m. - hebr. jiftâh < jiftāhêl 'neka Jahve oslobodi (otvori), Jahve oslobađa'
Jisàkār m. - hebr. jiśśakâr 'Jahve nagrađuje'
Jìšaj m. - hebr. jíšaj < jíšjah < híš Jáhveh 'Jahvin čovjek'
Jišmàel m. - v. Izmàel
Jizràel m. - v. Izràel
Joàkim m. - hebr. jōjāqîm < jehōjāqîm 'Jahve podiže (uzdiže, uzvisuje...)'
Jôb m. - hebr. hijjôb 'onaj kojega slijede; onaj koji je omrznut (neprijatelj)'
Jòel m. - hebr. jōêl < jehōêl 'Jahve je svemogući (bog)' < jáhveh 'Jahve' i êl 'svemogući... (bog)'
Jofìjel m. - v. Jehofìjel
Jôna m. - hebr. jōnâh 'golub'
Jònatan m. - hebr. jōnāthân < jehōnāthân 'Jahve je dao' < jáhveh 'Jahve' i nāthân 'dao je'
Jònel m. - hebr. jōn'êl < jōnāhêl 'Jahvin golub' < jōnâh 'golub i êl 'svemogući... (bog)'
Jòrdan m. - hebr. jōrdên (jōrdân) < rāddân 'stalno teći; žuboriti; otjecati (npr. voda)'
Jòsija m. - hebr. uzijâh 'Jahve podržava'
Jòsip m. - hebr. jōsêf < jehōsêf 'Jahve je umnožio, Jahve umnožava; neka Jahve pridoda
(djetetu koje će se roditi) još djece'; ili < jōsâf 'koji je povećao (uvećao)'
Jôšua m. - hebr. jehōšûah 'Jahve spašava (oslobađa), Jahve je spas (spasenje, oslobođenje)'
Jôzua m. - v. Jôšua
Jûda m. - hebr. jehūdhâh 'neka Jahve bude hvaljen (cijenjen, uvažen, slavljen...), koji Jahvu
štuje (cijeni, hvali, uvažava, slijedi, slavi, veliča...), Jahve je veličanstven (veleban,
odvažan, srčan...), Jahvi hvala (zahvala)
Judìta ž. - hebr. judîth < jehūdîth < jehūdhî 'stanovnica grada Jehuda ili pokrajine Judeje;
koja Jahvu štuje (cijeni, hvali, uvažava, veliča, slijedi, slavi...)'
Kàin m. - v. Kàjin
Kàjin m. - hebr. qajîn 'kovač'
Kâmoš m. - v. Kêmoš
Kàrmel m. - v. Kàrmela
Kàrmela ž. - hebr. karmêl 'brdo na kojem je bio žrtvenik' < fen. kárm 'brdo' i hebr. êl
'svemogući... (bog)'
Kêmoš m. - hebr. kemôš 'grozota'
Kerùbin m. - hebr. kerûbh 'krilati anđeo'
Làban m. - hebr. lában 'koji je bijel'
Lȁzār m. - hebr. ēlhāzâr 'bog (Jahve) je pomogao, bog (Jahve) pomaže' < êl 'svemogući... (bog)' i
hāzâr 'pomogao je'
Lȅa ž. - hebr. lê'ah 'divlja krava; gazela (antilopa)'
Lêvi m. - hebr. lēvî 'koji Jahvu slijedi (prati), koji se je Jahvi pridružio, koji se je s Jahvo sjedinio' <
lēvâh 'sjediniti se s kim'; ili < lāvâh 'pridružiti se komu'
Lìlit ž. - hebr. lajîl < lajlâh 'noć (tama, mrak)'
Lȍt m. - hebr. lôt 'veo (koprena)'
Magdaléna ž. - hebr. magdalênē 'stanovnica grada Magdale' < aram. magdalâ 'toranj' < magedhâl
'koji je visok'
Malàhija m. - hebr. mal'ākhî < male'ākhî 'onaj koji je (Jahvin) glasnik'
Maltìjel m. - v. Barahìjel
Mâlko m. - aram. mālkô 'kralj (vladar)', v. Mèlek
Manàsija m. - v. Manàše
Manàše m. - hebr. menaššêh < menaššehêl 'bog (Jahve) dade da zaboravim, bog (Jahve) je onaj koji
uzrokuje zaborav' < êl 'svemogući... (bog)' i nāšâh 'zaboravio je'
Manùel m. - v. Emanùel
Mára ž. - hebr. marâh 'koja je gorka (trpka), gorčina (ogorčenost)'
Màrija ž. - hebr. mirjâm < aram. marjâm - 'koja je jaka (uporna, uzvišena); ili < hebr. Marâh 'koja je
gorka (trpka); gorčina (ogorčenost)'; ili < het. marî 'koja je ubojita kao koplje'; ili < steg. marjâ 'ona
koju voli svemogući... (bog)'
Mârta ž. - hebr. mârtha < aram. mârtha 'gospodarica'
Màtej m. - v. Màtija
Màtija m. - hebr. mattijjâh (mattijjâhū) 'Jahvin dar, koji je Jahve dao' < mattâth 'dar' i jáhveh 'Jahve';
ili < hebr. mattâi < mattanâi < matenâi 'Jahvin dar'; ili < aram. maththâi 'koji je muževan (hrabar,
odvažan, srčan)'
Mèlek m. - hebr. melêkh 'kralj (vladar)'
Mèlkior m. - hebr. melēkhiôr 'bog (Jahve) je vladar svjetla' < melêkh 'vladar' i ôr 'svjetlo'
Melkisèdek m. - hebr. melkî sédheq < malkî sédheq 'bog (Jahve) vlada pravednošću, bog (Jahve) je
pravedan; bog Šalem je pravedan'
Melkizèdek m. - v. Melkisèdek
Mȅša m. - hebr. mēšâh 'Božja pomoć'
Metušàlah m. - hebr. metûšelah 'sin Šelahov'
Metuzàlem m. - v. Metušàlah
Mihàel m. - hebr. mīkhāhêl < mīkhājâh (mīkhājâhū) 'tko je kao bog Jahve, tko je ravan bogu Jahvi, tko
je nalik bogu Jahvi'
Mìhej m. - v. Mihàel
Mihòvil m. - v. Mihàel
Mìrjam ž. - v. Màrija
Misàel m. - hebr. mišāhêl 'tko je to što je bog (Jahve)' < mišâh 'tko je' i êl 'svemogući... (bog)'
Mójsije m. - hebr. mōšêh < steg. mesû (nesû) 'sin nepoznata oca' < msih 'roditi'
Móša m. - v. Mójsije
Móše m. - v. Mójsije
Nàhum m. - hebr. nahûm 'utjeha' < nehemjâh (nehemjâhū) 'bog (Jahve) tješi' < nehêm 'tješitelj' i
jáhveh 'Jahve'
Nàtan m. - hebr. nathân < nathanjâh (nathanjâhū) 'bog (Jahve) je dao (darovao)' < nathân 'dao je' i
jáhveh 'Jahve'
Natanàel m. - hebr. nathanāhêl 'bog (Jahve) je dao (darovao)' < nathân 'dao je' i êl 'svemogući...
(bog)'
Nàum m. - v. Nàhum
Nèftali m. - hebr. neftālî (naftālî) 'hrvanje' < nīfêl 'borba'
Nehèmija m. - hebr. nehemjâh (nehemjâhū) 'Jahve tješi, Jahvina utjeha' < nâham 'tješiti'
Nȍa m. - hebr. nôah 'odmor (počinak); mir (tišina)'
Noèma ž. - hebr. noêmi (no'mi) 'ljupkost, dražest; prijatnost, ugodnost'
Obàdija m. - hebr. ōbadjâh (ōbadjâhū) 'Jahvin sluga (služitelj)'
Òzej m. - v. Òzeja
Òzeja m. - hebr. hosajâh (hosajâhū) 'Jahve je spasio'
Pàskāl m. - hebr. pesah 'proljetni židovski blagdan' < aram. pasha 'doba kad proljeće smjenjuje zimu'
Rafàel m. - hebr. rafāhêl 'bog (Jahve) je izliječio (ozdravio) koga, bog (Jahve) liječi (ozdravljuje)
koga < rāfâh 'izliječen je' i êl 'svemogući... (bog)'
Rahèla ž. - hebr. rāhêl 'ovca određena za spaljivanje na žrtveniku u čast boga Jahve < râh 'ovca' i êl
'svemogući... (bog)'
Rèbeka ž. - hebr. ribhqâh 'mreža'; ili < rivqâh 'koja je uhranjena (debela)'
Rèšef m. - hebr. réšef 'koji pustoši (uništava) spaljivanjem'
Rȕben m. - hebr. reūbhên 'koji vidje sina odmah nakon rođenja' < reû 'vidje' i bên 'sin'; ili < rehubên
'bog (Jahve) je uništio moju tugu (žalost)'
Rȕt ž. - v. Rȕta
Rȕta ž. - hebr. rûth 'mlada žena' < reûth < rehûth 'drugarica, prijateljica'
Sàbaot m. - hebr. sabāhôt 'Jahve je zapovjednik nad vojskom'; ili < cabāhôt (cebāhôt) 'nebeska vojska' < cabâh 'stvor'
Sàlamōn m. - v. Sòlomōn
Salòma ž. - hebr. šālôm 'mir'
Salòme ž. - v. Salòma
Sàlomōn m. - hebr. šelōmôh 'koji je miran (miroljubiv)' < šālôm 'mir'; ili < šālêm (ime boga)
Samsōn m. - hebr. šimšôn < šemeš 'sunce'; ili < semit. samsûn 'sunce'
Samùel m. - hebr. šemūhêl 'bog (Jahve) je uslišao molbu (molitvu)' < šemûh 'uslišao je' i êl
'svemogući... (bog)'
Sára ž. - hebr. śārâh 'vladarica; kneginja; princeza'
Sȁul m. - v. Šȁul
Sàva m. - hebr. sába 'koji je obraćen (preveden) na drugu vjeru'; ili < aram. sâba (sâbbas) 'djed;
starac'
Sealtìjel m. - v. Zeadkìjel
Sefànija m. - hebr. sefanjâh (sefanjâhū) 'onaj kojega je Jahve skrio (sačuvao), onaj kojega Jahve
skriva (čuva, uzdržava...)
Sefònija m. - v. Sefànija
Seràfim m. - hebr. śerāfîm < śārâf 'goreći, plamteći'
Simèōn m. - v. Šimun
Sìmōn m. - v. Šȉmun
Sofònija m. - v. Sefànija
Sòlomōn m. - v. Sàlomōn
Sotòna m. - hebr. śātân 'napasnik (zloduh, demon, đavao, sotona, šejtan, vrag)' < haš-śātân 'protivnik'
Sùlamit ž. - hebr. sulāmît 'koja je mirna'; ili < Sūlâm 'grad u Izraelu'
Sùlāmka ž. - v. Sùlamit
Suzàna ž. - hebr. šōšannâh (šōšân, šūšân) 'ljiljan'
Šȁul m. - hebr. šāhûl 'koji je molitvom isprošen u boga Jahve'
Šemája m. - hebr. šemāhjâh (šemāhjâhū) 'koji čuje boga Jahvu' < šemâh 'čuti' i jáhveh 'Jahve'
Šȉmun m. - hebr. šimhôn 'uslišanost; posluh' < šemūhêl 'bog (Jahve) je uslišao molbu (molitvu)'
Tàdej m. - v. Tàdija
Tàdija m. - hebr. taddâj 'koji je velikodušan' < aram. teadhajjâ 'duša; savjest'
Tàmara ž. - hebr. tāmâr 'palma koja rodi datuljama'
Tòbija m. - hebr. tōbhijjâh (tōbhijjâhū) 'Jahve je dobar (dobrostiv)' < tôbh 'dobar (dobrostiv) i jáhveh
'Jahve'
Tȍma m. - hebr. teōmâ < aram. tehōmâ 'blizanac'
Urìjel m. - hebr. urijêl 'bog (Jahve) je svjetlo' < ôr 'svjetlo' i êl 'svemogući... (bog)'
Zabùlun m. - v. Zebùlun
Zahàrija m. - hebr. zekhārjâh (zekhārjâhū) 'Jahve se je sjetio (spomenuo)' < zākhâr 'sjetio se je' i
jáhveh 'Jahve'
Zeadkìjel m. - v. Sealtìjel
Zebùlun m. - hebr. zebūlûn 'boravište, prebivalište'
Zèlfa ž. - hebr. sīlfâ 'koja je prezrena'

Izvori i literatura

• Anić, Vladimir: Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 1991.
• Anić, Vladimir - Goldstein, Ivo: Rječnik stranih riječi, Zagreb, 2000.
• Bahlow, Hans: Deutsche Namenlexikon, München, 1967.
• Brückner, Aleksander: Słownik etymologiczny języka polskiego, Warszawa, 1989.
• Burgio, Alfonso: Dizionario dei nomi propri di persona, Milano, 1970.
• Carnoy, Albert: Dictionnaire étymologique de la mythologie gréco-romaine, Louvain, 1957.
• Dauzat, Albert: Dictionnaire étymologique des noms de famille et prénoms de France, Paris, 1951.
• Drosdowsky, Günther: Lexikon der Vornamen, Mannheim - Zürich, 1968.
• Đorđević, Tihomir: Srpska narodna imena, Beograd, 1895.
• Gluhak, Alemko: Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb, 1993.
• Grković, Milica: Rečnik ličnih imena kod Srba, Beograd, 1977.
• Hrvatski enciklopedijski rječnik, Zagreb, 2002.
• Kerber, Janez: Leksikon imen, Celje, 1988.
• Knapová, Miloslava: Jak se bude jmenovat?, Praha, 1978.
• Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1990.
• Klaić, Bratoljub: Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1978.
• Machek, Václav: Etymologický slovník jazyka českého, Praha, 1968.
• Mandić, Oleg: Leksikon judaizma i kršćanstva, Zagreb, 1969.
• Maretić, Tomo: O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba, Zagreb, 1886.
• Muftić, Teufik: Arapsko-srpskohrvatski rječnik, Sarajevo, 1973.
• Nosić, Milan: Rječnik posuđenica iz turskoga jezika, Rijeka, 2004.
• Opći religijski leksikon, Zagreb, 2002.
• Petrovski, Nikandr: Slovar' russkih ličnyh imen, Moskva, 1966.
• Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1886. - 1976.
• Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 2000.
• Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1971. - 1974.
• Smailović, Ismet: Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Sarajevo,
1977.
• Svoboda, Jan: Staročeská osobní jména a naše příjmení, Praha, 1966.
• Škaljić, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1965.
• Šimundić, Mate: Rječnik osobnih imena, Zagreb, 1988.
• Šimunović, Petar: Hrvatska prezimena, Zagreb, 1994.

Kratice:

akad. - akadski
ar. - arapski
aram. - aramejski
arm. - armenski
asir. - asirski
bab. - babilonski
eg. - egipatski
fen. - fenički
hebr. - hebrejski
het. - hetitski
m. - muški rod
perz. - perzijski
sigur. - siguratski
sir. - sirijski
sum. - sumerski
ž. - ženski rod

prof. dr. sc. Milan Nosić

Pet, 15-12-2017, 05:35:44

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0061_Medvednica.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).