Priča o udbašu

Kad se Josip približavao peronu, okrugli sat na gospićkom autobusnom kolodvoru otkucavao je 22 sata. Vrata prazne čekaonice udarala su o drveni okvir koji je, djelomično osvijetljen slabim uličnim svjetlom, izgledao poput raspela. Josip, krupan šezdesetogodišnji muškarac, unatoč vjetru koji je rastvarao njegov crni mantil, a krupne kišne kapi natapale šešir, nalik onima iz Coppolinih filmova, mirnim, ujednačenim koracima gotovo kirurške preciznosti, ulazio je u autobus za Zagreb.

Kad je na sjedalu, u sredini autobusa, ugledao starijeg muškarca, kontrolirane i staložene pokrete ostavi na peronu pa hineći mirnoću, nervoznim pokretima skine mantil i šešir. Na sivom licu, nalik masci vriska iz filma strave, ističu se smežurani, spušteni očni kapci koji skrivaju pogled. Brzinom svjetlosti prođe mu kroz glavu život od cijenjenog obavještajca do progonjene zvijeri.

Dok se približavao svome sjedalu, tik iza muškarca u sredini autobusa, oprezno pogledom pregleda ostale putnike. Na zadnjem je sjedištu bio tek jedan mladi par sa slušalicama u ušima. Sjedne, provuče glavu i tiho šapne drhtajućim glasom: -Zdravo druže Joža. Stariji muškarac, njegov šef obavještajne službe, prepreden i beskrupulozan, proračunat i sposoban strateg i manipulator koji nikada nije prežalio gubitak države za koju se borio u partizanima, još uvijek je ostao žilav i opasan.

- Joža, zašto je bio nužan ovakav oprez? upita Josip. - Zar si zaboravio da neprijatelj nikada ne spava? zagonetno će Joža, okrene glavu i zadrži pogled na njegovu licu. -Do vraga! Predat će me njemačkom pravosuđu, a ti ništa ne poduzimaš, uzvrati Josip snažno stiščući prstima crveni naslon Jožina sjedala. Čim je Joža rukom dotaknuo sivu tanku kožu šiljaste brade, Josip se naglo smiri. -Iako si bio briljantan u izvršavanju poslova i odan drugovima, jedna te pogreška sada stoji glave.

Govorio sam ti da ne vjeruješ Franji. Nisi me poslušao. Činio se poput običnog knjiškog moljca, a pokazao se vrlo opasnim. Došao je i uništio našu državu, staloženo će Joža. Razgovor prekine dolazak konduktera. Okrenuli su glave kao da se međusobno ne poznaju. Kad je kondukter vidio Josipovu kartu i otišao, Josip lagano protrese Jožino rame i nastavi:- Ali, od početka sam radio bez tragova. Programirano. Savršeno. –A Paša? Pa on ti je pobjegao, značajno će Joža. –Nije! Platio mi je, pa sam ga pustio. Nisam ti to mogao do sada reći, prizna Josip spuštena pogleda i ukočen poput leševa koje ostavljao za sobom.

– E, Josipe moj, znam, ali sam htio da mi sam kažeš –E, jebi ga, promrmlja Josip. Dok je Josip rukama brisao znojno lice gurajući kravatu da dođe do daha, Joža je mirno sjedio zatvorenih očiju. - Nisam se nadao da će Franji uspjeti ta priča s državom, nastavi Josip. Joža polako okrene glavu, pogleda ga mutnim, starim očima i uzvrati: -Upozorio sam te na vrijeme. -Da. Lako je biti lukav iz pozadine. Ja sam bio na prvoj crti. Sav operativni rad službe bio je na mojim leđima, preusmjeravao sam tokove novca prema našima, nadzirao njihove, branio se Josip.

–Što je s tobom?- gnjevno će Joža i nastavi sarkastično:- Moram priznati da te ne prepoznajem. Nervozan si! Vidiš koliko te košta jedan nepromišljen potez. Josip popravi bijeli ovratnik košulje, uspravi se i lagano rukom da znak da će se smiriti. -Franjo je bio opasan. Jedva sam nagovorio Amere, zbog nekog starog duga, da nam vrate uslugu i pošalju ga na put bez povratka. Što bi bilo da je još tu? – govorio je Joža. Iako je bio malo usporen, zbog godina, njegova je memorija nepogrešivo radila. -Usput, kako tvoj sin Saša? Je li zadovoljan kod našega Iveka? On zna s novcima, al kad počne po klaviru bježi od njega, nastavi Joža. -Sve je ok. Saša kontrolira još puno toga. I njega stišću, ali ne pada jabuka daleko od stabla.

Naučio je na mojoj grešci, uzvrati Josip. –Bude li na tebe, dobar je. Onaj posao s Ivom bio je pravi bingo. Iskoristio si njegovu pohlepu, spakirao ga u zatvor, a stranku ubio – nasmije se Joža prvi put. Josip iskoristi trenutak, ohrabri se i nastavi:–Joža, priznajem pogriješio sam, ali nakon toga sam učinio sve da ne nestanemo. Sve sam pokrio i umrežio, posložio. Nisam zaboravio ni Kolodvornaše drugove. Osigurao sam ih za sva vremena, njihove obitelji i prijatelje. Eliminirao sam najopasnije nacionaliste. Franjo me preveslao kao nitko, ali preživjeli smo. Učini nešto za mene, – govorio je Josip bez daha.

Autobus je ulazio na zagrebački kolodvor. Joža polako ustane, uzme tamni mantil, nabije kapu na glavu i prislonio usta na Josipovo uhu. –Moram ti priznati: Nisi ti pogriješio! Oduvijek sam ti govorio da nikom ne vjeruješ. Bio si vrhunski učenik, a opasno si se približavao najboljem. Ali, ne brini, pobrinut ću se za tebe. Ako te izruče, naši stari prijatelji s istoka Njemačke, kontrolirat će taj proces. I upamti, još uvijek sam ja taj. Ja sam broj jedan!

Josip se u trenutku smrzne u zagušljivom autobusu koji je stajao na peron. Dok je Joža izlazio, sjeti se izvješća o Franji koje mu je baš Joža dao na proučavanje. Sada je shvatio da je bilo napisano tako da se baš Franju prihvati kao najbolji izbor za njihov plan.

-Gospodine, idemo, prene ga vozač. Josip uzme mobitel, nazove prijatelja u državnom odvjetništvu. Kratko izusti: Mladene, dolazim! A onda poput mentora, ustane, uzme tamni mantil, nabije šešir na glavu i polako iziđe. Spuštene glave koju je pokrivao kišom natopljeni crni šešir i teško vukući korake nestajao je zagrebačkim kolodvorom.

(Sva imena, likovi i događaji isključivo su plod autoričine mašte)

Sanja Bilač

Čet, 28-05-2020, 02:32:04

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.