Imena i prezimena u Hrvata

Znamo tko smo i kako se zovemo, ali vrlo malo znamo zašto se baš tako zovemo, zašto nam ime i prezime ima takav, a ne neki drugi oblik, kako je nastalo naše ime i prezime,prezimena ima li naše ime i prezime značenje, gdje nam sve žive naši prezimenjaci, tko su nam daleki predci, gdje su nam korijeni...? Postoje li odgovori na takva pitanja?

Čovjek je oduvijek bio društveno biće, upućeno na zajedničko življenje s drugim članovima zajednice. Radi komunikacije s drugima, identifikacije sebe i drugih, te orijentacije u prostoru i vremenu čovjek je stvarao riječi, gradio i bogatio svoj jezik. U rječnički fond svakoga jezika ulaze i onimi, imenske riječi koje su deklinabilne i kategorijalne, a služe za imenovanje i funkcioniraju u sustavu kao vlastita imena.

Na području Hrvatske u prošlosti su živjeli mnogi narodi, različitih jezika i kultura, kojih su tragovi donekle sačuvani u onimima koji su nerijetko jedini jezični spomenici izumrlih naroda i njihovih jezika. Iako su onomastički podatci važni za nove spoznaje, bogata građa do danas samo je djelomično istražena.

Onomastika je lingvistička disciplina koja se bavi imenima, ima vlastite metode i predmete istraživanja te brojne veze s nejezičnim disciplinama što joj daje interdisciplinarni karakter.

Ime je društveno uvjetovano i nosi mnoge kulturno-povijesne i sociolingvističke poruke. U njem je prošlost i sadašnjostNaseljavanjeU doba naseljavanja današnjih krajina Hrvati su se služili, kao i ostali Slaveni, jednoimenskom formulom u koju su ulazili antroponimski apelativi, te dvočlana i pokraćena imena. Znatno kasnije u tu su formulu ušla brojna svetačka imena od kojih su pak nastala osobna imena s brojnim tvorbenim formantima. Puk je imao samo jedno ime, a neki su narodni vladari i crkveni dostojanstvenici uz ime imali pridjevak ili pak dvojno ime (npr. dux Terpimirus, Gregorius de Nona, Stjepan Držislav, Dmitar Zvonimir...). Članovi takve formule mogli su se upotrebljavati u slijedu, a neki i pojedinačno. Imena hrvatskih rodova rano su potvrđena u množinskom obliku (npr. Svačići, Šubići, Kačići...). Ona upućuju pojedinca na krvnu vezu s rodočelnikom naroda. Ime je spomenik ljudskoga pamćenja i trajanja.

U doba naseljavanja današnjih krajina Hrvati su se služili, kao i ostali Slaveni, jednoimenskom formulom u koju su ulazili antroponimski apelativi, te dvočlana i pokraćena imena. Znatno kasnije u tu su formulu ušla brojna svetačka imena od kojih su pak nastalaDemetrius Sunimirio osobna imena s brojnim tvorbenim formantima. Puk je imao samo jedno ime, a neki su narodni vladari i crkveni dostojanstvenici uz ime imali pridjevak ili pak dvojno ime (npr. dux Terpimirus, Gregorius de Nona, Stjepan Držislav, Dmitar Zvonimir...). Članovi takve formule mogli su se upotrebljavati u slijedu, a neki i pojedinačno. Imena hrvatskih rodova rano su potvrđena u množinskom obliku (npr. Svačići, Šubići, Kačići...). Ona upućuju pojedinca na krvnu vezu s rodočelnikom. Takvi su pridjevci kasnije postali patronimski ekonimi: Krašići, Perušići, Perkovići (dinarski tip); Mikanovci, Retkovci, Vinkovci (panonski tip).

Koncem 11. stoljeća u gradovima primorske Hrvatske zbog nasljeđivanja posjeda, stečenih prava, privilegija i ugleda u okviru plemstvo i građanstvo nasljeđuje se nesufigirano ili sufigirano osobno ime ili nadimak pretka.

Pridjevci koji su dodavani osobnomu imenu mogu se razvrstati u nekoliko skupina: staleški, topički, etnički, etnonimski, kognomenski, uslužni, patronimski, metronimski i dr. Ti i takvi pridjevci nisu bili stalni pa nisu ni funkcionirali kao prezimena.

Žene su uz osobno ime dobivale ime muža, brata ili sina, patronim ili metronim roditelja.

Budući da se u ranom srednjem vijeku u gradovima povećava broj stanovnika s istim imenom, što je dovodilo do otežane identifikacije osoba, javlja se potreba za složenijom imenskom formulom u kojoj bi novi član (prezime) bio stalan, nepromjenljiv i nasljedan. Prezime se odnosi samo na pojedinca koji se njime preko porodice identificira kao jedinka koja je u bližem ili daljem srodstvu s ostalim članovima zajednice.

Prezime po podrijetlu nije porodično ime jer s pojedinca prelazi na porodicu. Osoba se identificira imenom i prezimenom u jednini (npr. Dabetić, Radoš, Tomić...), a porodica Najcudnija prezimena prezime interfon1 897131648imenom u množini (npr. Dabetići, Radoši, Tomići...). Do pojave prezimena osobno ime je bilo glavni član imenske formule što je i danas vidljivo u imenima knezova i kraljeva, u obitelji i školi, među prijateljima, u seoskoj sredini... U krajevima u kojima je osobno ime dugo bilo jedini član imenske formule, raznolikost i bogatstvo oblika postizano je različitim tvorbenim nastavcima. U gradskim sredinama ni takva raznolikost, kao dvočlana imenska sintagma, nije omogućivala uspješnu identifikaciju osobe. Takva je formula pružala i informacije o osobi; prepoznavanje spola i rodbinske veze, identifikaciju i legalizaciju osobe.

Prezimena su u Hrvatskoj nastala vrlo rano (12. i 13. st.) u primorskim gradovima u doba kad je patricijat stjecao brojne privilegije koje je nasljeđivao sa stalnim imenom, odnosno prezimenom.

Prvi masovniji nastanak prezimena uslijedio je nakon Tridentskoga koncila (16. st.) na kojem je zaključeno, uz ostalo, da se djeci na krštenju daju svetačka i biblijska imena. Ta je odluka bila pogubna za hrvatski antroponimski fond koji je zbog toga naglo osiromašio u broju narodnih imena. U puku je i dalje u uporabi narodna imenska formula (ime, nadimak ili promjenljivi patronim).

Jozefinskim patentom 1780. god. dvoimenska formula (ime i prezime) postaje obvezna u službenoj Concilio Trento Museo Buonconsigliouporabi za svakoga pojedinca. Iako je tim činom prezime legalizirano, u dijalekatskoj sredini, naročito u dinarskom području, i dalje su živi tvorbeni procesi nastajanja novih patronima prema bliskomu pretku.

U Hrvatskoj su najbrojnija prezimena sa sufiksom -ić, zatim manje frekventni -ac, -ec, -ak, -ek, -ov, -ev, -in, -ar i dr. Ni rasprostranjenost pojedinih prezimena nije ista u svim krajevima. Tako je npr. Horvat, najčešće prezime u Hrvata, rasprostranjeno pretežno u Slavoniji, Sloveniji, Mađarskoj i Češkoj. Takva etnonimska prezimena nastaju izvan etničkoga i jezičnoga područja zato što etnonime i prezimena nadijevaju drugi, oni kojima ne pripadaju.

Etnonim Hrvat javlja se u najranijim ispravama u množinskom obliku i označava kolektivno ime naroda i zemlju koju taj narod nastanjuje. Taj je narodni etnonim potvrđen na širokom području od Raše do Cetine i Plive i od Gvozda do Jadrana; ima rijetkih potvrda i za šire područje od Drave i Drine. Imenovanje zemalja imenom naroda bilo je u Hrvata u uporabi do 18. st. U Hrvatskoj se takvi etnonimi za naziv zemlje počinju već u 16. st. zamjenjivati novim oblikom koji je nastao tako što je iz dvočlane sintagme (pridjev + imenica) imenica postala zališna, a pridjev je nakon njenoga ispadanja supstantiviziran i onimiziran (npr. hrvatska zemlja → hrvatska → Hrvatska). Brojni ekonimi motivirani etnonimom Hrvat nalaze se u Bosni, Srbiji, Sloveniji, Ugarskoj, Češkoj i dr.

U srednjovjekovnim izvorima ne ima potvrda uporabe hrvatskoga imena sjevernije od Gvozda. Iako je taj narod između Save i Drave Stari SlaveniU početku su stari Slaveni, još u pradomovini, nadijevali takva imena koja su bila u kakvoj značenjskoj vezi s osobom kojoj je ime nadjenuto prema izgledu, prema značaju, u kakvoj svezi s rođenjem i sl. Bila su česta i zaštitna (profilaktička) imena kojima se je željelo zaštititi dijete od zlih duhova. Takva motivacija je s vremenom nestala, a osobno je ime postalo jezični znak u funkciji imenovanja. To je omogućilo česte preinake osobnoga imena koje više ništa ne znači jer služi samo za imenovanje, identifikaciju i legalizaciju osobeu spisima nazivan skupnim imenom Sclavi, ipak je njihovim susjedima bilo jasno koje je narodnosti taj 'bezimeni' puk. Odgovor na to je prezime Horvat koje je baš rašireno u krajevima kojima su stoljećima vladali Ugri (Mađari). Ugarsko svećenstvo i plemstvo izbjegavalo radicje da taj narod u dravsko-savskom međurječju nazove njegovim pravim imenom, ali je mađarski puk svoje susjede i brojne doseljenike iz tih krajeva identificirao u novoj sredini pomađaernim oblikom Horvát. Rijetkih potvrda bilo je i u Bosni. Kad je turski sultan Sulejman Sjajni prigodom prosidbe svoje kćeri pitao Mehmed-pašu Sokolovića odakle je, njegov mu je vezir i zet odgovorio da je iz zemlje Hrvata.

U početku su stari Slaveni, još u pradomovini, nadijevali takva imena koja su bila u kakvoj značenjskoj vezi s osobom kojoj je ime nadjenuto prema izgledu, prema značaju, u kakvoj svezi s rođenjem i sl. Bila su česta i zaštitna (profilaktička) imena kojima se je željelo zaštititi dijete od zlih duhova. Takva motivacija je s vremenom nestala, a osobno je ime postalo jezični znak u funkciji imenovanja. To je omogućilo česte preinake osobnoga imena koje više ništa ne znači jer služi samo za imenovanje, identifikaciju i legalizaciju osobe.

Erozija bogatoga fonda narodnih imena započela je kristijanizacijom koja je u 16. st. dovela do potpune zabrane davanja djeci narodnih imena. U sljedećim stoljećima u Hrvata je gotovo presahnuo taj izvor imena. U doba intenzivnijega izučavanja povijesnih dokumenata počinju se djeci nadijevati imena narodnih knezova i kraljeva što je pak bila motivacija pomodnoga karaktera. U 19. st. prevode se strana imena iRoda Nosi Bebu Hrvatska Imena prezimena (npr. Wiesner → Livadić, Flieder → Jorgovanić, Fuchs → Lisinski, Farkás → Vukotinović, Frölich → Veselić i sl.) Pomodne preinake i prilagodbe bile su uvjetovane političkim i nacionalnim razlozima.

Budući da hrvatski Zakon o osobnom imenu, za razliku od češkoga, dopušta roditeljima da djetetu daju ime kakvo žele, na njima je zbog toga velika odgovornost. Određeno ime mora funkcionirati za života nositelja, u nekih i nakon smrti, kao jezični i onimski znak te zato mora biti deklinabilno, pogodno za tvorbu novih oblika (npr. odmilice, posvojnoga pridjeva), imati gramatičke oznake roda i sl.

Roditelji sve češće svojoj djeci daju imena omiljenih likova i junaka iz literature, filma, televizije, sporta, glazbe, politike i dr. Uzimaju i strana imena u izvornom obliku, što npr. češki zakon ne dopušta, i to imena koja nisu ni na kojem jezičnom planu prilagođena vlastitomu jeziku. Mnoga djeca kao osobno ime imaju prezime nekoga stranoga državnika (npr. Lenjin, Staljin, Naser, Nehru, Kennedy i dr.). Neki su se nositelji takvih imena u zreloj dobi odlučili za promjenu takvoga imena. Osobna imena stranoga podrijetla treba prilagoditi jeziku određene zajednice na fonološkom, prozodijskom i morfološkom planu.

Muška osobna imena na -i u kosim padežima imaju varijantnu osnovu proširenu fonemom /j/ (npr. Tonči, Tončija, Tončiju...). Osim ovako proširene osnove mogu imati još i nejadnakosložnu (npr. Rade, Radeta, Radetu...) ili jednakosložnu sklonidbu (npr. Mile, Mile, Mili...). dijeteMoguće je da ovakva imena u nekom mjesnom govoru budu deklinirana po pridjevskoj promjeni (npr. Rudi, Rudoga, Rudomu...).

Mnogo je više problema u identifikaciji osobe i njenoj komunikaciji s drugima ako je ime ženskoga roda stranoga podrijetla, a završava suglasnikom (npr. Dolores, Mercedes, Ingrid, Anabel, Mirabel, Ines, Rut...) ili samoglasnikom -i (npr. Viki, Gabi, Meri, Odri...). Sva su ta i takva imena indeklinabilna, bez obličnoga nastavka pa se padežni oblik mora određivati pomoću zamjenice, pridjeva i sl. Budući da takva imena nisu u potpunosti adaptirana, ona se u svakodnevnoj uporabi uglavnom preinačuju pomoću različitih sufikasa (npr. Dolores → Doloreska, Mercedes → Mercedeska, Mirabela → Mirabela, Ines → Ineska (Inka), Ingrid → Ingrida (Inga), Gabi → Gabica...).

Za očuvanje sustava osobnih imena i njihovo svakodnevno funkcioniranje nije dovoljan samo jezik i njegove zakonitosti, nego i znatan udio izvanjezičnih faktora. Mlade roditelje trebalo bi informirati o mogućim posljedicama loše odabranoga imena. Nadati se je da će svako pomodarstvo u imenovanju djece biti kratka vijeka, pa da roditelji ne će djetetu dati ime Lenjin, Staljin, Kennedy, Nehru, Berlusconi,Klinton, Obama; Traktor, Jugoslav, Jugoslavenka, Sniježana, Zvijezdana, Kosovka i sl. jer to više govori o davatelju imena nego o osobi koja ima takvo ime.

Prof. dr. sc. Milan Nosić

Čet, 21-09-2017, 03:32:47

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0054_Mirogoj_Zagreb.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).