Misli povodom kreiranja Povjerenstva

Kada bi predsjednica ili premijer morali držati danas govor naciji, što bi joj poručili? Plenković KolindaIstaknuli bi činjenicu da se gospodarstvo kreće linijom rasta i da je pred izlazom iz dugogodišnje recesije; da je potrošnja građana u stalnom porastu i td., sve ohrabrujuće što stvara optimističko raspoloženje. Od te „materijalne“ perspektive okrenuli bi se duši i duhu nacije i najprije bi ustvrdili da s duševno-duhovnim stanjem nacije mnogo toga nije u redu. Razlog za to depresivno stanje nacije oni dobro poznaju.To se vidi iz temeljne ideje ili vrednote na kojoj grade svoje političko djelovanje. Predsjednica živi i radi na ostvarivanju zajedništva nacije. Premijer ulaže velike napore da se očuva stabilnost njegove vlade i time funkcionalnost državnih institucija. Jedan i drugi cilj je od egzistencijalne važnosti za naciju. Obje vrjednote su najuže povezane jedna s drugom te se mora reći da bez zajedništva nema stabilnosti,bez stabilnosti nema zajedništva.

Predsjednica i premijer stoje s idejom svoje politike, to će reći s percepcijom služenja općem dobru kao Zoran Milanovic1jedinim legitimnim ciljem politike, u potpunom skladu s klasičnom političkom etikom. Oni time svjedoče svoje opredjeljenje za demokraciju i pravnu državu. To je važno ovdje istaknuti jer je to veliki pozitivni zaokret shvaćanja politike i svrhe države u usporedbi sa shvaćanjem politike i države partije neokomunista i nekih malih političkih stranaka liberalnog spektra, koje su do nedavno vršile vlast na nedemokratskom načelu: „Mi ili Oni“.

Iz rečenoga slijedi da su zajedništvo i stabilnost danas problematično dijete hrvatske nacije i neovisne hrvatske države radi nepostojećeg konsenzusa u bitnim principima politike i u bitnim vrjednotama moralno-etičkog i filozofskog svjetonazora. Nešto goreg i razarajućeg ne može pogoditi jednu naciju! Nažalost, upravo to je pogodilo hrvatsku naciju i radi toga pati!

Očito je da sadašnja predsjednica Republike Hrvatske i sadašnji premijer vlade Hrvatske doživljavaju, a ne Huda jamasamo da shvaćaju, sudbinski karakter konstelacije toga ZajedništvoZajedništvo i stabilnost danas su problematično dijete hrvatske nacije i neovisne hrvatske države radi nepostojećeg konsenzusa u bitnim principima politike i u bitnim vrjednotama moralno-etičkog i filozofskog svjetonazora. Nešto goreg i razarajućeg ne može pogoditi jednu naciju! Nažalost, upravo to je pogodilo hrvatsku naciju i radi toga pati!depresivnog duševno-duhovnoga stanja hrvatske nacije danas. Ali ne samo oni nego to doživljava i velika većina političko svjesnih Hrvatica i Hrvata u domovini i izvan domovine. Razloga za zabrinutost i frustriranost nacije ima veliki broj. Podsjetimo na samo neke događaje zadnjih dana.

Žrtve komunističko-partizanskih zločina Hude jame u Sloveniji i mnogih otkrivenih i još neotkrivenih jama u Hrvatskoj se obilježavaju i pokapaju dostojno s pijetetom kako traži kršćanski i opće ljudski moral, a javnost u Hrvatskoj - televizijska, novinarska, sveučilišna, akademska, umjetnička, stranačka, državna - : šuti, i to ne zato jer radi žalosti nema riječi, jer radi suza ne može pisati nego zato jer nije zainteresirana, nego zato jer ne prihvaća istinu, nego zato jer se boji pravorijeka savjesti, nego zato jer hoće izbjeći kajanje i traženje oprosta, nego zato jer se nije odrekla svoga komunističko-ateističkog svjetonazora i nego zato jer političke i kulturne grupacije i dalje hoće bez grižnje savjesti pripadati političkim i gospo- darskim centrima moći u Hrvatskoj..

Ovih dana se mora zaustaviti izgradnja žičare na Sljeme jer su došle na površinu kosti žrtava partizanskih Olujaodreda, koji su svojim zločinima ispunili nedavno otkrivene mnoge jame ubijenih na području Zagreba, a javnost u Hrvatskoj šuti!

Nedavno su se članovi obitelji i mnogobrojni prijatelji oprostili na Mirogoju od velikog čovjeka domoljuba i političkog uzora Marka Veselice kojega je komunistički režim u Hrvatskoj, dakle komunisti Hrvati, držao dvanaest godina u zatvoru zato jer je bio hrvatski domoljub, jer je širio ideje o slobodnoj, pravednoj, pravnoj državi Hrvatskoj. A javnost u Hrvatskoj šuti!

Redovito povodom slavljenja pojedinih zbivanja, primjerice Oluje iz Domovinskog rata, otvara se pravi rat novinara, umjetnika, političara, službenika pravoslavne Crkve protiv legalne, moralne obrane hrvatske domovine, protiv branitelja. Taj rat,nazovimo ga „rat mozgova u režiji emocija mržnje i osvete“, vodi se već 25 godina na tlu Hrvatske neovisne države. A javnost u Hrvatskoj šuti!

Javnost šuti ne znajući da je taj „rat mozgova iz mržnje i osvete“ pogubniji za egzistenciju i učinkovitiji u Crvenouništavanju nacionalnog bića nego rat s oružjem. Rat s oružjem, Domovinski rat, trajao je nekoliko godina završivši sjajnom pobjedom spremnih braniti svoj dom. „Rat mozgova mržnje i osvete“ s oružjem ideja,propagande laži i neistina traje već 25 godina i može trajati „vječno“budući da se „mozgovi“ kao vojnici ovoga rata nalaze u stanju dubokog zasjenjenja i tamnog zamagljenja pripremljenog od svojih svemoćnih komandira imenom „Mržnja“ i „Osveta“. Treba znati: “Mržnja“ i „Osveta“ su djeca jednoga bića, jednoga izvan naravnog reda postojećeg bića, mudrog i snažnog, poznatog većini kultura. Ime mu je Sotona. Sveta knjiga Biblija naziva to biće: lažac, mrzitelj i neprijatelj čovjeka (čovječanstva) od početka. Zar će Hrvatska „vječno“ šutjeti i trpjeti u strahu i ponižavanju jer nema dovoljno hrabrih moralnih i intelektualnih autoriteta koji bi stali na kraj nositeljima mržnje i osvete?

Hrvatska ne smije šutjeti. Hrvatska se mora braniti i obraniti od ove neprekidne agresije nošene i hranjene mržnjom i osvetom dijela svojih vlastitih sugrađana. Ovdje se mora obraniti ono najviše: suverenitet, nezavisnost hrvatske države i identitet hrvatskoga naroda.

Sve ove iznesene činjenice obilježavaju aktualno stanje duše i duha hrvatskog čovjeka.Ima ih još mnogo iste naravi.

Traži se intelektualna i moralna ozbiljnost

Što drugo reći nego da je to stanje u Hrvatskoj najveći izazov za humani, znanstveni, politički i katolički duh Titohrvatskoga čovjeka zadnjih stoljeća. Taj izazov preklinje sve poštene, istinoljubive i mirotvorne ljude u Hrvatskoj: sada je čas, kairos, da konačno stvorite potpunu istinu o sebi kao hrvatskom narodu, o sebi PoteziSada je čas da pred Europom posvjedočite snažnim političkim potezima da hrvatski narod kao narod nije nikada slobodno prihvatio nijedan totalitarni režim, pa tako niti komunistički režim niti komunističko-ateistički svjetonazor. Radi toga je podnio strahovite žrtve .kao katoličkom narodu, o sebi kao miroljubivom, u slobodu i pravdu zaljubljenom narodu, jer vi to jeste. Sada je čas da pred Europom posvjedočite snažnim političkim potezima da hrvatski narod kao narod nije nikada slobodno prihvatio nijedan totalitarni režim, pa tako niti komunistički režim niti komunističko-ateistički svjetonazor. Radi toga je podnio strahovite žrtve .

I konačno sada je čas da se razradi i znanstveno oblikuje potpuna istina o zločinima Titovih partizana i komunista nad hrvatskim narodom nakon rata i za vrijeme komunističkog režima do 1990. godine. Sada je čas da se argumentirano zapiše i objavi tko su te političke snage – partije ili stranke, pojedinci ili udruge - u današnjoj Hrvatskoj koje su sudjelovale u komunističkim zločinima, koje su bile nositelji komunističkog režima kroz pedeset godina, koje i danas veličaju vođu-diktatora nazivima ulica i najljepših trgova gradova po Hrvatskoj i konačno koje se u svojem političkom djelovanju služe komunističko-marksističko-ateističkim svjetonazorom usprkos deklaracija osude tog svjetonazora kao uzroka najvećih zločina protiv čovječnosti u povijesti svijeta.

Zar nije ponižavajuće za hrvatsku naciju da je morala nemoćna i u strahu do naših dana promatrati kako te blebirugpolitičke snage zle prošlosti do danas uspijevaju držati zaključane arhive i tako se bez posljedica predstavljati pred licem Europe kao demokrati, kao oduvijek uvjereni borci za ljudska prava? Zar nije zastrašujuće konstatirati da se u Hrvatskoj naših dana, da, baš u katoličkoj Hrvatskoj (87% pučanstva katolika) s državnog vrha radilo na restauraciji komunističkog političkog i svjetonazorskog sustava? S dolaskom na vlast ljevičarsko-liberalnih partija (2011. - 2015.) postalo je službeno da se Hrvatsku mora vratiti u vode komunizma i titoizma, konkretno rečeno započelo se stvarati „novu regiju“, zapravo staru titoističku Jugoslaviju.

Kakvo zajedništvo je moguće s tim ljudima? Oni sami ga neće jer zagovaraju nedemokratsku politiku po principu „Mi ili Oni“. „MI“, to će reći partija, štovatelji vođe, anti-fašisti, graditelji socijalističke SFRJ, stvaratelji socijalističkog čovjeka, stvaratelji raja na zemlji i društva bez Boga, mrzitelji katoličkog morala i „ONI“, to će reći hrvatski narod, Katolička Crkva, katolički vjernici, hrvatska kulturna baština, hrvatski domoljubi, hrvatski branitelji Domovinskog rata, neovisna država Hrvatska. Koliko je iz reda „MI“ u politici, u kulturi, u znanosti koji još danas intelektualno i emocionalno pripadaju tom „MI“ i koji taj „ONI“ ne prihvaćaju intelektualno-humanom iskrenošću i poštenjem nego možda samo tolerancijom punom prezira, nego samo skrivenom čežnjom da će mnogo toga iz reda „ONI“ skoro nestati iz LustracijaOvo je danas još stvarnost zato jer se nije dogodila lustracija u Hrvatskoj! Nije se niti mogla provesti jer nije bilo ljudi niti institucija za to. Ljudi iz komunističkog režima su opet preuzeli sve institucije u novo stvorenoj neovisnoj državi. Pa zar će oni sami sebe lustrirati?društvene svijesti? Na tome oni iz reda „MI“ marljivo rade po svim institucijama gdje su još prisutni, i naravno u najvišoj instituciji državi Hrvatskoj ako dođu na vlast.

Kada to spominjemo, onda to nije suočavanje s hrvatskom prošlošću nego s hrvatskom aktualnom Lustracijasadašnjošću. Tu je izvor i korijen uzaludnog vapaja za zajedništvo hrvatskog naroda kojega za sada nema i, bojim se, da ga tako brzo neće niti biti. Recimo odmah razlog zašto tako mislimo: Zato jer nismo raščistili pitanje istine o komunističkoj vladavini, totalitarnoj komunističkoj vladavini nad hrvatskim narodom. I zato jer ljudi komunističkog svjetonazora i nakon pada komunizma u Europi i nakon stvaranja neovisne države Hrvatske drže pod kontrolom sve centre političke, kulturne, znanstvene i gospodarske moći u Hrvatskoj. Kratko i jezgrovito: ovo je danas još stvarnost zato jer se nije dogodila lustracija u Hrvatskoj! Nije se niti mogla provesti jer nije bilo ljudi niti institucija za to. Ljudi iz komunističkog režima su opet preuzeli sve institucije u novo stvorenoj neovisnoj državi. Pa zar će oni sami sebe lustrirati?

Oni su inače provodili specijalnu lustraciju dolazeći na vlast i održavajući se na vlasti. One najopasnije osobe za preuzimanje komunističke vladavine su jednostavno likvidirali, bez grižnje savjesti jer njihova savjest im je tobože potvrđivala da se smije činiti zlo – pa i ubiti – za novu slobodu i socijalizam. One samo opasne osobe, koje nisu pobjegle preko granice, stavili su pod rigoroznu kontrolu jednoumlja i totalitarnog režima. Od vremena do vremena su one neposlušne izvlačili iz javnog saobraćaja omogućujući im besplatni stan i hranu u Lepoglavi, Staroj Gradiški. A one jako tvrdoglave i čak bivše drugove u antifašističkoj borbi rame uz rame s drugom Titom poslali bi na more, ne na odmor jer Goli otok po samim imenom nije pružao mogućnost za odmor nego je tražio neljudski mučenički napor da bi se preživjelo, naravno barem to malo vrijeme do smrti. I smrt je tu rješavala sve ostalo.

Lustracija komunističkog tipa se usudila dignuti osvetničku ruku na najviši autoritet, na Božji autoritet u osobi zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. On im je prorekao brzu propast, njima i cjelokupnom svjetskom komunističkom pokretu.Tako se i dogodilo. Ako smijemo teološki reći: zločinačka komunistička lustracija darovala je hrvatskoj naciji sveca i njegovom žrtvom i svetošću očuvala se Katolička crkva i s njome hrvatska nacija od planiranog uništenja sa strane komunista. To su putovi Božji. U to je Stepinac vjerovao. I zato se ispunilo njegovo geslo: U Te se ufam,Gospodine,i neću se postidjeti do vijeka. Bog je postidio za svu povijest čovječanstva njegove progonitelje,komuniste.

Povjerenstvo uzrok nepovjerenja

Ta misao, taj logički zaključak iz svega zla što su komunisti počinili u svijetu i u Hrvatskoj za vrijeme njihove Tito Pavelićvladavine treba imati prioritet u suočavanju s komunističkom vladavinom u Hrvatskoj. To mora biti tema „Povjerenstva“ koju je Vlada osnovala. Na to treba podsjećati današnje neokomuniste ili bolje reći „još uvijek komuniste“ i titoiste, bilo da su oni članovi partije i političkih stranaka u Hrvatskoj, bilo da još uvijek privatno osobno vjeruju u marksističko-ateistički svjetonazor. Javnost u Hrvatskoj treba te naše sugrađane „prisiliti“ na izjavu u javnosti što misle o Titu i njegovoj odgovornosti za ubijanje na desetke i desetke tisuća hrvatskih žena, majki,djece, svećenika, redovnika, časnih sestara, domobrana, ustaša, partizana, antifašista?

Neka javno izjave što misle o pojedinačnim i kolektivnim ubojstvima i smaknućima,o koncentracijskim logorima, o izgladnjivanju i deportaciji, o mučenju i prisilnom radu, o progonu i deklasiranju građana na temelju nacionalne i vjerske pripadnosti, o sistematskom kršenju slobode savjesti, slobode misli, slobode medija i znanosti za vrijeme njihove vladavine? Treba ih „prisiliti“ da reknu da li smatraju ta djela moralnim zlom, grijehom, i da li se počinitelji trebaju kajati i moliti za oproštenje? Neka se izjasne da li smatraju moralnim zlom svoje aktivno sudjelovanje u funkcioniranju i održavanju komunističkog režima i da li se radi toga osjećaju moralno krivim i pozvanim na kajanje? O tome treba „Povjerenstvo“ raspravljati i smisliti kako to provesti i ostvariti.

Važno je shvatiti da je suočavanje s vladavinom komunističkog režima u biti pitanje morala i etike čovjeka kao takvog. Da je Tito s partizanima i komunistima poubijao na desetke tisuća ljudi, o tome nas izvješćuju povjesničari kao jamci da je to činjenica. Za to ne treba „Povjerenstvo“.To su činjenice. Zadatak Povjerenstva treba biti da te činjenice razmotri s moralno-etičke perspektive s pitanjem o zločestoći i grješnosti čovjeka i s pitanjem odakle to da je čovjek sposoban ne priznati činjenice. Ako ima ljudi, koji neće ili su nesposobni prihvatiti da su ubojstva partizana objektivno zla i nemoralna djela koje čovjek ne smije nikada počiniti, onda se loše piše društvu, državi u kojoj žive takvi ljudi.

„Povjerenstvo“,dakle, treba o tome prozboriti, kako je moguće da u Hrvatskoj ima ljudi koji još danas slave Tita kao dobrog čovjeka; koji tvrde da je ubijanje nevinih ljudi iza rata dobro djelo; da je komunistička partija ona instanca koja određuje što je dobro i što je zlo i slična stajališta? Ako je jedan član „Povjerenstva“ uvjereni marksist, on će pokušati druge poučiti i uvjeriti da se sve u povijesti događa nužno po zakonima dijalektike te da je znak slobode čovjeka da to svjesno prihvati i da je razlikovanje između dobrih i zlih djela samo plod klasne metafizičke i klerikalne nadogradnje. Čistokrvni povjesničar u „Povjerenstvu“ će predstaviti DeklaracijaU Deklaraciji Hrvatskog sabora od 10. srpnja 2006. je riječ „o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990.“. Ovakva manipulacija sa službenim kategorijama i terminima najviših međunarodnih političkih tijela Europe i najvišeg nacionalnog tijela Hrvatskog sabora sa strane Hrvatske vlade je nedopustivi čin i skandal. To je očigledni pokušaj revizije povijesti uvođenjem novih pojmova.činjenice na osnovi postojećih dokumenata uz žaljenje da se cijela istina još ne zna jer svi arhivi nisu dostupni. Ali da su desetke tisuće pobijenih bez suđenja sa strane partizana dokazani, te da je to po njegovom skromnom mišljenju dovoljni dokaz da se Tita i partizane proglasi zločincima.

I što sada? Što bi na sve to rekli antropolozi, filozofi, etičari,moralisti, teolozi, juristi, zatvorenici,logoraši, Crkva, udruge...? Ne znamo jer oni nisu pozvani u „Povjerenstvo“.

Možemo naslućivati da će željeno zajedništvo i nužno potrebna stabilnost vladanja imati od toga malo koristi. Tim više što je osnovano „Povjerenstvo“ već na startu krenulo krivim idejnim putem. Naime kao cilj Povjerenstva se definira „suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od Drugog svjetskog rata do proglašenja neovisnosti“. Ta formulacija je iskrivljenje službenog stajališta naroda Europe u Rezoluciji Vijeća Europe iz 2006. i Deklaracije Hrvatskoga sabora. U Rezoluciji Vijeća Europe je riječ o zločinima totalitarnih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi.

U Deklaraciji Hrvatskog sabora od 10. srpnja 2006. je riječ „o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990.“. Ovakva manipulacija sa službenim kategorijama i terminima najviših međunarodnih političkih tijela Europe i najvišeg nacionalnog tijela Hrvatskog sabora sa strane Hrvatske vlade je nedopustivi čin i skandal. To je očigledni pokušaj revizije povijesti uvođenjem novih pojmova.

„Nedemokratski“ umjesto totalitarni, „posljedice vladavine“ umjesto zločini vladavine“ je pravljenje nedužnim komunistički režim. To činiti znači torpedirati napore u ostvarivanju zajedništva pomirenjem i istinom. Čovjeku humanističkog i kršćanskog svjetonazora ne preostaje drugo nego molitveni pitajući vapaj:

Halo, noćni stražari! Kako dugo je još do zore i svjetla!? Odgovor od male zapaljene svijeće u dubokoj tami srca i uma odjekuje: Pokajte se, obratite se, činite pokoru jer ćete tako dobiti čisto srce i svijetao um.

To je taj put lustracije prema zajedništvu! To treba Hrvatska više nego ikada!

dr. sc. Josip Sabol

Čet, 28-05-2020, 06:02:57

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.