Izlaganje na predstavljanju knjige "Stvaranje hrvatske države 1991." autora akademika Davorina Rudolfa

Akademik Davorin Rudolf, sveučilišni profesor, znanstvenik, odigrao je ključnu ulogu u stvaranju hrvatske države, posebno za vrijeme prve dvije Vlade kada je bio ministar vanjskih poslova i ministar pomorstva i vrlo bliski suradnik predsjednika Tuđmana.

Akademik Rudolf je sjajan analitičar i vrlo odgovoran čovjek koji ništa ne improvizira. Zato njegova knjiga ne može biti osporena na fusnoti jer ima preko 630 fusnota. Akademik Rudolf ništa ne govori napamet, ni po sjećanju, nego sve dokumentira. Njegov hrvatski jezik je sjajan. Užitak je čitati njegove tekstove. On se oslanja na činjenice, ali na temelju činjenica ulazi u duboku psihološku analizu ličnosti o kojima piše. Zato se njegovi tekstovi čitaju kao triler. On na sjajan način u ovoj knjizi daje puno elemenata za kompletiranje lika Franje Tuđmana, ali i Josipa Broza Tita ali i drugih ličnosti o kojima piše. Ne moramo se slagati s njegovim ocjenama ali moramo priznati da su izuzetno atraktivne i zanimljive i dobro utemeljene.

Činjenica da je knjiga prodana prije ove promocije pokazuje da su naši ljudi željni istine o procesu stvaranja hrvatske države.

Neću prepričavati tekstove zanimljive knjige nego ću iskoristiti svojih desetak minuta da inspiriran Rudolfovom knjigom i osobno kažem neke nove stvari o kojima piše akademik Rudolf. Za mene je najzanimljiviji dio knjige pod naslovom "Je li predsjednik Tuđman dogovorio rat s Miloševićem" od 75-100 stranice. U tom dijelu knjige akademik Rudolf piše o odnosima Tuđmana i Miloševića i njihovim susretima, u Karađorđevu i Tikvešu, i navodi mišljenja političara koji uglavnom optužuju Tuđmana da je s Miloševićem ako ne već dogovorio podjelu Bosne i Hercegovine onda barem razgovarao o toj podjeli. Dakle, optužuju ga i u zemlji i u inozemstvu kao glavnog krivca za strahote i zlo koje se događalo u ratu u Bosni i Hercegovini u kojoj su ratovali svi protiv svih. U tom dijelu knjige imam i određeni prigovor akademiku Rudolfu, mislim da je izbor svjedoka i komentara susreta Tuđman- Milošević, posebno u Karađorđevu, bio dosta nepotpun i jednostran, Rudolf je dao najviše prostora onima koji su bez dokaza ili lažnim svjedočenjem optuživali Tuđmana za podjelu Bosne i za dogovorni rat s Miloševićem. U tom dijelu knjige nema ni riječi o četiri plana Međunarodne zajednice o podjeli Bosne i Hercegovine kao krunskih dokaza da je Međunarodna zajednica dijelila i podijelila Bosnu i Hercegovinu a ne Franjo Tuđman.

Nedostaje kapitalna literatura koja opovrgava optužbe o podjeli BiH

U traženju odgovora na pitanje jesu li Tuđman i Milošević podijelili Bosnu i Hercegovinu nedostaju neka kapitalna djela u kojima su vrlo argumentirano, analitički i neopovrgljivo pobijene optužbe Mesića, Manolića, Bilandžića i drugih na koje se poziva akademik Rudolf.

Tu posebno mislim na sjajnu knjigu "Vrijeme krivokletnika" profesora dr. Miroslava Tuđmana. Tuđman je neopovrgljivim činjenicama srušio lažne optužbe Mesića, Manolića i Bilandžićai drugihi šteta je što akademik Rudolf daje prostor njima, onima koji optužuju predsjednika Tuđmana čije su optužbe već ranije argumentima pobijene. Napominjem da je profesor dr. Josip Jurčević na Haaškom sudu kao ekspertni svjedok objavio rad "Odnos Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini 1990-1995", koju je kasnije objavio kao knjigu u kojoj je argumentima razobličio lažni mit o Karađorđevu o dogovornom ratu između Tuđmana i Miloševića.

Sve što je napisano u Rudolfovoj knjizi je dokumentirano, ali problem je u onom što nije napisano, problem je u izboru literature i svjedoka. To je isti onaj problem koji vidimo svakodnevno na televiziji. Najvažnije je tko govori, najvažnijije izbor gostiju.

Možda je akademik Rudolf izabrao svjedoke koji optužuju Tuđmana da bi dao zanimljivost svojoj knjizi i da bi onda on mogao odbaciti te lažne svjedoke i ustvrditi da nije bilo dogovornog rata, da nije bilo dogovora oko podjele Bosne i Hercegovine.

I još jedan važan svjedok nije spomenut. To je Alija Izetbegović. On u svojim Memoarima priznaje da su Tuđman i IzetbegovićOn u svojim Memoarima priznaje da su Tuđman i Milošević nudili da se Bosna i Hercegovina organizira iz tri dijela, srpskog, hrvatskog i muslimanskog. Dakle, da nisu postupili kao Cvetković i Maček, koji su dijelili Bosnu i Hercegovinu na načelu gdje su u većini, pa i relativnoj, Hrvati to je hrvatsko, gdje su Srbi to je srpsko, a muslimani se nisu brojali, kao da ih nema.

Dakle, Franjo Tuđman je prihvatio da su u ovom ratu muslimani postali nacija i da se bez njih ne može naći rješenje.

Milošević nudili da se Bosna i Hercegovina organizira iz tri dijela, srpskog, hrvatskog i muslimanskog. Dakle, da nisu postupili kao Cvetković i Maček, koji su dijelili Bosnu i Hercegovinu na načelu gdje su u većini, pa i relativnoj, Hrvati to je hrvatsko, gdje su Srbi to je srpsko, a muslimani se nisu brojali, kao da ih nema.

Dakle, Franjo Tuđman je prihvatio da su u ovom ratu muslimani postali nacija i da se bez njih ne može naći rješenje.

Rudolfova knjiga ponovno je otvorila na indirektan način problem legalnosti, legitimnosti Tuđmanove koncepcije velike Hrvatske. Cijelo vrijeme traje negativna kampanja te se svaka ideja velike Hrvatske, svaki spomen velike Hrvatske sotonizira i napada kao najveći grijeh, najveći krimen pa i zločin.

Zato je potrebno reći istinu o Tuđmanovoj ideji velike Hrvatske. Ona je bila legalna i legitimna. Tuđman je imao tri opcije, veliku Hrvatsku (idealnu) ako se za to stvore mogućnosti, Banovina Hrvatska plus priključeni novi krajevi Istre, Primorja, Dalmacije, Međimurja. Realnu AVNOJ-sku Hrvatsku u kojoj bi državne granice postalegranice Socijalističke Republike Hrvatske. Ali u vrijeme kada su Srbi pobjeđivali u ratu Tuđman je razmišljao i o umanjenoj Hrvatskoj, ako ne ide drugačije. Kako je slikovito govorio o Hrvatskoj koja se vidi s vrha Katedrale u Zagrebu, jer bolje bilo kakva Hrvatska nego nikakva Hrvatska.

Jedno vrijeme kada su Srbi osvojili 70% Bosne i Hercegovine i četvrtinu Hrvatske, kada je Međunarodna zajednica govorila morate priznati rezultate rata, kada se pravio Daytonski sporazum, koji priznaje srpska osvajanja i daje agresoru 49% Bosne i Hercegovine, kada se vršio strašni pritisak na Hrvatsku da prihvati plan Z4, Franjo Tuđman je morao biti lukav, morao je igrati na više opcija, morao je nadigrati svoje protivnike, a posebno Miloševića. Tuđman je u tome potpuno uspio.

Tuđman je vješto ratovao i pregovarao

Franjo Tuđman bio je velik u ratovanju, ali još veći u pregovaranju, u taktiziranju i kombinaciji vruće-hladno u politici. TuđmanFranjo Tuđman bio je velik u ratovanju, ali još veći u pregovaranju, u taktiziranju i kombinaciji vruće-hladno u politici. Njegova strategija od početka bila je da u ovakvoj Međunarodnoj zajednici Hrvatska neće moći obraniti svoje nacionalne interese ako ne stvori svoju vojnu silu koja će pobijediti agresora i natjerati ga na mir i kapitulaciju. Nažalost, Međunarodna zajednica nije dala kada je Hrvatska vojska došla do Banja Luke da konačno pobijedi srpskog agresora i zbog toga on ponovno danas oživljava i postavlja stare zahtjeve.Njegova strategija od početka bila je da u ovakvoj Međunarodnoj zajednici Hrvatska neće moći obraniti svoje nacionalne interese ako ne stvori svoju vojnu silu koja će pobijediti agresora i natjerati ga na mir i kapitulaciju.

Nažalost, Međunarodna zajednica nije dala kada je Hrvatska vojska došla do Banja Luke da konačno pobijedi srpskog agresora i zbog toga on ponovno danas oživljava i postavlja stare zahtjeve.

Knjiga akademika Rudolfa daje puno detalja, otkriva u kakvim teškim uvjetima u početku se Franjo Tuđman morao boriti da bi opstali da bi postupno stvarao uvjete za našu pobjedu. Još želim reći inspiriran ovom sjajnom knjigom nešto o optužbama koje traju prije nego što je Tuđman i HDZ došao na vlast, a to su optužbe da je Tuđmanova ideja velike Hrvatske pa i Banovine Hrvatske replika ustaške koncepcije velike Hrvatske odnosno da je Hrvatska koju je stvarao Franjo Tuđman i koju je stvorio replika ustaške Hrvatske odnosno NDH te da i danas, iako je Hrvatska članica Europske unije i NATO-a, pljušte optužbe o navodnoj fašizaciji i ustašizaciji Hrvatske.

Koristim ovu priliku da odgovorim na te lažne optužbe. Nema nikakve sličnosti između Pavelićeve velike Hrvatske i Tuđmanove velike Hrvatske. Pavelićeva velika Hrvatska, a ne samo velika Hrvatska nego i NDH, bila je utemeljena na totalitarnoj ideji nacije kao apsoluta kojoj se treba žrtvovati svaki pojedinac. Navest ću jedan citat Ante Pavelića koji to najbolje ilustrira. Takvu totalitarnu Hrvatsku dr. Ante Pavelić je opisao slijedećim riječima: "Danas, kada smo mi, hrvatski narod, pristupili, prišli novim idejama, a odbacili ideje individualističke i demokratske, čitav narod postaje jedna obitelj, ono što danas Niemci kažu: Folksgemeinschaft. Pojedinci, pojedine osobe, pojedini ljudi, prestaju vriediti, osim ukoliko su članovi narodne zajednice. Ne može više biti takozvanih individualista, ne može biti da država kao najsnažniji oblik narodne zajednice služi dobru i probitcima pojedinca, nego, ima sve biti usredotočeno na to da služi općenitosti zajednice."

U Drugom svjetskom ratu sudarali su se dva fanatizma, četnički i ustaški, koji je sjajno okarakterizirao Ante Ciliga u knjizi "Sam kroz Europu u ratu"sljedećim riječima: "Isti ljudi iste strasti iste vrline samo u suprotnim taborima."

Ante Ciliga, pišući o drugom svjetskom ratu, o dinarskim mladićima (ustašama i četnicima) koji se međusobno kolju, koji su veličanstveni Homerovi junaci, nacionalni fanatici, uvjereni da nisu zločinci nego vitezovi, u stvari objašnjava i ponašanje mnogih u ovom ratu u Bosni i Hercegovini, gdje je duh nacionalnog fanatizma, osvete i mržnje iz drugog svjetskog rata ponovno oživio. Ponekad je izgledalo da mrtvi ubijaju žive, da krvava prošlost ponovno izbija na površinu u punoj snazi.

Tuđman i srpsko-hrvatska nagodba

Za razliku od ustaša i Ante Pavelića, koji su željeli ostvariti ideju velike Hrvatske na zločinački način, genocidom nad Srbima i pretvaranjem Muslimana u cvijeće hrvatskog naroda, dr. Franjo Tuđman želio je srpsko-hrvatske probleme riješiti srpsko-hrvatskom globalnom nagodbom kojom bi se razgraničili srpski i hrvatski teritoriji i interesi i koja bi osigurala povijesna prava jednog i drugog naroda. Često mi je govorio kako nema trajnog mira bez srpsko-hrvatskog globalnog sporazuma koji će osigurati ostvarivanje nacionalnih interesa i sloboda i jednom i drugom narodu koji će učiniti i jedan i drugi narod zadovoljnim i na taj način stvoriti pretpostavku za tisućgodišnji mir između Hrvata i Srba.

Kao povjesničar bio je uvjeren da će na kraju i Srbi pa čak i Slobodan Milošević bez obzira što je bio uvjeren da genocidom jer je vojno jači može Hrvatima i Muslimanima nametnuti svoje interese i stvoriti etnički čistu veliku Srbiju, morati sjesti za pregovarački stol i potpisati srpsko-hrvatsku nagodbu koja će realno valorizirati interese i jednog i drugog naroda. Čak je na neki način vjerovao da to može postići čak i s Miloševićem ako Hrvatska relativno brzo HOSMladi HOS-ovsu ginuli su za demokratsku Hrvatsku, a ne za fašističku totalitarnu Hrvatsku, ginuli su u borbi protiv obnovljenog srpskog fašizma. Dakle, bili su objektivno antifašisti i zato je strašna uvreda kada bilo tko pokušava spomen ploču tim mladićima u Jasenovcu prikazati kao uvredu žrtvama Jasenovca. Mladići u Domovinskom ratu borili su se za slobodu i protiv fašizma dakle borili su se protiv one ideologije koja je učinila Jasenovac.uspostavi ravnotežu na vojnom planu i na taj način pokaže Miloševiću da vojnom silom Hrvatima ne može nametnuti svoje interese nego će morati sjesti za stol i potpisati srpsko-hrvatsku nagodbu kojom će biti zadovoljan i jedan i drugi narod. Često puta u razgovorima dr. Franjo Tuđman je ismijavao hrvatske nerazumnike, kako je govorio koji govore o velikoj Hrvatskoj do Vršca i Zemuna, do Drine i Boke Kotorske. Govorio je: "Lijepa bi to bila Hrvatska u kojoj bi Srbi i Muslimani imali većinu u odnosu na Hrvate." Onima koji su tražili da se ide u globalni rat do konačne pobjede nad Srbima i njihovog istjerivanja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine cinično je govorio kako on neće biti dio projekta koji želi uništiti dva milijuna Srba i dva milijuna Muslimana.

Zato je za svakoga tko imalo uvažava činjenicu i političku doktrinu Franje Tuđmana zlonamjerno bilo kakvo povezivanje Tuđmanove ideje velike Hrvatske sa ustaškom idejom velike Hrvatske, odnosno velike Hrvatske koja neće uvažiti interese Srba i Muslimana.

Još nekoliko nepoznatih činjenica u traženju odgovora na pitanje koje je postavio akademik Rudolf u svojoj knjizi zašto je Franjo Tuđman pregovarao sa Slobodanom Miloševićem.

Još za vrijeme dramatičnih sjednica Centralnog komiteta Saveza Jugoslavije kada su se javno sukobljavali slovenski i hrvatski komunisti s Miloševićevom idejom velike Srbije Ivica Račan mi je više puta rekao da Slobodan Milošević traži nekoga u Hrvatskoj s kime bi mogao ozbiljno razgovarati o hrvatsko srpskim odnosima. Milošević je tada govorio i Račanu i Šuvaru: "Vi ne predstavljate hrvatski narod. Vama hrvatski narod ne vjeruje. Zato ja ne mogu s vama pregovarati ni o čemu. Recite mi postoji li političar u Hrvatskoj kojem narod vjeruje i s kim se ja mogu dogovarati. Nakon nekog vremena Milošević je vidio da takav političar postoji, da je to Franjo Tuđman i onda je Milošević odlučio da pokrene razgovore s Franjom Tuđmanom. To je učinio na mudar način preko svoje desne ruke Bore Jovića, koji je onda angažirao Stipu Mesića da se sastanu i razgovaraju u četvercu, Milošević i Jović i Tuđman i Mesić. Kada je Tuđman prihvatio tu inicijativu on je odlučio razgovarati s Miloševićem u četiri oka i odbacio je prisustvo Jovića i Mesića, zbog čega je Mesića pretvorio u smrtnog neprijatelja i sve optužbe oko dogovornog rata upravilu su kretale od Stjepana Mesića koji je svojim svjedočenjem u Haagu nanio neprocjenjivu štetu svom hrvatskom narodu. Optuživanje Tuđmana i Miloševića za navodno dogovorni rat i podjelu Bosne išlo je iz velikomuslimanskih krugova iz Bosne i Hercegovine i izvan Bosne i Hercegovine, kojima je odgovaralo da se muslimani prikažu kao nevina žrtvavelikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma.

Dobiti borbu protiv pete kolone

Vrijeme je da se završi taj mit o Karađorđevu o dogovornom ratu velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma radi komadanja Bosne i Hercegovinei da se konačno kaže dosta gospođi Pusić, koja je najviše promovirala tu laž.

I na kraju jedna rečenica o čistoći Domovinskog rata. Mladi HOS-ovsu ginuli su za demokratsku Hrvatsku, a ne za fašističku totalitarnu Hrvatsku, ginuli su u borbi protiv obnovljenog srpskog fašizma. Dakle, bili su objektivno antifašisti i zato je strašna uvreda kada bilo tko pokušava spomen ploču tim mladićima u Jasenovcu prikazati kao uvredu žrtvama Jasenovca. Mladići u Domovinskom ratu borili su se za slobodu i protiv fašizma dakle borili su se protiv one ideologije koja je učinila Jasenovac.

Mi u Hrvatskoj moramo dobiti borbu protiv te pete kolone koja stalno obnavlja lažne optužbe i koja stalno nameće krivnju iz prošlosti na temelju očitih krivotvorina i laži.

Rudolfova knjiga opisuje istinu o tome što se događalo ′90-te i ′91. godine i ruši mnogo tih krivotvorina i laži. Nakon Rudolfove knjige prostor za krivotvorine i laži o Tuđmanu i navodnoj obnovi ustaštva u Hrvatskoj bitno se smanjio.

prof. dr. sc. Zdravko Tomac