Ugledni preteče hrvatskih diplomata (4)

Antun Vrančić (1504.-1573.) bez sumnje je najznačajniji od europskih diplomatskih uglednika hrvatskoga porijekla svih vremena. Taj mlađi Marulićev suvremenik potomak je obitelji Vrančić, jedne od bosanskog praplemstva koje datira od XI. stoljeća. Ugarski kralj Ladislav I. Sveti (1077.-1095.) dodijelio im je grb s "tri zlatna ljiljana"! Sklanjajući se pred osmanlijskom najezdom Vrančići su se u XIV st. doselili u Šibenik. Antun je (po majci) bio i nećak bana Petra Berislavića, a ujedno i stric Fausta Vrančića. Tijekom burna života postat će tajnik i savjetnik ugarskih, poljskih i habsburških vladara. Također i biskup pečujski i jegarski te nadbiskup ostrogonski i primas ugarski, a pred smrt i kardinal...

Studirao je u Padovi, Beču i Krakovu. U diplomatskim poslanstvima ugarskog kralja Ivana Zapolje putovao je diljem Europe. Poslije, kao savjetnik Ferdinanda I Habsburškog odlazi u poslanstvo u Carigrad gdje će se zadržati četiri godine. Boraveći u Otomanskom Carstvu u zajednici s flamanskim humanistom Busbecquom obavljao je i značajna arheološka i arhivska istraživanja. Ogledao se i kao književnik: životopis bana Berislavića, putopisi, te dvije zbirke pjesama Elegiae i Otia. Umro je u Prešovu (današnja Slovačka) a pokopan je u Trnavi. Mađarska akademija objavila je njegova sabrana djela u 12 svezaka pod nazivom Verancsics Antal.

Vrancic1

Ovom prigodom ponovno ću podsjetiti na jedno od njegovih 790 (!) pisama o kojem sam po prvi put pisao prije dvadesetak godina (4. veljače 1996.) u Večernjakovom Kulturnom obzoru. Naime, tada, kao i danas to pismo držim osobito značajnim po prijepornim pitanjima zajedničke povijesti Hrvata i Bošnjaka. To pismo Vrančić je uputio godine 1559. Hasan-begu Sandžaku Hatvanskom. Vrijedi ga još jednom citirati in extenso (prijevod s latinskoga V. Vratović, verzal F.B .):

"Velemožni gospodine, susjede naš poštovani, pozdravljam Vas i nudim svoju naklonost. Veoma su mi bila mila pisma Vaše Velemožnosti, kojima ste mi pokazali naklonost Vašeg dobrog susjedstva, a ponajviše zbog toga što smo bliski jer pripadamo NAŠEM HRVATSKOM NARODU, U KOJEM SE PONOSIM ŠTO SAM I JA ROĐEN, A IZ NJEGA JE POTEKLA I VAŠA VELEMOŽNOST. Pa ako nam ništa ne može jednako biti drago kao da uživamo - ako nam je palo u dio da posjedujemo neke pripadnike NAŠEGA RODA - u njihovu dobrom i željenom susjedstvu, to bismo barem htjeli shvatiti i osjetiti u prvom redu kod Vaše Velmožnosti, čije bi ne samo SRODSTVO PO HRVATSKOM RODU, nego i blizina samog mjesta bilo mnogo draže kad bismo prema onoj našoj želji, čije ostvarenje žarko očekujemo od Vašeg prijateljstva, mogli uživati u uzajamnom dobrom prijateljstvu. No, jer je i nedavno Vaša Uzvišenost nekoga našeg kmeta oglobila velikom svotom novaca, a drugih je, kako razabiremo, dvanaest podanika našeg područja dala dozvati k sebi na sud, ne vjerujemo da ćete prema njima postupati išta plemenitije i blaže nego što ste postupili s onim prvim, što doista od Vas kao susjeda ne bih očekivao. Stoga, iako smo se pismeno požalili Velmožnom gospodinu paši budimskom namjesniku Vašeg Cara, i potužili se zbog tih nepodnosivih nepravda nad bijednim kmetovima Vašeg i našeg Cara, ipak budući da se to posebno tiče Vaše Velmožnosti, usrdno Vas molimo u ime ovog susjedstva i SRODNOSTI NAŠEGA HRVATSKOGA RODA, KOJI NAM JE OBOJICI DRAG, da biste popustljivije postupali s našim zajedničkim kmetovima koji nama jednom i drugom jednako služe i plaćaju danak."

Dakle, u svom kratkom pismu Antun Vrančić ("šibenski Dalmatinac") čak tri puta ponosno ističe da je pripadnik hrvatskog naroda (NOSTRE NATIONIS CROATAE, CROATICI GENERIS, NOSTRE GENTIS CROATICAE)

Vrancic2

Hrvatom se, dakle, osjećao i predstavljao Antun Vrančić, poklisar na dvorovima Franje I. Francuskog, Henrika VIII engleskog, Selima II. i Sulejmana Veličanstvenog... Kako je lijepo pročitati da se hrvatskim podrijetlom i narodom ponosi taj sjajni diplomat i prelat, svestrano obrazovani humanist, pisac i pjesnik, k tome prijatelj Erazma Roterdamskog i poznanik Melanchtona (praeceptora Germaniae). Dakle, davno prije "nacionalnog sazrijevanja" (u XIX. stoljeću) mnogi naši uglednici osjećali su se Hrvatima. Vrančićevo pismo upozorava nas na još jednu značajnu činjenicu: hrvatskog je roda bio i Hasan-beg! U turskim su vremenima hrvatsko podrijetlo - nažalost kao i danas - zaboravljali mnogi muslimanski velikodostojnici rođeni u Bosni i Hercegovini.

Nisam provjeravao je li spomenuti tekst (inače objavljen u Hrvatski latinisti / Croatici auctores qui latine scripserunt, sv. I, u Pet stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb 1969.) predstavljen u hrestomatijama naših klasičnih gimnazija. Ako nije, valjalo bi ga uvrstiti u nova izdanja. Uostalom, držim da bi u hrvatskom prijevodu trebao biti zastupljen i u ostalim srednjoškolskim čitankama.

Vrancic 3

Napomena: Na kraju, podsjećam da je dr. sc. Diana Sorić objavila 2009. magistarski rad „Klasifikacija pisama Antuna Vrančića“, a 2013. obranila i disertaciju “Obiteljska korespondencija Antuna Vrančića: kritičko izdanje rukopisa i jezično stilske osobitosti.” Zahvaljujući toj mladoj znanstvenici sada znamo da Vrančićev obimni epistolar sadrži čak 765 izvornih pisama na latinskom, 20 na talijanskom i šest na mađarskom jeziku, dakle ukupno 791 te još 199 napisanih u suautorstvu.

Frano Baras

 

 

 

 

Sri, 24-05-2017, 10:02:02

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0067_Veliki_Tabor.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).