Kako je propala operacija „Pravopis"

Cinici kažu da je dragi Bog velik i da ima smisla za humor. Uistinu, ovih su dana došli cinici na svoje jer se pokazalo da izradba hrvatskoga pravopisa i nije baš tako jednostavan posao kako je to 1 jozic2najavljivao ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić, obznanjujući urbi et orbi da će 15 doktora znanosti iz odreda za posebne namjene s lakoćom i za svagda riješiti hrvatski pravopisni gordijski čvor. I to na najvišoj znanstvenoj i strukovnoj razini, daleko od očiju i prstiju politike.

Dogodilo se međutim upravo suprotno. Ne samo što gordijski čvor nisu razriješili, nego su ga još više zapetljali, a strukovno se toliko osramotili da bi bilo bolje da se u javnosti radnom inačicom nisu ni predstavili. Javnost bi se naime nadala čudu jezičnih doktora, a aktualna bi politika mogla po svom i bez pravopisa, kao što i sve ostalo radi po svom, bez osvrtanja na savjete i bez poštivanja autoriteta. Ovako, strukovna je golotinja razotkrivena, šteta napravljena, ministar razočaran.

Nakon prvoga čitanja radne inačice institutskoga pravopisa napisala sam 16. travnja za Hinu sljedeće:

„Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje predstavio je jučer u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, u nazočnosti ministara znanosti i kulture, 620 400 1366026306pravopisŽeljka Jovanovića i Andree Zlatar, radnu inačicu svoga Hrvatskoga pravopisa. Velika očekivanja, malo postignuće, bila bi kratka ocjena ponuđenoga teksta, koji je tek uvodni dio (načela) zamišljenoga pravopisa. Budući da je riječ o institutskom a ne o autorskom uratku, očekivala se neusporedivo viša znanstvena akribičnost, jasna razdvojba pojmovlja i lingvistički čista izvedba. Na žalost, sve je to izostalo. (U radnoj inačici čak nema ni popisa hrvatskih glasova, a govori se o dvoglasniku ie, glasovima u dodiru itd.!). Već sam pogled na tekst, koji nema članaka (paragrafa), a izložena građa sadržaja, upućuje da je riječ o zbrda-zdola istovarenoj sirovini, koju bi sada javnost i odabrani pojedinci trebali dotjerivati.

EksperimentGotovo na svakoj od 46 stranica ovoga pravopisnoga pravilnika mogu se naći primjeri koji traže novo opismenjavanje. Kako oni nemaju nikakve veze s pravopisnim pitanjima koja su podijelila hrvatsku javnost i zbog kojih je Institut zapravo i dobio mandat da piše pravopis, zaključiti je da Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje zapravo neovlašteno eksperimentira hrvatskim jezično-pravopisnim normama."Nakon višemjesečnoga klauzurskoga pregnuća dobili smo naime radnu inačicu koja se koprca između političkoga zadatka i jezičnih činjenica, pa su institutovci, nastojeći ugoditi i jednoj i drugoj strani, uveli u hrvatski pravopis načelo 'mi ovako, a može i onako'. Ako 'može i onako', insjezčemu onda pravopis? Norma je uvijek izbor i onaj koji normira mora jasno reći, lingvističkim razlozima, zašto baš taj oblik normira, a ne onaj drugi, koji se eto, kao da prkosi, nalazi u jeziku, pa onda i u ustima i na peru hrvatskih govornika. Namjesto da to znalački učine, kako je javnost od njih i očekivala, institutovci su posegnuli za sintagmama tipa 'u nekim riječima', 'u nekim imenima', 'u nekim zemljopisnim imenima', 'na kraju posuđenica', 'glasovi se katkad mijenjaju', 'promjene se katkad bilježe u pismu', 'zbog tradicijskih razloga', zbog 'religijsko-moralnoga konteksta' itd. itd., što upućuje na posvemašnju lingvističku nekompetentnost.

Prijašnji su predstavljači sličnih uradaka znali u takvim 'neprilikama' tvrditi da su autori suparničkih pravopisa pogriješili, odnosno da za likove poput zadatci i brjegovi nema stručnih argumenata. Institutski pravopisci to ne tvrde. Čak su prve oblike propisali (zadatci), a druge dopustili (brjegovi). I to je već neki pomak, dobitak za struku, u odnosu na ono što je današnja politička garnitura od njih zahtijevala, ali je struka ipak očekivala lingvistička obrazloženja, napose u kontekstu najavljenih „konačnih" rješenja. Kako u otvorenim pitanjima u ovim pravopisnim načelima nije dakle ponuđeno ništa novo u smislu lingvističke argumentacije, zbog čega je uopće trebalo pisati 'novi' pravopis, kad smo takav već imali?

Možda zbog likova Camusjev (prema francuskom Camus) i Denisjev (prema francuskom Denis), koje propisuje ova radna inačica, čiji autori u predgovoru tvrde da su u radu slijedili hrvatsku pravopisnu tradiciju i praksu i da im nije bio cilj 'izraditi pravopis koji će pismene ljude učiniti nepismenima'. Nakana je vrijedna hvale, ali ju provedba, kako vidimo, potire. Gotovo na svakoj od 46 stranica ovoga pravopisnoga pravilnika mogu se naći primjeri koji traže novo opismenjavanje. Kako oni nemaju nikakve veze s pravopisnim pitanjima koja su podijelila hrvatsku javnost i zbog kojih je Institut zapravo i dobio mandat da piše pravopis, zaključiti je da Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje zapravo neovlašteno eksperimentira hrvatskim jezično-pravopisnim normama."

Strukovno kompromitirajući proizvod

Moje mišljenje, pokazalo se, nije osamljeno. Nisam ulazila i ne kanim ulaziti u ona 'nevažna dva-tri pravopisna prijepora', iako smo svi mi svjesni da je jedino zbog njih i uprizoren cijeli ovaj pravopisni dramolet, nego NL00269252 0pokušavam postaviti stvari na pravo mjesto i javno reći: Zar je zaista zagrebačka kroatistika tako nisko pala da nitko od 35 filoloških doktora zaposlenih u Institutu nije vidio da je proizvod koji je ponuđen pod nazivom radne inačice strukovno toliko kompromitirajući za ustanovu da ga je bilo bolje zaustaviti nego idućih mjeseci skrivati obraz i čekati da se afera zaboravi.

Ne mogu se institutovci izvlačiti da su u radu bili ometani ili onemogućivani. Sve im je bilo na ruku: stara je ravnateljica likvidirana, Vijeće za normu ukinuto, novo Upravno vijeće i novi ravnatelj strukovno jednodušno sinkronizirani, moguća mlađa klepetala javno osramoćena, starija se povukla u zasluženu znanstvenu mirovinu, a mediji samo što ne piju iz ruku. Savršeno ozračje za savršen pravopis. I, što se dogodilo?

Sada se od izvaninstitutskih strukovnjaka očekuje da sjednu i redak po redak ispravljaju pogrješke, usustavljuju građu, premještaju primjere u druge kategorije, dopisuju nova poglavlja. Zbog čega? Pa zar nisu institutski djelatnici za to primali plaću proteklih mjeseci zajedno s ravnateljem? Neka sjednu i zasuču rukave. Ako treba zbog ministarskih rokova, i dvadeset sati dnevno. Da vidimo tu znanstvenu elitu i lakoću pravopisanja!

Mate Kapović

U medijima se može pročitati da stariji iskusni jezikoslovci ne žele sudjelovati u toj raboti. Od mlađih javno se na međumrežju uključio samo naš vrsni akcentolog Mate Kapović, ozbiljnim primjedbama, ponajviše akcentološke naravi, koje zadiru u sam sustav dijela pravopisnih kategorija, i, što je za njega, kao zagovornika apsolutnih jezičnih sloboda neobično, izrazito restriktivnim odnosom prema dvostrukostima.

Ne ćuI ja sam se tako prosvijetlila jer sam mislila da su naši okorjeli desničari uzeli to rastavljeno „ne ću" od ubogoga popa Šime Starčevića iz njegove Ričoslovice, objavljene u Trstu 1812., u vrijeme kad Karadžić još nije ni znao da bilo kakav rječnik ili gramatika na svijetu uopće postoje. Sad vidim da nisu. Ali ako i nisu, što ih Kapović ne pusti da slobodno uživaju u zabludi i neposrednodemokratski pišu, kad ih je već šačica, a za neiznevjeru ideala ionako je dovoljno dvoje, zar ne?!To začuđuje jer se on inače u javnosti afirmirao kao liberalni jezikoslovac, toliko liberalan da je na jednoj javnoj tribini na novinarsko pitanje koliko je najmanje potrebno potvrda za uvrštenje neke riječi u rječnik, rekao Mate Kapvocida su dovoljne dvije u ma kakvom obliku bile. Primijeni li se to, primjerice, na „pogrješku", koja je zabilježena u tisućama primjera, a protiv koje Kapović bojuje do istrjebljenja našega ili njezina, pitamo se što se to s Kapovićem u međuvremenu dogodilo? Gdje su slobode, gdje je neposredna demokracija?

U intervjuu Novom listu (5. svibnja) Kapović tvrdi da u nas šačica opskurnih desničara slijedi omraženoga hrvatoždera Karadžića kad piše rastavljeno „ne ću", a odbacuje jednoga od najvećih hrvatskih jezikoslovaca – Stjepana Ivšića – koji je dokazao još prije šezdeset godina da je sastavljeno pisanje „neću" jedino lingvistički opravdano.

I ja sam se tako prosvijetlila jer sam mislila da su naši okorjeli desničari uzeli to rastavljeno „ne ću" od ubogoga popa Šime Starčevića iz njegove Ričoslovice, objavljene u Trstu 1812., u vrijeme kad Karadžić još nije ni znao da bilo kakav rječnik ili gramatika na svijetu uopće postoje. Sad vidim da nisu. Ali ako i nisu, što ih Kapović ne pusti da slobodno uživaju u zabludi i neposrednodemokratski pišu, kad ih je već šačica, a za neiznevjeru ideala ionako je dovoljno dvoje, zar ne?!

A budući da je dragi Bog, kako smo na početku vidjeli, velik i sa smislom za humor, poigrao se i s Kapovićem pa mu je dodijelio ulogu pučkoga prosvjetitelja u pitanjima ocjene najvećih jezičnih autoriteta u Hrvata, rečenoga Stjepana Ivšića i autoriteta u nastajanju, Željka Jozića. U svom maestralnom članku iz godine 2008. O naglasku u staroštokavskom slavonskom govoru, objavljenom u časopisu Croatica et Slavica Iadertina (str. 115-147) nabio ih je Kapović obojicu jednim udarcem u masno slavonsko blato iz kojega se ne će lako izvući. Citiram:

Stjepan IVsicOvu su Ivšićevu formulaciju mnogi uzeli za dogmu i tako su neki kasniji istraživači uzeli zdravo za gotovo da se u svim posavskim govorima javlja samo rúka i národ, dok tip rūkȁ i nārȍd, s očuvanim dočetnim naglaskom, zapravo ni ne postoji. (...)Tako Jozić (2004), istražujući "najstariji naglasni tip posavskoga govora danas", uopće ne razmatra naglaske tipa rūkȁ, ustvrdivši samo već Ivšić "u vrijeme istraživanja nigdje (osim u rijetkim primjerima) nije naišao na naglaske tipa glāvȁ, rūkȁ". Krajnje neobično, s obzirom da je Jozić bio na terenskom istraživanju i u Sikerevcima, gdje je takav naglasak posve običan. Jozić također posve netočno zaključuje sljedeće: "prednaglasna duljina u posavskim je govorima uglavnom preuzela naglasak, i to dugouzlazni". Po njemu su, dakle, i tipovi kao kāzȁli i kazı̄vȏ praktički nepostojeći u Posavini. Pravo je stanje na terenu posve suprotno, mnogi govori još čuvaju naglaske kao vrātı̏li, a kazı̄vȏ je svakako najčešći mogući ostvaraj koji se često čuva i u ne pretjerano naglasno arhaičnim govorima. Naglasak se pak kao glāvȁ, s prednaglasnom duljinom i naglaskom ̏ na zadnjem slogu, čuva kao najobičniji ostvaraj primjerice u Sikerevcima, Orubici i Sičama, a u nekim se drugim govorima javlja tu i tamo kao varijanta (obično rjeđa). Dakle, za naglasak se kao glāvȁ nikako ne može reći da je nepostojeći u Posavini, dapače on je u nekim govorima (Siče, Orubica) očuvan iako je naglasak u tipu nogȁ pomaknut (više o tome vidi dolje pod Siče). Nije jasno kako je Ivšić prije 100 godina uspio propustiti u Posavini čuti naglaske kao glāvȁ, koji su i danas razmjerno česti, a tada su jamačno bili još i češći,tim više što u Ivšića ima jako puno podataka primjerice iz Siča gdje je takvo naglašavanje i danas posve uobičajeno i očito. To nažalost, uz neke druge Ivšićeve propuste, baca sjenu sumnje na potpunu pouzdanost Ivšićeva rada.

Zbog svega navedenoga mislim da je operacija „Pravopis" propala jer je na Kapovićevoj provjeri srušena Jozićeva strukovna aureola pa ministru ne preostaje drugo nego imenovati novo Vijeće s Kapovićem na čelu i Kordićkom kao dočelničkim korektivom ako Mate suviše zabrazdi. Za uspomenu na pravopisnu radnu inačicu treba i u novom pravopisu za osnovnoškolski uzrast zadržati primjer „pornoglumca" za sastavljeno pisanje kao vrijedan prinos novomu građanskomu odgoju i slici našega društvenoga kupleraja u cjelini.

Nataša Bašić

Uto, 23-10-2018, 08:24:28

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).