Činjenicama i dokumentima protiv lažne propagande

Proteklih dana Udruga Sv. Jurja objavila je šest svezaka časopisa National Security and the Future na 1500 stranica u kojima se prvi put objavljuju u javnosti dokumenti Predsjedništva BiH od 1991. do 1994. godine. Glavni urednik ovoga izdavačkog pothvata je Miroslav Tuđman. Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman je redoviti profesor na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Šef je katedre za organizaciju znanja. Područje interesa mu je teorija informacijske znanosti i nacionalna sigurnost. Glavni i odgovorni je urednik časopisa Nacional Security and the Future. Objavio je desetak knjiga, preko 200 znanstvenih i stručnih radova, urednik je 15-ak zbornika...

Što vas je ponukalo na krenete u istraživanje dokumenata oko nastanka BiH, kao i kasnije jugosrpske agresije na tu susjednu državu?

Kada sam počeo pisati knjigu Vrijeme krivokletnika, u kojoj analiziram svjedočenje Stjepana Mesića, krunskog svjedoka optužbe u slučaju generala Blaškića, vidio sam da su za tu analizu presudni, a nisu dostupni, ključni dokumenti o stavovima Hrvata, Muslimana, Srba i međunarodne zajednice o ustavnom ustrojstvu BiH. Tada sam prikupio te dokumente i objavio ih u knjizi Istina o Bosni i Hercegovini. Dokumenti o ustavnom ustrojstvu BiH 1991.-1995. Radi se o javnim dokumentima, koje nije bilo moguće naći na jednom mjestu. Kada je general Slobodan Praljak tražio od Ureda RH za suradnju s Haagom te dokumente, od 227 dokumenata, dobio je nakon par mjeseci tek tri.

Kako ste dolazili do tih podataka?

Veći dio dokumenata objavljen je u tisku, drugi po raznim knjigama, časopisima, memoarima, itd. Taj golemi posao ne bih mogao odraditi bez pomoći niza ljudi, posebno sudionika tog vremena, i prijatelja koji se sami bave i istražuju ovo područje.

Do koliko ste došli autentičnih dokumenata i koliko ste ih objavili u ovoj obimnoj studiji?

U šest svezaka časopisa Nacional Security and the Future objavljeno je oko 1500 stranica zapisnika i magnetofonskih snimaka Predsjedništva Bosne i Hercegovine od 1991. do 1994. Međutim, za to je zaslužan jedan mlađi istraživač Tomo Šimić, koji je prikupio te dokumente i napisao obimnu analizu ovih dokumenata, analizu koja je objavljena u posebnom svesku časopisa. Ja sam u ovom slučaju “zaslužan” jedino kao glavni urednik časopisa. Inače, objavili smo jednu trećinu prikupljenih dokumenata, i to kako je u uvodu objašnjeno, one dokumente koji daju odgovore na pitanja o odnosu Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.

Jesu li snimane sve sjednice ratne vlade u BiH?

U uvodnom dijelu autor je pojasnio sve teškoće oko prikupljanja i sređivanja tih dokumenata. Sve sjednice Predsjedništva BiH nisu snimane, bilo zato što su se održavale kada nije bilo tehničkog osoblja, ili pak nije bilo struje, odnosno kvoruma pa je krnje Predsjedništvo tada održavalo “konzultacije”. Osim toga dijelovi sjednica nisu snimani kada su članovi upozoravali “pazi snima se”, “isključi snimanje”, itd.

Zašto je bilo muslimansko-bošnjačko vodstvo glede ustrojstva BiH?

Iz svi ovih dokumenata i dokumenata muslimansko-bošnjačkog vodstva o ustavnom ustrojstvu BiH vidljivo je da su oni od samog početka zagovarali unitarnu BiH kao državu Muslimanskog/Bošnjačkog naroda. U realizaciji takvog koncepta Izetbegović je mijenjao taktike: 1991. bio je protiv priznanja Hrvatske, jer je bio za očuvanje Jugoslavije kako bi svi Muslimani ostali u istoj državi. Nakon priznanja BiH još je u svibnju 1992. vjerovao da će JNA stati na njegovu stranu. Kako su prijedlozi međunarodne zajednice 1992. i 1993. išli prema uniji triju republika, muslimansko se vodstvo orijentiralo na stvaranje samostalne muslimanske države bez Srba i Hrvata.

Što je nudio tadašnji muslimanski čelnik Alija Izetbegović?

Formalno Alija Izetbegović zagovarao je “građansku” državu. Ali, kako on kaže, s modernim poimanjem nacije, prema kojem svi građani jedne države čine naciju. Praktično on je zagovarao obrazac demokracije “jedan čovjek jedan glas”. U političkom smislu, svaki prijedlog, doslovno svaki prijedlog ustavnog ustrojstva, osim unitarnog, proglašavan je “podjelom Bosne”. Svjedoci smo da i danas ima i drugih zagovornika teorije kako se svi narodi u BiH trebaju pretopiti u jednu naciju. A takvih je bilo i pod konac XIX. stoljeća.

Pa to je ista koncepcija koju je nudio i zastupao srbijanski predsjednik Slobodan Milošević?

Da, radi se o istom političkom obrascu. Na žalost, ni muslimansko vodstvo nije pokazalo ni malo fleksibilnosti, niti je pristajalo na takva ustavna rješenja koja bi omogućila punu konstitutivnost i ravnopravnost sva tri naroda u BiH.

Kolike su i kakve bile aspiracije Alije Izetbegovića i njegovih suradnika prema južnoj Hrvatskoj?

Operacija Armije BiH Neretva ‘93. ima za cilj izbijanje na Ploče. U pregovorima s MZ Izetbegović 1993. inzistira, to se vidi iz zapisnika, na dvije točke unutar kojih se mora nalaziti muslimanska republika odnosno država. Da ima izlaz na Savu, kod Brčkog, te međunarodni izlaz na more.

Kakav je bio nacionalni sastav ratnoga Predsjedništva BiH tih ratnih godina?

U Predsjedništvo BiH izabrano je 1990. po dva Hrvata, Muslimana, Srba, te jedan Jugoslaven (kao takav izabran je Ejup Ganić). Međutim, Predsjedništvo su napuštali srpski članovi, potom hrvatski, smijenjen je i Fikret Abdić koji je dobio najviše glasova na izborima. Predsjedništvo je četiri puta samo mijenjalo svoj sastav. Prvo su u njega kooptirani ljudi koji su bili na izbornim listama, a kada je njih ponestalo kooptirani su oni “iz redova građana”.

Koliko su komunisti iz BiH sudjelovali u vlasti ove države od 1990. godine?

U četvrtoj izmjeni u Predsjedništvu je bilo 5 članova predratnog CK SK BiH na čelu s predsjednikom tog SK, Nijazom Durakovićem i njegovim potpredsjednikom Ivom Komšićem. A “reformirani” komunisti na izborima su dobili tek 5 posto glasova. Jasno da je takvo Predsjedništvo imalo legitimitet jedino zato jer ga je priznavala MZ. A po Ustavu netko je mogao biti predsjednik Predsjedništva najviše dvije godine. Izetbegović je bio svo vrijeme.

Imali su poslušne i Srbe i Hrvate?

Očito je da su u Predsjedništvo BiH bili kooptirani članovi koji nisu bili izabrani voljom birača, već voljom muslimanskog vodstva. Međutim, kada se analizira rad i tako odabranih hrvatskih članova Predsjedništva, vidi se da i oni zagovaraju hrvatske interese, najčešće bezuspješno. Tako Ivo Komšić pita Aliju Izetbegovića u jesen 1993. tko je dao ABiH slobodne ruke za operacije u srednjoj Bosni, jer Predsjedništvo kao Vrhovna komanda te operacije nije odobrilo. Stjepan Kljujić moli Izetbegovića da prestane s tom operacijom jer tamo je 150.000 Hrvata i kad oni budu protjerani Kljujić ne će imati više koga predstavljati. Njih su dvojica bili u prosincu 1993. i protiv raspuštanja HVO brigada koje su se cijelo vrijeme rata borile u sastavu ili pod zapovjedništvom ABiH. Dakako, bezuspješno.

Bošnjaci/Muslimani su nastupali s unitarističkih pozicija? Pa i sam Alija Izetbegović se svojedobno deklarirao kao “Jugoslaven”?

Koliko se sjećam Izetbegović se svojedobno izjašnjavao kao Srbin, no to je bilo u vrijeme kada Muslimani u Jugoslaviji nisu bili priznati kao nacija. Muslimani su odlukom komunističke partije priznati kao nacija koncem 1960-ih, i od tada prolaze kroz razdoblje burnog konstituiranja i ekspanzije, a raspad Jugoslavije doživjeli su kao šansu da svoje nacionalno samoodređenje okrune stvaranjem i svoje vlastite države. Njihovo je polazište: Srbi imaju Srbiju, Hrvati Hrvatsku a BiH treba biti muslimanska tj. “građanska” država.

Pojasnite “slučaj Mile Akmadžića”, predsjednika Vlade BiH?

Mile Akmadžić je na pregovorima u Ženevi zastupao stavove o ustavnom uređenju BiH različite od muslimanskih predstavnika. Nakon toga neki članovi Predsjedništva traže njegovu smjenu. Treba priznati da Izetbegović tada brani Akmadžića, tj. prenosi njegovu poziciju. Akmadžić je rekao: kada se radi o cjelovitoj i suverenoj BiH onda smo na istoj strani. Kada se radi o ustavnom u(ne)ređenju BiH onda sam član hrvatske delegacije. Taj je primjer dobra ilustracija i stava Hrvata o BiH, i neprihvaćanja bilo kakvoga drugog, osim unitarnog uređenja BiH, od strane Muslimana/Bošnjaka...  

U ovim knjigama spominjete i jedan interesantni monolog Harisa Silajdžića?

U jednom od zapisnika Predsjedništva može se pročitati dugačak monolog Harisa Silajdžića o njegovim pogledima na Europu. To je u trenutku kada je muslimansko vodstvo suočeno s prihvaćanjem plana o uniji triju republika. Silajdžić je ogorčen na Europu tvrdi da je ona još uvijek tribalna, organizirana u nacionalnim državama, da takvog plemenskog uređenja nigdje u svijetu nema. Da su Europom harali vjerski ratovi u srednjem vijeku, ali da Europa nije ni danas puno drukčija te da Europa dozvoljava rat u BiH jer je na djelu sukob civilizacija. Veličina njegove razočaranosti Europom, samo je pokazatelj njegova tadašnjeg nemirenja s gubitkom BiH kao unitarne države.

Što očekujete da će ovi dokumenti donijeti u hrvatskoj, bosanskohercegovačkoj i uopće svjetskoj javnosti?

Suočavanje s istinom. I prosuđivanje političkih i povijesnih događaja na temelju činjenica i dokumenata, a ne na temelju propagandnih poruka i različitih informacijskih strategija kojima smo suočeni. A da mnogi akteri nemaju ni volje ni želje suočiti se s činjenicama ukazuje i kako je na naslovnici sarajevsko "Oslobođenje" dočekalo objavljivanje ovih dokumenta: "Odakle Miroslavu Tuđmanu stenogrami Predsjedništva BiH. Odgovor vodi u – Haag". To piše neki Faruk Borić koji je pak prije par godina pisao panegirike "Stenogramima o podjeli Bosne". Međutim, ne samo u bh medijima nego i u dijelu hrvatskih medija na djelu su "društveno politički radnici", dobro poznata politička policija, koja ima zadaću ustrajati na krivotvorinama i lažima, nespremni da se sami suoče s činjenicama.

Ističete kako vam nitko nije pomogao u financiranju ovoga vrlo vrijednoga projekta?

Činjenica je da je časopis National Security and the Future međunarodni časopis, da ga izdaje znanstvena Udruga sv. Jurja, ali da od svog osnutka 2000. godine nije dobio financijsku potporu ministarstva znanosti. Iako smo jedini časopis takve vrste u Hrvatskoj. Porazna je činjenica za službene politike od 2000. da ne žele financirati naše programe koji idu u prilog obrani istine o Domovinskom ratu i stvaranju hrvatske države. A te iste politike javno govore kako će učiniti sve da obrane i hrvatske generale od haaških optužnica. S druge pak strane svjedoci smo da ima i onih koji bi i nas, koji pišemo i objavljujemo dokumente o tom vremenu, željeli vidjeti u Haagu. Oni pak koji pišu protiv Domovinskog rata dobivaju financijsku potporu nadležnih ministarstava.

Mislim da sam negdje pročitao da je odbijeno financiranje i studije Mire Međimorca o Medačkom džepu?

Udruga sv. Jurja natjecala se kod nadležnog ministarstva za financiranje tiskanja studije gospodina Miroslava Međimorca o Medačkom džepu. Njegov dvotomni rukopis, napisan je prije dvije ili tri godine kao odgovor na tri knjige tiskane u Kanadi o najvećoj bici u kojoj je sudjelovala kanadska vojska nakon korejskog rata. Na temelju dokumenata gospodin Međimorec dokazuje da takva bitka nije postojala, i da Kanađani nisu ubili, kako tvrde, 27 pripadnika HV-a. Nažalost, dobili smo odbijenicu i za taj projekt. Da je ta knjiga tiskana, a već je prevedena na engleski jezik, položaj i obrana generala Ademija i Norca bili bi puno lakši, a pitanje je bi li se i optužnica mogla održati u današnjoj formi.

Kakve imate dokumente oko Ahmića, gdje su Hrvati proglašeni jedinim krivcima?

To prikrivanje istine, odnosno dokumenata s jedne strane, a s druge medijski rat o tome kako je Hrvatska agresor u BiH, imalo je za posljedicu da je u slučaju generala Blaškića trebalo dokazivati da su Ahmići bili vojni cilj, odnosno da su se u Ahmićima vodile oružane borbe između ABiH i HVO-a, i da su u tim sukobima stradali civili. U dokazivanju te činjenice obrana generala Blaškića je zakazala, ali je to uspjela dokazati obrana Darija Kordića.

Zašto se sada šuti o "salveti" i rušenju mosta na Neretvi?

U medijima se vodi informacijski rat. Mediji su postali bojišnica na kojoj se sukobljavaju različite informacijske strategije koje imaju za cilj osigurati dominaciju određenih informacija. I to ne samo političku dominaciju, već i gospodarsku, kulturnu, itd. Međutim i tu postoje neka pravila. Vrlo je opasno ići u javnost s dezinformacijama i krivotvorinama ako je, ili kada je, javnost upoznata s činjenicama. Svjedoci smo kako smo iz tjedna u tjedan čitali natpise o "Tuđmanovoj salveti" na kojoj je on "dijelio Bosnu". To je trajalo sve dok nisam objavio knjižicu "Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti" i donio NATO-ve karte iz 1994. o podjeli interesnih sfera u BiH o čemu je govorio predsjednik Tuđman. Ili, iz dana u dan se ponavljala priča kako su Hrvati srušili Stari Most u Mostaru. To je trebalo poslužiti kao dokaz kulturocida, i biti sadržaj optužnice protiv hrvatskih dužnosnika iz BiH u Haagu. Nakon što je general Praljak objavio ekspertizu po kojoj je utvrđeno da je Stari most miniran a ne srušen tenkovskom granatom, o tome se više ne piše, a haaško tužiteljstvo za to ne tereti hrvatske dužnosnike. Isto je i s Mesićevom izmišljotinom kako su predsjednici Tuđman i Milošević dijelili BiH u Karađorđevu. O tome se pisalo iz dana u dan, sve dok prošle godine nije tiskana moja knjiga "Vrijeme krivokletnika" koja opovrgava Mesićeve laži. Od tada se ta teza više ne spominje u medijima. 

Kako tumačite činjenicu da je Carla del Ponte u Beogradu postigla dogovor oko neotvaranja arhiva JNA?

Prije dvije godine mogli smo pročitati u novinama da je Carla del Ponte u Beogradu pristala da se ne otvaraju arhivi JNA. To je značilo da se potvrdio dogovor kako ključnim osobama u JNA neće biti suđeno. To pak znači da su abolirani za zločine oni koji su silom, dakle ratom i agresijom, željeli sačuvati Jugoslaviju. Zašto? Očito zato što su za vojnu opciju očuvanja Jugoslavije imali potporu nekih ključnih međunarodnih čimbenika. Da to ne bi izašlo u javnost, arhivi su ostali zatvoreni. Tako se naime ponašaju moćne države: ono što one nisu same priznale i što nije dokazano to ne postoji.

Što je po vama Haaški sud?

Što je Haaški sud to nije sporno: "instrument nametanja mira za područje bivše Jugoslavije". Tako je njegovu zadaću odredilo Vijeće sigurnosti UN. Dakle, on nije utemeljen da kazni zločine protiv mira. Nije tu da kazni agresora, i da satisfakciju žrtvi. On je osnovan da disciplinira novonastale države za zapadno-balkanske integracije. Optužbama kriminalizira hrvatsku državnu politiku jer nije pristala na zapadno-balkanske integracije, a Srbiju da disciplinira i odobrovolji za novu ulogu na zapadnom Balkanu.

Što je činiti sadašnjim hrvatskim vlastima glede opstanka toga Suda?

Službena politika ima dovoljno argumenata da traži ukidanje Haaškoga suda i prije 2010. jer nije ispunio svoju zadaću. Haaški sud u slučaju Šljivančanina, Mrkšića i Radića nije tražio, ni sudio po zapovjednoj odgovornosti ni vojni vrh JNA ni državno vodstvo SFRJ. Zato ima osnove i treba odmah tražiti ukidanje optužnica protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača, te hrvatskih dužnosnika iz BiH. Nitko od njih nije ni optužen da je osobno počinio zločin ili da je zapovjedio zločin. Te ne mogu ni oni biti optuženi, a kamo li hrvatsko državno vodstvo, kao odgovorni za stradanja civila. Tamo gdje je toga bilo, trebaju odgovarati neposredno odgovorni. Paradoks je u tome, što je hrvatska službena politika od 2000. godine učinila niz propusta na štetu vlastitih nacionalnih interesa, pa sada može postaviti takav zahtjev s pravom prevarene stranke.

Bliže nam se izbori.  Što očekujete od njih i što je najpovoljnija opcija za budućnost Hrvata i RH?

Dvije najjače stranke, SDP i HDZ vodile su Hrvatsku u zadnjih osam godina. No, obje politike imaju isti stav prema Europskoj uniji i istu poruku hrvatskoj javnosti "ta politika nema alternative". Takva poruka, kada bi i bila istinita, je glupa. Prvo, zato što drugoj strani kažete da nemate izbora i da morate pristati na sve postavljene uvjete. Drugo, jer je takva politika dokazala na nizu primjera da je sklapala štetne ugovore i radila nepotrebne ustupke na štetu hrvatskih nacionalnih interesa. Treće, takva je politika naštetila razvoju demokracije u Hrvatskoj – od ukidanja demokratskih institucija, do nestanka stvarne oporbe u Saboru i ukidanja rasprave o bitnim pitanjima za budućnost Hrvatske. Ako tako ostane, predstojeći izbori neće promijeniti na bolje situaciju u Hrvatskoj i s Hrvatskom. Doduše, HDZ od nedavno pokazuje više sluha za nacionalne interese. Vodstvo HDZ-a želi naglasiti kako se vraća tradiciji HDZ-a i na svojim skupovima sve se više poziva na predsjednika Tuđmana koji je za hrvatski narod simbol, ne samo samostalne hrvatske države nego i da se može voditi uspješna samostalna i suverena politika. Međutim, da bi u inflaciji predizbornih obećanja birači prihvatili za ozbiljno takvu poruku - da će politika voditi računa o hrvatskim nacionalnim interesima - vodstvo HDZ-a mora povući takav potez koji bi dokazao da mu se može vjerovati. Ako izađe s takvim potezom, i ljudima koje će narod prihvatiti kao jamce takve politike, onda to može odnijeti prevagu na izborima. Inače, nakon izbora neće biti bitnih promjena za običnog čovjeka, a Hrvatska će budućnost biti vezana za Zapadni Balkan.  

Fokus, 10.listopada 2007.

{mxc} 

Čet, 26-11-2020, 07:06:16

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.